Koliko trošimo vode

Evo nekih zanimljivih podataka vezanih uz potrošnju vode:

–       Za proizvodnju jednog kilograma goveđeg mesa potrebno je čak 16 000 litara vode

–       Za jednu šalicu kave potrebno je oko 140 litara vode

–       Proizvodnja 1 l mlijeka zahtijeva oko 1000 litara vode

–       Za proizvodnju 1 kg pšenice potrebno je 900 – 1350 litara vode

–       Za proizvodnju 1 kg riže potrebno je oko 3000 litara vode

–       Za proizvodnju 1 kg kukuruza potrebno je oko 900 litara vode

–       Za 10 litara narančinog soka potrebna je 1 litra goriva za proizvodnju i transport, i 220 litara vode  za navodnjavanje i pranje voća.

–       Vodeni otisak Kine iznosi 700 m3 godišnje po stanovniku. Samo 7% kineskog vodenog otiska odnosi se na područje izvan Kine

–       Čak 65% ukupnog vodenog otiska Japana, koji iznosi 1150 m3 godišnje po stanovniku, odnosi se na područje izvan granica zemlje

–       Vodeni otisak SAD-a iznosi 2 500 m3 po stanovniku godišnje 

 

Ukupan „vodeni otisak“ nacije korisni je indikator globalnih vodnih resursa. Direktno je povezan s prehrambenim navikama stanovnika. Visoka potrošnja mesa podrazumijeva i visok vodeni otisak. Također, vodeni otisak raste i povećanjem proizvodnje hrane pomoću navodnjavanja. Konačno, zemlje u toplom klimatskom području imaju relativno veću potrošnju vode za proizvodnju hrane, čime se također povećava vodeni otisak.

 

Povezanost između konzumacije i potrošnje vode

"Zanimanje za „vodeni otisak“ potječe iz spoznaje da se humani utjecaj na sustave svježe vode može neposredno povezati s ukupnom potrošnjom, te da se problemi kao što su na primjer oskudica vode i onečišćenje mogu bolje razumjeti i riješiti promatranjem lanca proizvodnje i opskrbe kao cjeline,” riječi su profesora Arjena Y. Hoekstra, utemeljitelja koncepta „vodenog otiska“ i znanstvenog direktora „Water Footprint Network-a." Problemi oko vode često su usko povezani sa strukturom globalne ekonomije. Mnoge zemlje značajno su smanjile svoj „vodeni otisak“ uvozom vodno intenzivnih dobara iz drugih zemalja. To povećava opterećenje vodnih resursa u zemljama izvoznicama takvih proizvoda, gdje često nedostaju mehanizmi očuvanja i mudrog upravljanja vodom. Ne samo vlade, nego i potrošači, poslovni subjekti i zajednice civilnog društva mogu imati značajnu ulogu u postizanju boljeg upravljanja vodnim resursima."

 

Izvor:  http://www.waterfootprint.org/?page=files/home