Puževi u vrtu
Puževi golaći važni su štetnici, koji se mogu pronaći u svakom povrtnjaku i okućnici. Najveće štete pričinjavaju ishranom na plodovima i sočnim mladim listovima, mada se u praski dešava da sliste i čitave gredice tek izniknulih mahuna, tikvica, krastavca i raznih presadnica. Dnevno mogu pojesti u omjeru i do pola svoje težine, što dovoljno govori o golemim štetama. Osim što čine grizotine, puževi oštećuju proizvode sluzavim tragovima, izmetom i svojom prisutnošću te također otvaraju put za različite patogene gljivice i bakterije.
Slike 1. Štete od puževa (Foto: Ana Posedi)
Od preventivnih mjera suzbijanja može se već prilikom same pripreme tla za sadnju povrća finom obradom tla smanjiti kretanje puževa između njihovih skloništa u tlu i biljaka, a na niskim temperaturama puževi izbačeni na površinu izloženi su smrzavanju. Optimalnom gnojidbom i sadnjom zdravih presadnica može se skratiti razdoblje osjetljive faze biljaka te košnjom šireg pojasa oko nasada može se spriječiti dolaženje novih jedinki puževa.
Puževe se može privlačiti postavljanjem hranidbenih trapova u koje se ulijeva pivo, ostaci voća, mlijeko, mješavina vode i kvasca, suha hrana za mačke i pse itd. te je potrebno redovito odstranjivanje ulovljenih puževa i mijenjanje mamaca, odnosno hrane.
Za sprječavanje kretanja puževa prema biljkama mogu se postaviti bakrene trake ili ograde, koje se ukapaju u tlo do 8 cm dubine, dok im je visina iznad tla 15-25 cm. U doticaju s bakrom puževi dožive električni šok te su time odbijeni. Barijere načinjene od piljevine, pepela, vapna ili mineralnih gnojiva, slame, borovih iglica, kore drveta, usitnjenih ljusaka jaja, skidaju sluz s tijela puževa te onemogućavaju njihovo daljnje kretanje izazivajući dehidraciju i naposljetku ugibanje. No, njihov učinak izostaje ako je u nasadu prisutna vlaga, kao posljedica kiše ili zalijevanja.
Pojedine biljke, kao što su dragoljub, kadulja, ružmarin, lavanda, komorač, češnjak ili kim imaju repelentno djelovanje na puževe. Tako u vrtu možete zasaditi navedene biljke ili od njih pripremiti biljnu juh,u kojom se prska povrtnjak i samo tlo.
U prirodi postoji veliki broj prirodnih neprijatelja puževa, kao što su ptice, guske, patke, kokoši, zmije, ježevi, i žabe (čak 25 % ukupne ishrane).
U posljednje vrijeme sve veću popularnost imaju indijske patke trkačice, koje ne čine štetu na kulturama te se isključivo hrane puževima i nekim drugim štetnicima. Za njihovu učinkovitost potrebno ih je imati u paru i pustiti da slobodno šeću po nasadu.
Slika 2. Indijske patke trkačice
Nematode postaju važno biološko sredstvo u borbi protiv puževa golaća. Budući da su isključivi paraziti puževa, te nematode nisu opasne za druge organizme. Prednost im je to šta je vrlo jednostavna i lagana primjena, koja ne iziskuje zaštitnu opremu te nema propisane karence. Pripravak se primjenjuje zalijevanjem kantama ili kroz sustav navodnjavanja.
Jedna od najjednostavnijih mjera suzbijanja, koja je izvediva na malim površinama, jest ručno sakupljanje puževa tijekom večernjih ili ranojutarnjih sati. Korištenjem dasaka između gredica može se privući određeni dio populacije puževa, koji se ondje skrivaju danju pa ih se tu može svakodnevno uništavati.
Najčešći način suzbijanja puževa u praksi je primjena gotovih tvorničkih limacidnih mamaca na osnovi djelatne tvari metaldehida (Gardene, Pužocid, Pužomor), koji u ekološkoj poljoprivredi nisu dozvoljeni te pripravak na osnovi djelatne tvari željezni fosfat (Ferramol), koji se može upotrebljavati u ekološkoj poljoprivredi. Navedene pripravke potrebno je koristiti prema uputama proizvođača ili prema Fitosanitarnom informacijskom sustavu.
Dunja Prvčić, mag. ing .fitomedicine
dunja.prvcic@mps.hr