Nakon prošle izrazito sušne godine, povećana potreba za kvalitetnim proteinskim krmivom dodatno naglašava važnost uvođenja stabilnih i produktivnih krmnih usjeva. Uz lucernu, koja je tradicionalno glavni izvor bjelančevina u stočnoj prehrani, značajan potencijal ima i ozimi stočni grašak u smjesi sa žitaricama. Ovaj usjev omogućuje visoke i stabilne prinose zelene mase te proizvodnju proteinski bogate krme uz povoljnu ekonomsku isplativost.
Proizvodnja dovoljne količine kvalitetnih proteina po hektaru jedan je od ključnih ciljeva svakog stočara. Mješoviti usjevi, poput ozimog stočnog graška sa žitaricama, postaju sve važniji zbog povećane otpornosti na stresne uvjete i sposobnosti fiksacije dušika, čime se smanjuju potrebe za mineralnim gnojivima.
Tijekom jeseni u klasičnoj obradi tla potrebno je provesti duboko oranje 25 do 30 cm, a zatim kvalitetnu predsjetvenu pripremu tla. Cilj predsjetvene pripreme je: stvaranje sitne, mrvičaste strukture tla, osiguravanje kvalitetne i ujednačene sjetve, postizanje optimalnih uvjeta za ravnomjerno nicanje. Ova faza je od presudne važnosti jer ozimi usjevi trebaju dobro razvijen korijenski sustav prije ulaska u zimu. Optimalan rok sjetve ozimog stočnog graška je od posljednjeg tjedna rujna do sredine listopada. Količina sjemena ovisi o kultivaru, masi 1.000 zrna te načinu uzgoja (čisto ili u smjesi). Preporučene norme sjetve su: grašak 120–150 kg/ha + ječam 30–50 kg/ha ili grašak 120–150 kg/ha + pšenica 50 kg/ha ili grašak 120–150 kg/ha + zob 60–80 kg/ha. Najbolji rezultati postižu se mehaniziranom sjetvom žitnim sijačicama, pri čemu je preporučen međuredni razmak 12,5–25 cm. Kod mješovitih usjeva preporučuje se odvojeno sijanje graška i žitarice, kako bi se osigurala pravilna dubina i ravnomjernost rasporeda sjemena.
Dubina sjetve ozimog stočnog graška se kreće od 5 do 7 cm dok je dubina sjetve žitarica plića od graška, prema uobičajenim standardima. Prije sjetve preporučuje se obaviti kemijsku analizu tla. Na temelju rezultata analize određuje se optimalna gnojidba. Ako analiza nije provedena, na tlima prosječne plodnosti preporučuje se osnovna gnojidba: 300–400 kg/ha NPK 7:20:30, u predsjetvenoj pripremi 200 kg/ha NPK 15:15:15 i prihrana u proljeće: 100–150 kg/ha KAN-a. Razlog proljetne dušične prihrane jest činjenica da kvržične bakterije na korijenu graška u rano proljeće još nisu dovoljno aktivne zbog niskih temperatura tla. Nakon razvoja simbioze i stabilizacije temperatura, daljnja dušična gnojidba nije potrebna.
Na području Varaždinske županije sjetva smjese ozimog stočnog graška i ozime pšenice obavljena je u posljednjoj dekadi listopada. Tijekom sjetve vladali su povoljni agroekološki uvjeti — optimalne temperature tla i zraka te dovoljna količina akumulirane vlage u tlu. Takvi uvjeti omogućili su brzo i ujednačeno nicanje, čime je ostvaren kvalitetan i gust sklop biljaka. Ove sezone izostao je napad voluharica, što je dodatno doprinijelo izvrsnoj kondiciji usjeva. Trenutačno je ozima pšenica u fazi busanja, dok se ozimi stočni grašak razvija vrlo dobro i doseže visinu od 10 do 20 cm.
Sjetva ozimog stočnog graška u smjesi sa žitaricama predstavlja učinkovitu i agronomski opravdanu mjeru za povećanje proizvodnje proteinskog krmiva. Uz pravilnu obradu tla, optimalne rokove sjetve i uravnoteženu gnojidbu, ovaj sustav proizvodnje je ekonomski opravdan jer daje stabilne prinose i ujedno poboljšava plodnost tla.
Zita Ciler, dipl. ing. agr.