Razvoj Zajedničke poljoprivredne politike u EU

CAP se sastoji od skupine pravila i mehanizama koji reguliraju proizvodnju, prodaju i plasiranje poljoprivrednih proizvoda u Europskoj uniji, uz poseban naglasak na razvoj seoskih područja. Zajednička poljoprivredna politika je jedno od najvažnijih područja djelovanja i koncentracije sredstava kojima raspolaže Europska unija. Takav položaj poljoprivreda ne zauzima samo zato što na nju otpada 50 % proračuna EU, broja ljudi i područja koje obuhvaća, nego i zbog simbolične važnosti i prijenosa suvereniteta u tom području, s nacionalnog na viši, europski stupanj. Važnost CAP-a ogleda se i u velikoj povezanosti s reguliranjem jedinstvenog tržišta i Europske monetarne unije – dvaju ključnih temelja za provedbu plana europske integracije. Ciljevi CAP-a definirani su prema članku 39 Ugovora o funkcioniranju Europske unije:
  • Podizanje poljoprivredne produktivnosti promicanjem tehničkog napretka, racionalnog razvoja poljoprivredne proizvodnje i optimalnog korištenja proizvodnih faktora, posebno radne snage.
  • Osiguravanje životnog standarda za poljoprivrednu populaciju, osobito podizanje primanja osoba koje se osobno bave poljoprivredom.
  • Stabilizacija tržišta.
  • Sigurnost opskrbe tržišta.
  • Osiguranje poljoprivrednih proizvoda za potrošače po razumnim cijenama.
CAP se financira iz sredstava Europskoga fonda za jamstva u poljoprivredi (European Agricultural Guarantee Fund – EAGGF) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EAFRD).
 
Reforme zajedničke poljoprivredne politike
 
Zajednička poljoprivredna politika je uspjela postići ciljeve koji su joj postavljeni:
  • povećana proizvodnja,
  • podignuta produktivnost,
  • stabilizirano unutarnje tržište,
  • osigurana distribucija do potrošača i
  • poboljšana zaštita proizvođača od previranja na svjetskom tržištu.
Usporedno s pozitivnim, pojavile su se i negativne posljedice. Prije svega, proizvodnja je uvelike premašila potrebe unutarnjeg tržišta stvarajući goleme robne viškove, pa su izdvajanja za potporu poljoprivredi eksponencijalno rasla. CAP je stoga u proteklih gotovo pet desetljeća proživio nekoliko reformi.
 
U 1972. su u CAP uvedene strukturne mjere moderniziranja poljoprivrede. No unatoč kontinuiranim strukturnim promjenama, osnovni je problem i dalje ostao: odnos ponude i potražnje na tržištu poljoprivrednih proizvoda nije bio uravnotežen, i robni su viškovi neprestano rasli.
 
Reforma 1992. godine. Upravo je ta reforma označila prekretnicu u razvoju CAP-a, jer je predviđeno snižavanje cijena poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda radi njihove konkurentnosti na unutarnjem i svjetskom tržištu, a sniženi prihodi seljacima su kompenzirani izravnim plaćanjima. Osim toga, reformom su uvedene dodatne mjere za uređenje tržišta i zaštitu okoliša. CAP također uzima u obzir nova pitanja, kao što su sigurnost hrane te, osobito, strah da su intenzivnija poljoprivreda i stočarstvo krivi za "bolest kravljega ludila", dioksin u mlijeku, umjetne hormone u mesu i druge zdravstvene brige povezane s hranom. Higijena, kvaliteta hrane i dobrobit životinja također dobivaju sve veću pozornost i financijsku podršku.
 
Agenda 2000. Trenutno se provode glavne reforme koje primjenjuju načela iz Agende 2000 i koje su dogovorene sredinom 2003. godine. One predstavljaju većinu radikalnih promjena u CAP-u otkada je osnovana. Subvencije za proizvodnju sve više nestaju te se zamjenjuju izravnim plaćanjima poljoprivrednicima. Ta plaćanja su uvjetna i ovise o pridržavanju ekoloških standarda, standarda sigurnosti hrane, zdravlja životinja i biljaka te standarda dobrobiti životinja, kao i o očuvanju poljoprivredne zemlje u dobrome stanju – kako za obrađivanje, tako i za očuvanje krajolika. EU financira velik broj istraživanja za održivu proizvodnju, uporabu prirodnih resursa te za biljne i životinjske bolesti. Agenda 2000. bila je najradikalnija i najopsežnija reforma u povijesti CAP-a. Njezini su temelji u procesu koji je počeo 1992. godine i koji je bio osnova za razvoj poljoprivrede EU. Točnije, reforma je predvidjela:
  • Pojačavanje konkurentnosti poljoprivrednih proizvoda na unutarnjem (europskom) i svjetskom tržištu.
  • Omogućavanje dostojnog životnog standarda osobama koje žive od poljoprivrede.
  • Stvaranje zamjenskih poslova i drugih izvora prihoda za poljoprivrednike.
  • Osmišljavanje nove politike razvoja sela, koja postaje drugi potporanj CAP-a.
  • Implementacija ekološkog načina promišljanja i strukturiranja CAP-a.
  • Poboljšanje kvalitete i sigurnosti hrane.
  • Pojednostavljenje poljoprivrednog zakonodavstva i decentralizacija administracije, kako bi pravila i postupci postali jasniji, transparentniji i jednostavniji za primjenu.
Tako je, kao dio "Agende 2000" EU-a, ruralni razvitak službeno postao drugi stup poljoprivredne politike EU-a, zajedno s poljoprivredom. Ruralnom gospodarstvu pristupa se sveobuhvatno, uzimajući u obzir to da ruralna područja pokrivaju 80% teritorija proširene Unije te obuhvaćajući poljoprivredu, šumarstvo, okoliš, prirodu, diversifikaciju ruralnoga gospodarstva, ruralnu kvalitetu života, inovaciju u poljoprivredi, nove uporabe za poljoprivredne proizvode (primjerice biogoriva i biomasu za stvaranje energije), zaštitu okoliša u ruralnim područjima te stvaranje novih radnih mjesta.
 
Reforme su također pripremile CAP za proširenje EU iz svibnja 2004. godine, kada je 15 država članica postalo 25 država članica, a broj se poljoprivrednika u Uniji povećao za gotovo 70%. Poljoprivrednici i proizvođači hrane u novim državama članicama bili su financirani kako bi se modernizirali čak i prije proširenja. Tijekom tri godine članstva, poseban paket financiranja sačinjen za potrebe tih poljoprivrednika omogućuje 5,8 milijardi eura kao pomoć za rani odlazak u mirovinu, manje privilegirana područja, zaštitu okoliša, pošumljavanje, poluseoska imanja, skupine proizvođača i pridržavanje standarda EU-a glede hrane, higijene i dobrobiti životinja.
 
Nova poljoprivredna politika
 
Od 1. siječnja 2005. u deset se država članica primjenjuje nova poljoprivredna politika u skladu s reformom dogovorenom u lipnju 2003. Glavni je element nove politike subvencioniranje poljoprivrednika neovisno o njihovoj proizvodnji, a u prijelaznom razdoblju do 2007. godine države članice mogle su zadržati vezu između proizvodnje i subvencija.

Devet Europskih zemalja (Austrija, Belgija, Danska, Njemačka, Irska, Luksemburg, Portugal, Švedska i Velika Britanija) odlučile su od 1. siječnja 2005. početi primjenjivati novi CAP zasnovan na jedinstvenom plaćanju za poljoprivrednike – Single Payment Scheme – SPS.
Preostalih pet „starih članica“ (Finska, Francuska, Grčka, Nizozemska i Španjolska) primjenjuju SPS od 2006., a Malta i Slovenija od 2007. Osam novih članica u prijelaznom će razdoblju primjenjivati nešto drugačiju shemu plaćanja. Poljoprivrednici iz tih država dobivat će subvencije čiji se iznos definira po hektaru (Single Area Payment Scheme – SAPS), a plaća iz regionalnih financijskih sredstava no i te će države najkasnije 2009. prijeći na SPS.

Napomena: RH se odlučila u 2011. godini na model SAPS – izravno plaćanje po hektaru uz zadržavanje proizvodno vezanih plaćanja za neke kulture u biljnoj proizvodnji i proizvodno vezana plaćanja u stočarstvu. Od 2012. godine treba se primjenjivati SPS – jedinstveno plaćanje za poljoprivrednike. (Izvor: Zakon o državnoj potpori poljoprivredi i ruralnom razvoju, NN 92/2010).
Iznos subvencija sada je izravno povezan s mjerama koje se provode:
  • za zaštitu okoliša
  • sigurnost hrane
  • primjenu zdravstvenih standarda za biljke i životinje, mjerama za dobrobit životinja (tzv. cross-compliance).
Uz subvencije, poljoprivrednici mogu koristiti i sredstva koja se dodjeljuju kroz politiku     ruralnog razvoja, a u sklopu tih mjera smanjit će se izravna plaćanja velikim poljoprivrednicima (tzv. modulacija).
Uz reformu poljoprivredne politike, EU provodi i programe ruralnog razvoja te horizontalne mjere. Tako je Europska komisija odobrila 20 informativnih trogodišnjih programa o poljoprivrednim proizvodima koji će se provoditi u 11 država članica. Programi su namijenjeni promicanju europskih proizvoda, osobito njihove kvalitete, sigurnosti, poštivanja zaštite okoliša tijekom proizvodnje i slično. EU također financira sudjelovanje na sajmovima, informativne kampanje o podrijetlu proizvoda, zaštićenom zemljopisnom podrijetlu, tradicionalnoj proizvodnji i kvalitetnim vinima kontrolirana podrijetla.
 
U studenom 2007. Opća uprava za poljoprivredu i ruralni razvoj Europske Komisije predstavila je plan reforme CAP-a pod nazivom “zdravstvena provjera” (“health check”). Cilj je “zdravstvene provjere” unaprijediti reforme CAP-a otpočete 2003. Nastojati će se sistem izravnih potpora učiniti efikasnijim i jednostavnijim, osuvremeniti instrumente tržišne potpore CAP-a te pronaći adekvatne odgovore na nove izazove kao što su klimatske promjene ili zaštita bio-raznolikosti.
 
EU promovira proizvodnju kvalitetnih te međunarodno konkurentnih prehrambenih proizvoda kroz financijsku pomoć za inovacije u poljoprivredi i preradi hrane te uporabi dobrovoljnih oznaka o kvaliteti. To uključuje oznake o tome kako utvrditi koji prehrambeni proizvodi dolaze u potpunosti iz jednoga područja EU-a korištenjem know-howa, zatim koji su dobro poznati prehrambeni proizvodi s jasnom zemljopisnom povezanošću s nekim dijelom EU-a, hranu proizvedenu s tradicionalnim sastojcima ili korištenjem tradicionalnih metoda i oznake za ekološki proizvedenu hranu. EU ne samo da ima pravila koja definiraju ekološki proizvedenu hranu, nego i pravila o tome što predstavlja ekološko poljoprivredno dobro. Priznajući važnost koju potrošači sada pridaju ekološki proizvedenoj hrani, promovira ovaj tip poljoprivrede putem Akcijskog plana za ekološki proizvedenu hranu i poljoprivredu.

Zajednička poljoprivredna politika CAP trebala bi biti reformirana do 2013. Povjerenik Ciolos lansirao je 12. travnja 2010. javnu raspravu o budućnosti Zajedničke poljoprivredne politike, njene ciljeve, načela i doprinos za strategiju Europa 2020. Osim pitanja kako CAP može doprinijeti razvoju strategije Europa 2020, javna rasprava okupljenih se vrtila i oko četiri glavna pitanja:

  • Zašto trebamo europske Zajedničke poljoprivredne politike?
  • Koji su ciljevi društva za poljoprivredu u svoj njegovoj raznolikosti?
  • Zašto je neophodna reforma CAP-a i kako možemo ispuniti očekivanja društva?
  • Koje alate trebamo za reformu buduće CAP-e?
Na temelju rezultata javne rasprave i razmjene s Vijećem i Europskim parlamentom, Komisija je 18. studenog 2010 predstavila Priopćenje o "CAP prema 2020", koje daje opcije za budućnost CAP-a i pokreće raspravu s drugim institucijama i sudionicima.
Nova reforma CAP-a u EU potrebna je iz sljedećih razloga:
  • ekonomski (opskrba hranom, neujednačenost cijena, ekonomska kriza)
  • okolišni (emisija stakleničkih plinova, osiromašenja tla, kakvoće zraka/vode, staništa i bioraznolikost)
  • teritorijalni (održivi razvoj ruralnih područja, raznolikost EU poljoprivrede).
Ciljevi reforme su:
 
Cilj 1: Održiva proizvodnja hrane
 
  • doprinijeti ostvarivanju prihoda poljoprivrednog gospodarstva te ograničiti varijabilnost istog, imajući na umu da su nepostojanost prihoda i prirodni rizici u ovom području naglašeniji nego u većini ostalih sektora te da su razine prihoda i profitabilnosti koje ostvaruju poljoprivrednici u prosjeku niže od onih u ostalim granama gospodarstva.
  • poboljšati konkurentnost poljoprivrednog sektora i povećati vrijednost njegovog udjela u prehrambenom lancu, oboje iz razloga što je poljoprivredni sektor visoko fragmentiran u usporedbi sa ostalim sektorima prehrambenog lanca, koji su bolje organizirani te posljedično posjeduju i jaču pregovaračku moć. Nadalje, dok su poljoprivrednici u Europi suočeni s konkurencijom svjetskog tržišta, građani Europe od njih istovremeno zahtijevaju da poštuju visoke standarde iz područja zaštite okoliša, sigurnosti i kvalitete hrane te dobrobiti životinja.
  • kompenzirati za poteškoće u proizvodnji na područjima s posebnim prirodnim ograničenjima (otežanim uvjetima gospodarenja), iz razloga što na istima postoji povećani rizik od napuštanja poljoprivrednih zemljišta (djelatnosti).
 
Cilj 2: Održivo upravljanje prirodnim resursima i klimatskim uvjetima
 
  • jamčiti održive prakse proizvodnje i osigurati uvjete za pojačanu zaštitu okoliša kao javnog dobra, stoga što velik dio zajedničke koristi koja proizlazi iz poljoprivrede, se ne naplaćuju kroz tržište poljoprivrednih proizvoda.
  • poticati "zeleni rast" kroz inovacije koje zahtijevaju usvajanje novih tehnologija, razvijanje novih proizvoda, mijenjanje postupaka proizvodnje te podržavanje novih obrazaca potražnje, posebice u kontekstu novonastale bio-ekonomije.
  • nastaviti ublažavanje klimatskih promjena i prilagoditi aktivnosti u svrhu omogućavanja prilagodbe poljoprivrede na spomenute promjene. Budući da je poljoprivreda posebno ranjiva na utjecaj klimatskih promjena, bolja prilagodba ovog sektora na učinke ekstremnih vremenskih fluktuacija, također može smanjiti negativne učinke spomenutih promjena.
 
Cilj 3: Uravnotežen teritorijalni razvoj
 
  • poticati zapošljavanje na ruralnim područjima i održavati društveno tkivo spomenutih područja.
  • u svrhu poboljšanja ruralnog gospodarstva i promicanja raznolikosti, omogućiti lokalnim  čimbenicima potpuno iskorištavanje svojih potencijala te optimizirati uporabu dodatnih lokalnih resursa.
  • razmotriti mogućnosti strukturalne raznolikosti u poljoprivrednim sustavima, poboljšati uvjete za mala poljoprivredna gospodarstva i razviti lokalna tržišta iz razloga što u Europi heterogene strukture poljoprivrednog gospodarstva i sustava proizvodnje, doprinose atraktivnosti i identitetu ruralnih područja.
 
Pripremi za ispis