Štetnik kukuruzna pipa (Tanymecus dilaticollis Gyll.) hrani se listovima ozimih strnih žitarica – posljedica tople zime i toplog proljeća

Masovnom razmnožavanju kukuruzne pipe pogoduje obično toplo i suho proljeće, umjereno vlažno ljeto i velike površine pod kukuruzom (naročito u monokulturi).

Kukuruzna pipa opasna je u usjevima kukuruza samo tijekom travnja i svibnja, u prosječnoj godini. Kritičan period je nicanje kukuruza do faze formiranja 3-4 lista. Tad kornjaši, koji izlaze s mjesta prezimljenja na poljima gdje je prethodne godine bio posijan kukuruz, rade polumjesečaste grizotine na listu. Posljedica može biti potpuno izgrizena biljka.

Odrasla kukuruzna pipa (imago) sive je boje, duga 6-8 mm. Siva kukuruzna pipa prezimljuje u tlu, u stadiju odraslog insekta. Iz zemlje izlazi kad je temperatura površinskog sloja oko 10°C. Nakon izlaska iz zemlje, odrasli oblici se intenzivno hrane (5-15 dana),  nakon čega spolno sazriju, pare se i ženke odlažu jaja. Ženka odlaže jaja u zemlju, u blizini biljke hraniteljice. Prve ličinke, koje ne pričinjavaju štetu (hrane se sitnim korijenjem različitih biljaka), pojavljuju se krajem svibnja. Krajem kolovoza u zemljištu se mogu naći odrasli insekti koji do idućeg proljeća ne izlaze na površinu zemlje, nego prezimljuju u tlu, u komorici u kojoj se ličinka kukuljila. Godišnje ima samo jednu generaciju. Kukuruzna pipa prisutna je na oranicama kukuruza na području Podravine u posljednjem desetljeću, a u pojedinim godinama bilo je potrebe i za njenim kemijskim suzbijanjem na nekim oranicama.

foto1_kukuruz_2_4.jpg

Oštećenje lista pšenice

foto2_kukuruz_2_4.jpg

Kukuruzna pipa na listu pšenice

foto3_kuruza2_4.jpg

Oštećeni rubovi lista pšenice

 mr. sc. Tatjana Međimurec
rukovoditeljica Odsjeka

Pripremi za ispis