Domaći grah i češnjak

Što se proizvodnje i tržišta povrća tiče također je specifična godina. Pojavilo se mnogo novih povrćara koji su se opredijelili za uzgoj 1-2 kulture koje ne zahtijevaju intenzivnu tehnologiju proizvodnje, a vremenske „neprilike“ im nisu naškodile.

Po mojim opažanjima tijekom obilaska terena i u razgovoru ove godine najviše je proizvođača niskog graha na prosječnoj površini od 1500-2500 m². Grah se nastoji prodati kao „mladi“ jer ga potrošači smatraju delicijom. Tako se prodaje na vreće (1 vreća ima prosječno 18 kg) u mahuni ili očišćeni po narudžbi.

Obavijest za neke kupce je da je mladi ili svježi grah lako pokvarljiv proizvod i treba se čim prije potrošiti ili konzervirati uglavnom smrzavanjem. Sa tržnice Vam prenosim i jednu ovogodišnju anegdotu vezanu uz znanje i odnos kupaca prema „robi“ i proizvođaču.

Poznati specijalizirani proizvođač graha je sredinom srpnja nabrao prve količine svježih mahuna mladog graha i ponosno ga izložio na pult. Prolazeći usput, potencijalni kupac ga je sumnjičavo pitao: “Jel’ to kineski grah?“. Proizvođač mu je spretno i duhovito dodao: “Ne gospođo,grah je domaći,ali ja sam možda Kinez!“.

Ovih dana na tržnicama nude već ovogodišnji zreli grah od domaće sakupljanih populacija sjemena i to tip trešnjara, tetovca, putreka i dr. pa treba „skočiti“ do obližnjih tržnica jer grahovi su ove godine obilno rodili i što je važno – iz „domaće“ su proizvodnje.

Češnjak je povrtna kultura za koju zadnjih nekoliko godina vlada veliko zanimanje među proizvođačima. Nakon medijskih napisa da se kilogram domaćeg kvalitetnog češnjaka može prodati i do 100 kn/kg proizvodnja se počela povećavati. U Koprivničko-križevačkoj županiji se proizvodne površine jednog proizvođača pod češnjakom se kreću od 200-3000 m² ,ali ukoliko se radi o 50-tak proizvođača i prinosu od 500 kg/1000 m² – ukusnog,mirisnog,aromatičnijeg domaćeg češnjaka se nudi dosta za lokalne potrebe, a i cijene su niže. Osim toga,lijepe i kao ukras“pletenice od češnjaka“ Vas odmah upućuju na to da je češnjak iz našeg uzgoja.

Pregledavajući ponudu iz oglasnika može se zaključiti da u svim krajevima Hrvatske „cvate“ proizvodnja češnjaka iz domaćih populacija sjemena – češnjeva i to nas mora veseliti. Prodaje se „slavonski“,“zagorski“,“dalmatinski“,“iz zaleđa“,češnjak „iz centra svijeta“ i dr. ekotipovi češnjaka.

Nažalost plasman ove vrlo ljekovite povrtne kulture je osiguran na lokalnim tržnicama i prepušten odabiru kupaca. Iako iz vlastitog iskustva znaju razlike u kvaliteti uvoznog i našeg češnjaka,kupcima je često lakše doći do onog pakiranog u bijelim mrežastim vrećicama i kupiti ga.

Sunčica Dombaj, dipl. ing. agr.
stručna savjetnica