Potkornjaci su kornjaši valjkasta tijela, tamnosmeđe do crne boje, dužine nekoliko milimetara. Buše hodnike u drvetu različitih vrsta drveća. Ta se porodica kornjaša smatra najvažnijim štetnicima šumskog drveća, no u posljednje vrijeme sve je češći problem i u plantažnim nasadima voćaka. Potkornjaci najčešće napadaju oslabljena stabla, no neke vrste mogu napasti i potpuno zdrave voćke, a nalazili smo ih i u tek posađenim nasadima jabuka i kestena. Posebice često oštećuju stabla nakon elementarnih nepogoda: poplave, suše, tuče ili mraza.
Među vrstama ove porodice najznačajniji su voćni sipac (Xyleborus dispar F.) i mali voćni potkornjak (Scolytus rugulosus Ratz.) koji ponekad napadaju i potpuno zdrava stabla. Voćni sipac prezimi kao odrasli kukac. Postaje aktivan u proljeće kada temperatura zraka dosegne 18 °C. Ženka se nakon kopulacije ubušuje u drvo, a na kraju bušotine odlaže jaja iz kojih se izlegu ličinke. Ličinke ne buše nove hodnike jer se hrane gljivicom roda Ambrosia koja se razvija u izbušenim hodnicima. U jesen se kukulje, a prezime kao odrasli kukci. U proljeće izlaze iz izbušenog hodnika.
Mali voćni potkornjak također se javlja u proljeće. Ženka nakon kopulacije buši rupicu u grani, ulazi pod koru i buši hodnik u koji polaže jaja. Ličinke buše sekundarne hodnike, okomite na primarni hodnik, a na njihovom kraju se kukulje. Kad se razvije, mladi kornjaš izlazi kroz rupicu u kori stabla ili grane. Ovaj štetnik ima dvije generacije godišnje, a prezimi u sekundarnom hodniku kao ličinka.
Stabla napadnuta potkornjacima slabije se razvijaju. Lišće ima slabiji turgor i vene, cvjetovi gube svoju prirodnu boju i venu, a pri jakom napadu propadne cijelo drvo. Na deblu napadnutih stabala vidljive su rupice promjera do 2 mm iz kojih često ispada fini prah ili se cijedi biljni sok. Upravo su karakteristične rupice u deblu znak voćarima da su njihov voćnjak napali potkornjaci.
Pojavu potkornjaka možemo pratiti pomoću lovki koje se sastoje od alkoholnih mamaca i crvenih ljepljivih ploča, a u voćnjak ih treba postaviti u proljeće prije cvatnje. Alkoholni mamac čini plastična boca u kojoj se nalazi 96 % etilni alkohol razrijeđen s vodom u omjeru 1:1. Plastična boca bočno pri vrhu treba imati izbušene rupice. Bocu je potrebno pričvrstiti blizu debla u visini očiju, a iznad boce se postavlja crvena ljepljiva ploča.
Za kontrolu leta potkornjaka potrebna je 1 lovka na 1 ha, a ako lovke koristimo za suzbijanje potrebno je 8 – 10 lovki na 1 hektar voćnjaka. Lovke se postavljaju na rubne redove kako bismo izbjegli dodatno privlačenje potkornjaka u nasad. Zaštita pomoću lovki nije dovoljna ako u nasadu dođe do smrzavanja jer odumrlo drvo jako privlači ženke voćnog sipca.
Nažalost, kemijske mjere ne daju dovoljno dobre rezultate u suzbijanju potkornjaka pa njihovu populaciju treba reducirati na druge načine. Jadna od mjera je uklanjanje suhih i jako napadnutih stabala iz voćnjaka u jesen ili rano proljeće prije nego što iz njih izađu prezimljeli potkornjaci. Druga mogućnost je postavljenje lovnih stabala duž rubnih redova. Postavljaju se u proljeće, a koriste se stabla posječena u prethodnoj godini. Da bi što bolje privlačila potkornjake poželjno je u njima izbušiti nekoliko rupa. Lovna stabla treba u jesen ukloniti iz voćnjaka jer će u protivnom ona biti izvor štetnika u naredno proljeće.
Na kraju valja napomenuti da voćnjak treba držati u što boljoj kondiciji kako bi vjerojatnost od napada potkornjaka bila što manja jer potkornjaci ipak najčešće napadaju stabla koja pate od stresa.
Mr. sc. Željkica Oštrkapa-Međurečan