Indijska smokva
Zadnjih godina sramežljivo se počeo pojavljivati na tržnicama većih gradova pomalo neobičan plod, prekriven sitnim iglicama, najčešće u čupercima. Ta izuzetna voćka u Hrvatskoj je poznata pod udomaćenim nazivom „indijska smokva“, odnosno stručnog naziva Opuncija ficus indica.
Opuncija ficus indica
Biljka je podrijetlom iz srednje Amerike. K nama su je donijeli pomorci. Zadnjih se godina sve više koristi kao dekorativna biljka naših vrtova, poglavito iz razloga što su u priobalju zime sve blaže, a ona s lakoćom podnosi slabije mrazove i temperature do 0 °C. Vrlo je raširena na cijelom Mediteranu.
U nas je udomaćeno više vrsta indijske smokve. Praktički, tu voćnu vrstu nismo poznavali do prije nekoliko godina na našem tržištu, premda se zbog svojeg vanjskog izgleda i danas još uvijek gotovo ne koristi. Upravo vanjski izgled, s čupercima iglica na plodu indijske smokve, stvara odbojnost prema toj sočnoj i ukusnoj voćnoj vrsti.
Plodovi sa čupercima iglica
Plod sadrži vrlo mnogo fosfora, kalcija, kalija te vitamina C i B, s ukupnim sadržajem 25 – 30 % šećera te gotovo do 80 % vode. Sadrži više različitih kiselina, koje plodu daju ugodan osvježavajući kiselkasti okus. Može se koristiti za proizvodnju raznih namaza, osvježavajućih pića, ali se može jesti i kao zreli ubrani plod. Indijska smokva sadrži i mnoštvo ljekovitih sastojaka.
Berba se obavlja rukavicama, zbog, kako je navedeno, čuperaka s iglicama na plodu. Čuperci se također skidaju rukavicama ili nožićem. Kad je plod očišćen od iglica, opere se te se koža s ploda odstrani slično kao kod obične domaće smokve. Može se jesti u svježem stanju ili ga se preradi u neki od prije spomenutih proizvoda.
Habitus biljke je grmolik. Kod nas već postoje primjerci visine gotovo do tri metra. Prvenstveno se uzgaja kao dekorativna egzota u vrtu, dok u drugim mediteranskim zemljama postoje plantažni nasadi. Proizvodnja plodova indijske smokve je vrlo profitabilna, zbog visoke cijene koju postiže na tržištu, kako zbog hranidbenih tako i ljekovitih vrijednosti.
Uzgoj je prilično jednostavan, biljka zasad kod nas nema uzročnika bolesti niti štetnika, koji bi joj mogli nauditi. Odlično podnosi sušu i može se uzgajati na slabijim tlima, ali ne voli vlažna tla. Korovi gotovo i ne rastu ispod njezinog grma u starijoj fazi, ali ipak je potrebno tlo održavati čistim.
Tlo ispod biljke se može prekriti malčom. Kod nas se pokazalo odličnim postavljanje gusto pletenih plastičnih mreža, koje propuštaju vlagu i dišu, ali ne daju korovu rasti. Takve se mreže prekriju šljunkom te, ako su u vrtu pojedinačni primjerci, postiže se poseban efekt estetske vrijednosti u vrtu.
Za početak, može se početi uzgajati za svoje potrebe i radi upoznavanja tržišta s tom voćnom vrstom, a kasnije se može na indijskoj smokvi zaradom dobro poboljšati kućni budžet.