Ribarstvo, Savjet

Za donošenje godišnjeg plana poribljavanja vlasnik treba kontinuirano pratiti stanje u ribnjaku.

Potrebno je voditi evidenciju o:

• kvaliteti vode,
• vrsti i veličini riba koje se izlovljavaju,
• pojavi bolesti i eventualnim uginućima.

Na osnovi procjene ribolovne vode i njenih mogućnosti odabiru se glavne i dopunske vrste za poribljavanje.

Kao glavna ciprinidna vrsta odabire se šaran (Cyprinus carpio), a od predatornih vrsta smuđ (Stizostedion lucioperca) i štuka (Esox lucius). Od dopunskih vrsta preferiraju se biljojedne ribe bijeli amur (Ctenopharingodon idella) te bijeli tolstolobik (Hypophthalmicthys molitrix) i sivi tolstolobik (Aristichthis nobilis) koji su prirodni melioratori. Kao hrana grabežljivim vrstama riba služe manje zanimljive vrste kao što su babuška, bodorka, uklija i druga bijela riba.

Za određivanje količine ribe za poribljavanje možemo se služiti prosječnim podacima za poribljavanje za takvu vrstu vode (Adamek Z.,1995.)

Količina biljojednih vrsta je 10 – 15% u odnosu na šarana, a količina bijele ribe mora zadovoljiti hranidbene potrebe predatornih vrsta.

Budući da na ribnjaku nije predviđena prihrana (izuzevši hranu koja služi za primamljivanje i mamce) i s obzirom na namjenu, a to je isključivo sportski ribolov, moguće je izvršiti i gušći nasad ribe.  To se preporuča samo kada to dozvoljavaju fizikalno – kemijski parametri vode i kada je intenzitet izlova veći.

Uzimajući u obzir tržište slatkovodne ribe ponuda je veća u proljeće i jesen, a tada su i cijene povoljnije (pratiti tržište ribe – TISUP).

Prvo poribljavanje treba obaviti u proljeće prije nastupa lovostaja u otvorenim vodotocima za određene vrste. Drugo poribljavanje obavlja se u jesen, no poribljavanje se može obaviti i više puta godišnje kako bi se povećala atraktivnost ribolovne vode.

Kod samog poribljavanja potrebno je obratiti pozornost na izjednačavanje temperature vode u transportnim bazenima i temperature vode u ribnjaku kako bi se izbjegao stres i naknadna uginuća. Riba se iz bazena najčešće ispušta putem lijevaka. Na taj način često dolazi do mehaničkog oštećenja i ozljeđivanja. Riba ne smije padati na obalu ili u plićak, već u vodu minimalne dubine 1m. Ako to dozvoljava količina ribe najoptimalnije bi bilo prenošenje do vode u kantama (kiblama).

Svaku pošiljku ribe treba pratiti Svjedodžba o zdravstvenom stanju životinja. Ribu za poribljavanje treba nabavljati isključivo sa ribnjaka koji redovito prate zdravstveno stanje (prema naređenim mjerama iz Zakona o veterinarstvu) kako bi se izbjeglo prenošenje bolesti i moguća uginuća.