Jesenska sadnja lukovičastog cvijeća

Vrijeme je intenzivnih priprema za sadnju lukovičastog cvijeća, koje će svojom cvatnjom već od ranog proljeća obogatiti naš vrt.

Ako ih se sadi za proizvodnju rezanog cvijeća, tada se ne bi smije kasniti sa sadnjom. Prvo i osnovno pravilo je nabava visokokvalitetnih lukovica, koje su zdrave i nisu pri vađenju oštećene, koje su bile kvalitetno uskladištene do sadnje i sa što većom kalibražom. Oštećene i bolesne lukovice odmah se odstranjuju, čime se zapravo preventivno djeluje, kako bolesne lukovice ne bi imale utjecaj na zdrave. Želimo li postići veće i kvalitetnije cvjetove, poglavito ako se sade lukovice za rezani cvijet, tada obvezatno treba nabavljati lukovice što veće kalibraže, dakle, što većeg opsega i krupnoće. Istovremeno dok se lukovice nabavljaju, vrši se i priprema tla za sadnju. Priprema kvalitetnog staništa vrlo je važna mjera, jer direktno utječe na kvalitetniju i raskošniju cvatnju.

Lukovice se obično sade na dva do tri puta većoj dubini od same visine lukovice. Sadimo li ih na težim tlima, tada će sadnja biti nešto plića, dok kod laganih tala sadnja može biti i nešto dublja. Razmak između lukovica određuje vrsta koja se sadi. Ako je za rez ili ako je za dekoraciju vrta, tada gustoća sadnje ovisi o efektu koji se želi postići u vrtu. Lukovice, koje se sade bez međusadnje dvogodišnjih cvijetnica, obično se sade nešto gušće. Sadnja se obavlja tako da su veće biljke, odnosno više biljne vrste uvijek iza niže rastućih vrsta, kako bi sve mogle doći do izražaja. Ako je gredica s lukovicama zasađena bliže prolaznom mjestu, tada je sadnja gušća. Sade li se lukovice na gredicu, koja je udaljenija od prolaza, tada je sadnja nešto rjeđa, a postiže se isto bogatstvo gredice. Najčešće se među zasađene lukovice na gredicama sade i cvjetnice, kao podrast i to: maćuhice, potoćnice, tratinčice i mnoštvo drugih dvogodišnjih biljaka, poglavito na područjima uz more, koje mogu bez problema prezimiti vani i cvjetati gotovo cijelu zimu, do sadnje ljetnica. Pri takvoj sadnji mora se voditi računa o skladu boja i oblika pojedinih cvjetnica i lukovica, kako se ne bi dobila nepravilna sadnja i šarenilo u vrtu, koje može pomalo iritirati.

Tijekom listopada je najpovoljnije vrijeme sadnje visibaba, narcisa, anemona, preslica, šafrana, irisa, zumbula, tulipana, frezija inekih drugih manje poznatih lukovičastih biljaka.

lukovica2110_1.jpg  lukovica1_2110.jpg

Bijeli i žuti narcisi

lukovica2_2110.jpg  lukovica3_2110.jpg

Zumbuli

Sade li se lukovice za proizvodnju rezanog cvijeća, tada treba o poštivati međuredne i razmake unutar redova, kako bi se dobili što kvalitetniji cvjetovi za tržište. Tako se uzgojem na kvalitetnom supstratu mogu saditi npr. visibabe na razmak 5×5 cm, a narcise i tulipane na 10×10 cm i na više. Mjesto sadnje mora biti zaštićeno od jakih vjetrova. Želi li se dobiti ranija cvatnja od one na otvorenom, tada se treba već u studenom prekriti zasađenu gredicu s lukovicama, koje se uzgajaju za rezano cvijeće, plastičnim tunelom. Ako su lukovice bile kvalitetno uskladištene i pripremljene za sadnju, tada se, ovisno od vremenskih uvjeta, može dobiti ranija cvatnja gotovo za mjesec dana, što pri uzgoju za rez omogućava neusporedivo bolju zaradu od one, koju bismo postigli normalnim uzgojem na otvorenom. Pod plastičnim kvalitetnim tunelom u potpunosti se mogu kontrolirati atmosferski uvjeti uzgoja, ali pri jačim kasnim zimskim i ranoproljetnim suncem treba kontrolirati toplinu i vlagu u uzgojnom tunelu te pravovremeno i povremeno vršiti prozračivanje, kako zbog kondenzacije i mnoštva drugih uvjeta ne bi došlo do nepoželjne pojave bolesti.

Rano proljetna proizvodnja rezanog cvijeća ima svoje tržište, poglavito iz razloga što je tada zaista maleni izbor rezanog cvijeća za dekoriranje naših domova, a vrlo dobro se može i poboljšati kućni budžet OPG-a.