Reportaža, Vijest

Cilj radionice je bio skrenuti pozornost stručnih savjetnika na te voćne vrste te im omogućiti nova znanja o njima, načinu njihova uzgoja, o sortimentu, gnojidbi, zaštiti, njihovoj hranidbeno-energetskoj vrijednosti i načinu prerade.

Radionica je započela u eksperimentalnom smokviku u Medulinu, uz obilazak plantaže smokava površine 2 ha različith sorata, posađenih po slučajnom bloknom rasporedu. Mr. sc. Ž. Prgomet, predstavnik tvrtke SKINK d.o.o. iz Rovinja i vlasnik tog eksperimenatlnog nasada, upoznao je prisutne sa sortimentom i uzgojnim oblicima smokava, s načinom rezidbe, gnojidbe, navodnjavanja, obrade te utjecaja klimatskih promjena kod pojedinih sorata, koji se reflektiraju na rodnost i kvalitetu plodova kod smokve, iznoseći svoja višegodišnja iskustva i zapažanja.

Na večer je u Vodnjanu održana radionica za proizvođače, koji su tom prilikom mogli saznati nešto više o ekološkoj proizvodnji u voćarstvu i putu do eko znaka te o stanju i perspektivama pojedinih zaboravljenih voćnih vrsta, a na kraju izlaganja mr. Marije Ševar i Stanislava Štambuka, višeg stručnog savjetnika za mediteransko voćarstvo, otvorena je rasprava, u kojoj su proizvođači, ali i savjetodavci, postavljali vrlo interesantna pitanja.

Sljedećeg dana radionica je započela predstavljanjem kolega iz poljoprivredne savjetodavne službe iz susjedne Slovenije, u ime kojih je nazočne pozdravila kolegica Irena Vrhovnik.

Uz srdačnu, otvorenu i korisnu prezentaciju kolegica Vrhovnik je prenijela slovenska iskustva o uzgoju smokve. Prisutni su dobili i katalog "Slasten in zdrav sadež figa", koji  je rezultat projekta RGFI INTERREG IIIA Slovenija/ Mađarska/ Hrvatska 2004. – 2007. (»Revitalizacija uzgoja smokava u Istri«), nastao temeljem ispitivanja na terenu i međusobne suradnje znanstvenih institucija Slovenije i Hrvatske, posebno Istarske regije.  

Mr. sc. Ž. Pregomet je putem prezentacije detaljno predstavio projekt "Plantažni uzgoj smokve na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu", kojeg provodi zajedno sa slovenskim susjedima, osvrčući se pri tom na sve one specifičnosti uzgoja smokve, koje su svi imali prilike vidjeti dan ranije na plantaži u Medulinu.

Prizvodnja smokava u Hrvatskoj trenutno ne zadovoljava ni domaće potrebe. Turizam, kao važna gospodarska grana, zahtjeva opskrbu tržišta kvalitetnim i svježim voćem. Zahtjevi za smokvama rastu, ali samo za kvalitetnim plodovima. Dok je uzgoj smokava, u prošlosti, bio ekstenzivan u obliku pojedinačnih stabala uz okućnicu, odnosno u vrtovima, uz rubove vinograda i u zajedništvu s maslinom, bajamom, rogačem i drugim vrstama, nije joj se poklanjala velika pažnja. Razvojem turističke privrede, ali i zbog zahtjeva domaćeg tržišta, odnosno potrošača u većim gradovima, ukazuje se potreba da se što prije unaprijedi i proširi proizvodnja smokava.

Osim potrošnje u svježem stanju, veliko značenje ima  i proizvodnja suhih smokava i raznih prerađevina od smokava. O tome je sudionike radionice upoznao gospodin Nenad Kuftić, vlasnik OPG-a, koje se bavi preradom smokava u eko proizvode iz Marčane. On je prenio svoja iskustva o uzgoju, preradi i, što je vrlo važno, o plasmanu eko proizvoda od smokve, a koji su se na kraju radionice mogli i kušati. Takav način proizvodnje i prerade smokava trebali bi mnogi prihvatiti.

Osim toga, u našoj turističkoj ponudi treba u restoranima i hotelima nuditi autohtone proizvode hrvatskog podneblja, posebno suhu smokvu, druge proizvode od smokve, rogače, bajame, rakije od tih „zaboravljenih“ voćnih vrsta, a ne da se u restoranima i hotelima nudi kikiriki, čips, banane i ostalo, što je neadekvatno našem podneblju.

Zašto nema više interesa za smokvu, rogač, bajam i dr. zaboravljene vrijedne voćne kulture?

Smokva je uvijek predstavljala vrijednost, čak i u razdobljima poremećenih tržnih tokova (npr. u vrijeme rata), kada zbog svoje podobnosti u transportu čuvanja i neosporivih hranivih vrijednosti, postaje predmet naturalne razmjene.

Od ostalih "zaboravljenih" vrsta treba posebno naglasiti rogač, koji praktično nestaje, vrstu koja je polovicom prošlog stoljeća bila vrlo značajna i na našim se otocima moglo ubrati i preko 70 vagona ploda, a posljednjih godina je to vrlo simbolično. Rogač je, kao prvo, idealan za pošumljavanje otočnih i priobalnih područja, poglavito površina uništenih od požara ili terena  s agresivnom erozijom. Dobro mu je svojstvo da se svojom atraktivnom krošnjom odlično uklapa u hortikulturni sredozemni i jadranski krajobraz te je vrlo dekorativan svojim izgledom tijekom cijele godine.  

Bajam je, također kao i prethodne kulture, zanemaren i to prije svega stoga što se uglavnom razmnažao generativno iz sjemena. Trebalo bi podizati i saditi kasno cvjetajuće sorte, obnoviti stara stabla i precijepiti ih kvalitetnim sortama.

Što napraviti? Kao prvo treba izdvojiti najbolje sorte tih vrsta za potrošnju u svježem stanju i sorte za sušenje (kod smokve) te zatim nasade podizati organizirano s postojećim programima i pokušati obnoviti stara napuštena stabla.

Sve te voćne vrste koje su "pale u zaborav" treba obnoviti i oživiti, a radionica u Istri o tom voću, koja je bila poučna i vrlo interesantna, jest svojevrstan početak, jedna inicijativa tom programu!

Obnova tih kultura kao cilj postavlja unapređivanje gospodarstva i kvalitetniji život u ruralnom području, zaustavljanje migracije seoskog stanovništva i obnovu obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.

Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu 
Zvonimir Vlatković, dipl.inž agr., stručni savjetnik
Stanislav Štambuk, viši stručni savjetnik za mediteransko voćarstvo
Višnja Šimunović, načelnica Odjela za VVV HZPSS-a