Savjeti će biti plaćani iz Programa ruralnog razvoja
Bila je to, između ostaloga, prigoda za razgovor s Hrvojem Horvatom, ravnateljem Savjetodavne službe.
U idućih sedam godina trebali bismo izvući više od 21 milijun kuna za savjetovanje OPG-a iz sredstava namijenjih ruralnom razvoju?
– Mjera 2 odnosi se na usluge savjetovanja pri čemu će Savjetodavna služba savjetodavne poslove, koje i do sada uobičajeno radi, voditi na nešto drugačiji način, a satnicu utrošenu u tom procesu naplatiti – ne proizvođaču, već iz Programa ruralnog razvoja. Na taj način Služba paraktično ulazi u proces naplate usluga i djelomičnog rasterećenja pororačunskih sredstava. Iznos koji spominjete maksimalni je za cijelo višegodišnje razdoblje i u određenoj, manjoj mjeri, umanjit će proračunski izdatak. Ipak stvarno povlačenje ovisit će o odazivu samih proizvođača, kao i o ukupno ostvarenoj satnici savjetovanja. Podsjetimo da je savjetovanje trenutačno samo jedan od široke palete poslova kojima se bavimo.
Jesu li sredstva koja će biti na raspolaganju biti dovoljna? Je li već razrađena strategija kako će se utrošiti, a kako pravdati ta sredstva?
– Prema dostupnim informacijama to ne bi bila dodatna sredstva na raspolaganju, već bi se za taj iznos, ovisno o ostvarenom uspjehu na razini godine, umanjila sredstva koja Služba treba povući iz proračuna.
Je li već određena norma za savjetodavce?
– Proces obuhvaća nekoliko koraka od kojih je prvi procjena kapaciteta pojedinih kolega. Postoji lista od dvadesetak stručnih područja koja će biti predmet savjetovanja i prvo moramo ustanoviti koliko ljudi pokriva koje područje, odnosno, kod koliko kolega je potrebno dodatno osnaživanje znanja. Prvi put imat ćemo izdašna sredstva namijenjena samo za tu svrhu i to smatramo odličnom novošću koju Program donosi. Nakon toga pokrećemo poseban sustav vođenja rada na gospodarstvima, pri čemu će se za svako gospodarstvo voditi razvoj stanja i povijest savjetodavnog rada. To će ujedno biti i podloga za naplatu prema Agenciji za plaćanje. U organizaciji s toliko raznorodnih tema i različitih aktivnosti teško je nametnuti svima jednaku normu. O toj temi bit će još razgovora i konzultacija sa stručnjacima i kolegama iz Ministarstva poljoprivrede koji nam pomažu u postavljanju sustava. Također će biti važna i prva iskustva nakon kojih će se mnogo toga dodatnog saznati.
Znači li to da će se rad Savjetodavne službe financirati iz EU-a, a ne više novcem poreznih obveznika?
– Treba imati na umu da je proračun Službe u poljoprivrednom dijelu, dakle bez nedavno dodanog područja šumarstva, oko 40 milijuna kuna. Dakle, ovdje govorimo o najviše pet do deset posto prihoda koji bi se mogli ostvariti ovim putem. Postoje i dodatna područja kao što su prognozni poslovi, naplata nekih administrativnih usluga, projekti i različita partnerstva, međutim, taj dio aktivnosti traži razvoj i vrijeme.
Hoće li biti novih radnih mjesta u Savjetodavnoj službi i koliko će OPG-a po savjetodavcu biti određeno? Kako je to u EU?
– Nezahvalno je govoriti o povećanju radnih mjesta u javnim ustanovama, međutim, imamo sreću da svojim radom konkretno i mjerljivo pridonosimo gospodarstvu. Dok god Služba na jednu kunu donosi tri ili pet kuna kroz osnaživanje poljoprivrednika, te potrošnju iz EU fondova, smatram da trebamo govoriti o daljnjem jačanju Službe. Ako uzmete u obzir činjenicu da je oko 90.000 ozbiljnijih proizvođača nasuprot 200 savjetnika na terenu, sama logika nalaže da taj broj savjetodavaca nije dostatan. Osobno smatram da bi Služba trebala poseban tim ekonomista koji bi se bavio samo projektima te dodatnih 20-30 mladih poljoprivrednih stručnjaka da bismo idealno pokrili čitav teren i odgovorili na sve zahtjeve korisnika.
U Hrvatskoj već postoje i privatne poljoprivredne službe
– Važno je jedino da Služba kroz proces savjetovanja donosi novu vrijednost i da uložena sredstva oplođuje i pomaže državi kroz novu gospodarsku aktivnost. Ovdje se može postaviti pitanje uloge privatnih savjetodavaca. Smatram da je dobro da se jača i taj sektor, međutim, nacionalna Služba ima posebno mjesto u zemlji kojoj je poljoprivreda izrazito važna grana, u kojoj su zahtjevi za znanjem golemi i ne može se u potpunosti supstituirati privatnim savjetodavcima. Osim toga, tu je sigurnost države u provedbi najrazličitijih zadaća na terenu, tradicija, povjerenje proizvođača, ali i objektivnost i neovisnost od različitih korporacija, što privatni savjetodavci teško mogu imati.
– Služba je u protekloj godini iznova prošla kroz turbulentno razdoblje u kome smo značajno mijenjali organizacijsku strukturu i pripojili djelatnike bivše Šumarske savjetodavne službe. Tako smo jedna od rijetkih ustanova koja je već prošla kroz proces fuzije s drugom, sličnom, čime smo proširili i poboljšali kvalitetu usluge, ali ostvarili određene uštede. Smatramo da je ukupna promjena bila vrlo pozitivna i da se u ustanovi osjeti jedan novi, optimističan duh i elan za velike iskorake i novosti koje su pred nama.
Navedite primjer neke zemlje EU-a gdje je Savjetodavna služba izvukla novac za svoj rad iz EU fondova.
– Iskustva povlačenja na ovaj način dosta su šarolika. Jedan dio zemalja čak je odlučio ne ulaziti u tu mjeru jer je bio slab odaziv poljoprivrednika. Od onih koji su je provodili bilo je različitih rješenja. Primjer je njemačka Savezna pokrajina Niedersachsen, kojoj su od 2009. do 2013. za 7087 poljoprivrednih gospodarstava bila sufinancirana 79.033 sata savjetovanja. Ukupni trošak tog savjetovanja bio je 3,6 milijuna eura, a sufinancirali su ga i proizvođači s 40 posto iznosa, odnosno 2,4 milijuna, dakle ukupno oko pet milijuna eura. Sličan model imala je i Bugarska.
Zdenka RUPČIĆ, Glas Slavonije