Što je sideracija (zelena gnojidba)?
Sideracija ima značaj u povećanju dušika u tlu jer ako se koristi leguminoze za ovu mjeru onda se koristi njihovo svojstvo da vežu dušik iz zraka pomoću kvržica koje formiraju na korijenju. Njome sprečavamo površinsku eroziju i ispiranje hranjiva.
Biljne vrste koje se zaoravaju trebaju sadržavati veliku količinu lako razgradljivih tvari, dušika i pepela, a kako se njihov sastav tokom vegetacije mijenja – preporuka je da se one zaoravaju u fazi cvjetanja. Za to nam mogu poslužiti djeteline: inkarnatka, smiljkita, grahorice, bob, repice, facelija, stočni grašak.
Zelenu masu treba prije zaoravanja usitniti i zaorati barem 2-3 tjedna prije sjetve glavnog usjeva.
Za zelenu gnojidbu u postrnoj sjetvi siju se biljke brzog porasta kao što su krmne repice
(perko), ogrštice, esperzeta, uljna rotkva (rauola ) koje sijemo krajem kolovoza. Njim se proširuje plodored uz obogaćivanje tla hranjivima. Ovakvi usjevi su dobri jer sprečavaju širenje nematoda, bolesti i štetnika u monokulturi te indirektno smanjuju korovsku populaciju. U ljetnom periodu zasjenjuju tlo, zadržavaju vlagu te sprečavaju eroziju.
U ekološkoj proizvodnji hrane sideracija i korištenje pokrovnih usjeva nema zamjenu.
Iva Majhen-Vlašiček, dipl.ing.agr.