Druga prihrana ozimih strnih žitarica

Usjevi ozimih strnih žitarica različitog su izgleda s obzirom na kondiciju, faze rasta i razvoja, zakorovljenost i zdravstveno stanje, ovisno o roku sjetve, odabranoj sorti, kvaliteti, čistoći i zdravstvenoj ispravnosti sjemena korištenog za sjetvu, provedenim agrotehničkim mjerama (kvaliteta obrade tla i sjetve te gnojidba) i tipu tla.

Tijekom proteklog razdoblja pala je veća količina oborina pa na nekim usjevima stagnira suvišna voda ili je tlo zasićeno suvišnom vlagom. Iz navedenih razloga na nekim se oranicama druga prihrana neće moći obaviti u optimalnom vremenu.

Faze rasta i razvoja strnih žitarica

Poznavanje i praćenje faza rasta i razvoja uzgajanih usjeva omogućuje provedbu agrotehničkih mjera u pravo vrijeme (prihrana, primjena regulatora rasta), ali i primjenu sredstava za zaštitu bilja u optimalno vrijeme. Uz navedeno, praćenjem razvojnih faza uzgajanih vrsta i okolišnih čimbenika može se kasnije analizirati utjecaj vanjskih čimbenika na postignut urod ili pak izostanak očekivanog uroda uzgajane poljoprivredne vrste.

Faze rasta i razvoja pšenice prema BBCH skali (Witzenberger i sur., 1989; Lancashire i sur., 1991.)

Fenološke faze rasta i razvoja strnih žitarica

Odabir mineralnog gnojiva za drugu prihranu strnih žitarica (kod pšenice i za treću prihranu) ovisi o nekoliko čimbenika, a u praksi uglavnom o količini oborina i njihovom rasporedu te o kondiciji usjeva. Usjevi u vrijeme druge prihrane prekrivaju tlo pa su gubici dušika volatizacijom  minimalni. U drugoj (a kod pšenice i trećoj) prihrani u praksi je sve više zastupljena primjena tekućeg UAN-a (koji sadrži 50% amidnog, 25% amonijskog i 25% nitratnog oblika dušika) radi usvajanja dušika od strane biljaka neovisno o stanju vlage u tlu i mogućnosti miješanja sa sredstvima za zaštitu bilja i regulatorima rasta (mogućnost miješanja obavezno treba provjeriti na Etiketi sredstva za zaštitu bilja ili kod proizvođača).

Pšenica

Drugu prihranu pšenice potrebno je obaviti u trenutku zametanja klasića (početkak vlatanja). Količina dušičnog gnojiva i vrijeme primjene ovise o stanju razvijenosti usjeva pšenice. Drugu prihranu pšenice treba obaviti kad se zametak klasa primjetno odvoji od čvora busanja (oko 2 cm). Količina primijenjenog dušika može biti veća od 55 kg/ha jer više ne postoji opasnost polijeganja. Fotografije prikazuju različite faze razvoja ozime pšenice i ječma.

Ječam

Prihrana ječma ovisi o namjeni proizvodnje. Ako je ječam namijenjen industriji slada (pivarski ječam) pravovremenoj primjeni dušičnih gnojiva treba posvetiti posebnu pozornost. Prvu prihranu trebalo je obaviti odmah nakon proljetnog „kretanja vegetacije“ (40 – 50 kg/ha dušika), a drugu do početka vlatanja (najviše do 20 – 30 kg/ha dušika) jer kasnija prihrana može povećati sadržaj bjelančevina u zrnu, što je nepoželjno u industriji slada. Ako je ozimi  ječam namijenjen hranidbi stoke, druga se prihrana može obaviti i u vlatanju. Kod proljetnog ječma provodi se samo jedna prihrana u fazi busanja sa 30 – 50 kg dušika/ha. Budući je ječam osjetljiv na polijeganje preporuča se primjena regulatora rasta koji skraćuju i učvršćuju stabljiku.

Pšenoraž

Potreba za provedbom druge prihrane ovisi o velikom broju čimbenika. U uvjetima intenzivne proizvodnje, na srednje plodnom tlu može se preporučiti količina 100 kg/ha KAN-a.

Zob

Druga prihrana ozime zobi se uglavnom izostavlja. Odluka ovisi o stanju usjeva i plodnosti tla. Napominjem da je zob sklona polijeganju. Jaru zob potrebno je prihraniti tijekom busanja.

Količinu i vrijeme primjene dušičnih gnojiva prilikom svake prihrane usjeva nužno je prilagoditi karakteristikama zasijanih sorti, vremenskim prilikama, stanju tla i kondiciji svakog pojedinog usjeva, ali i uskladiti s očekivanim urodom. Pravodobnom prihranom u optimalnoj količini utječe se ne samo na visinu i kvalitetu postignutog uroda, nego i na ukupne troškove proizvodnje, ali i na očuvanje okoliša. Prije prihrane treba uvijek provjeriti meteorološke prognoze i predviđenu količinu oborina, jer se  dušik u nitratnom obliku lako ispire iz zone korijena biljaka. U slučaju ispiranja, ne samo da biljka neće usvojiti njoj namijenjeno dušično gnojivo, nego će isprano gnojivo nepovoljno utjecati na okoliš. Najtočnije se potrebna količina dušika za prihranu može utvrditi na temelju rezultata provedene N–min analize kojom se  utvrđuje nitratni i amonijski oblik dušika te vlaga tla. Ako se poljoprivredni proizvođač odluči provesti N–min analizu tla, uzorak tla do predaje u agropedološki laboratorij treba čuvati na temperaturi do 4°C. Isti dan kad je tlo uzorkovano treba ga i dostaviti u agropedološki laboratorij na obradu. Tijekom transporta uzorak tla također treba biti na temperaturi do 4°C.

Na kraju ovog teksta napominjem da se danas na tržištu nalaze dušična gnojiva s kontroliranim otpuštanjem dušika tijekom vegetacije. Brzina otpuštanja hraniva ovisi o temperaturi tla.

U proizvodnji ili primjeni dušičnih gnojiva mogu se dodavati stabilizatori. Uloga stabilizatora dušika u gnojivima je usporavanje procesa brze razgradnje (transformacije) dušika čime se povećava učinkovitost gnojidbe dušikom i ostvaruje veća ekonomska dobit. Uz navedeno, važna je i ekološka uloga stabilizatora jer se smanjivanjem gubitaka dušika, smanjuje i negativan učinak na okoliš (tlo, vodu i organizme).

Na fotografijama se vidi da je u usjevima kemijskim putem provedena zaštita od korova. Poljoprivrednici koji nisu stigli ili nisu mogli primijeniti herbicid, trebaju redovito obilaziti usjeve kako ne bi zakasnili primijeniti potrebne mjere njege (pratiti zdravstveno stanje usjeva, primijeniti regulator rasta ako je potrebno…).

mr.sc. Tatjana Martinović