Pčela kao oprašivač u voćnjaku

Ovisno o tome tko je prenositelj cvjetnog praha, cvjetnice se mogu podijeliti na one koje se oprašuju insektima (entomofilne), vjetrom (anemofilne), pticama (ornitofilne) i vodom (hidrofilne). Najveći dio cvjetnica oprašuju insekti. Utvrđeno je da su insekti najsigurniji i najsustavniji oprašivači. Medonosna pčela (Apis mellifera) najvažniji je oprašivač među insektima. U usporedbi s drugim insektima, pčela oprašuje 80-85 % bilja više, te je i njezin doprinos u proizvodnji tako velik.

U lošijim klimatskim prilikama za vrijeme cvatnje (niže temperature), kada medonosna pčela ne leti, važni su i drugi insekti, primjerice bumbar (Bombus pratorum) i solitarne pčele (Osmia rufa, Osmia cornuta).

Pčela je građom i oblikom prilagođena skupljanju cvjetnoga praha i nektara. Cvjetovi, iako različiti veličinom i građom, oblikom su prilagođeni prenositeljima cvjetnog praha. Tako je i tijelo pčele medarice prilagođeno obliku cvijeta.

Tijelo pčele prekriveno je dlačicama, na koje se lijepe zrnca cvjetnoga praha. Zadnji par nogu, na četvrtom članku ima udubljenja (košarice) obrubljene dlačicama, u koje skuplja cvjetni prah.

Svaka biljna vrsta ima specifičnu boju, veličinu i oblik cvjetnoga praha. Količina hranjivih tvari u cvjetnom prahu različita je i ovisi o vrsti bilja. Budući da je cvjetni prah sastavni dio hrane pčelinjega legla, pčele ga instiktivno skupljaju kada uvjeti to dopuštaju te su uvijek u akciji oprašivanja.

Pčelinja društva medonosnih pčela, u zemljama s razvijenom poljoprivrednom proizvodnjom, drže se jednim od vrlo važnih čimbenika u povećanju prinosa raznih poljoprivrednih kultura. Pozitivan utjecaj uočen je ne samo u stranooplodnih, nego i u samooplodnih poljoprivrednih kultura, a osobito u triploidnih (same po sebi neplodne) vrsta.

Opseg leta pčele obuhvaća u polumjeru od 3 km, a na izrazito bogatim pašama zabilježeno je da su pčele letjele i do 7 km. Da bi skupila 20-25 mg cvjetnoga praha, koliko prosječno donosi u košnicu, pčela mora posjetiti od nekoliko desetaka do nekoliko stotina cvjetova. U toj količini cvjetova ima između 3 000 000 i 4 000 000 cvjetnih zrnaca. Kada odloži tovar praha i iziđe iz košnice, na sebi ima prosječno 5000 zrnaca cvjetnoga praha.

Pri skupljanju nektara ili cvjetnog praha posjećuje samo jednu vrstu biljaka, te na taj način prenosi cvjetni prah po istoj vrsti, čime se osigurava uspješnost oprašivanja.

Neke voćne vrste, poput kruške, nisu atraktivne te ih pčele nerado posjećuju. Poradi toga osmišljena je posebna tehnika, odnosno dresura pčela. Dresurom se pčele potiču na znatnije posjećivanje cvijeta kruške, a samim tim i na bolje oprašivanje.

Broj društava za kvalitetno oprašivanje ovisi o voćnoj vrsti i kreće se, za jabuku, višnju, trešnju i šljivu 3 društva po ha, a za krušku 6 društava po ha. Košnice treba postaviti u skupinama po 2-3 unutar voćnjaka ili što bliže voćnjaku, jer je Mantinger (1998.) utvrdio da s udaljenošću košnica od voćnjaka prinos znatno opada (slika 1.).

Slika 1. Udaljenost košnica od voćnjaka u direktnoj je vezi s prinosom

jabuke.jpg

Izvor: Mantinger, H. (1998.): Die Bedeutung der Biene für den Obstbau. Südtiroler     Imkerbund.

Medonosne pčele, bumbari i solitarne pčele pridonose uspješnom oprašivanju jer samo oplođena sjemenka proizvodi dovoljnu količinu hormona rasta koji povećava kvalitetu i kvantitetu proizvedenog voća.

Američki i skandinavski pčelari ostvaruju veći prihod od usluga oprašivanja, nego od proizvodnje meda, cvjetnog praha i drugih pčelinjih proizvoda.

I među hrvatskim voćarima koji imaju znatniju proizvodnju postoji interes za suradnju sa pčelarima, a radi dobivanja zdravijih i kvalitetnijih plodova voća.

Odsjek HZPSS-a Splitsko-dalmatinske županije,
Bernard Bokšić, dipl. ing. agr., stručni savjetnik za VVV