Na području Varaždinske županije započela je sjetva uljne buče, iako su poljoprivredni proizvođači odgađali sjetvu u očekivanju najavljenih oborina. U posljednjih mjesec dana na području županije palo je tek nekoliko litara oborina, što nikako nije dovoljno za optimalnu sjetvu i nicanje jarih kultura. Temperature zraka posljednjih dana kretale su se između 12 i 26 °C, dok je temperatura tla iznosila oko 14–15 °C.
Uljna buča, koja se tradicionalno uzgaja u Varaždinskoj županiji, pripada porodici Cucurbitaceae (vrsta Cucurbita pepo L. var. oleifera). Danas su različiti oblici i vrste bundeva rasprostranjeni diljem svijeta. Kao biljka kratkog dana, buča je indiferentna prema fotoperiodizmu. Riječ je o jednodomnoj biljci s ksenogamnim oprašivanjem, za koje su nužni kukci. Cijela biljka može se koristiti u ljudskoj prehrani: meso buče koristi se za pripremu juha, variva, dječjih kašica i bučnice, kao i za izradu sirupa, krema i džemova. U našim krajevima uljna tikva golica prvenstveno se koristi za proizvodnju visokokvalitetnog bučinog ulja. U Republici Hrvatskoj uljna tikva najviše se uzgaja u Međimurju, Podravini i Varaždinskoj županiji, na površinama od približno 4.000 do 6.000 hektara. Glavnina korijenovog sustava nalazi se na dubini od 50 do 60 cm. Iako je upojna moć korijena relativno slaba, tikve su prilično otporne na sušu. Stabljika je vriježasta, na presjeku uglata ili okrugla, obrasla kratkim bodljikavim dlačicama. Člankovita je, s izraženim koljencima i međukoljencima na kojima se nalaze listovi, dok se u pazušcima listova razvijaju vitice i cvjetovi. Uljne tikve najčešće su kratkovriježne (duljina vriježe 2–3 m), dok su krmne tikve dugovriježne (do 10 m). Listovi mogu biti različitog oblika (okrugli, peterokrpasti, dlanasto režnjasti), ovisno o sorti, te su s peteljkom povezani sa stabljikom.
Tikva je jednodomna biljka s jednospolnim cvjetovima. Muški cvjetovi razvijaju se u većem broju i na dugim stapkama, dok se ženski cvjetovi razvijaju kasnije, na kraćim stapkama, najčešće na bočnim granama. Visoke temperature i dugi dan pogoduju razvoju muških cvjetova. U razdoblju nakon cvatnje i oplodnje buča ima najveće potrebe za vodom, osobito u fazi intenzivnog rasta, 35–45 dana nakon nicanja. Dugotrajna suša može uzrokovati venuće listova ili odbacivanje tek oplođenih cvjetova. Uljna tikva je stranooplodna biljka s jasno razdvojenim muškim i ženskim cvjetovima. Broj muških cvjetova često je četiri ili više puta veći od broja ženskih. U slučaju zahlađenja tijekom cvatnje razvija se pretežito muško cvijeće koje otpada nakon 4–5 dana. Cvatnja se odvija sukcesivno od početka srpnja do kasne jeseni, a oprašivanje obavljaju pčele i drugi kukci.
Dugotrajne kiše tijekom cvatnje mogu negativno utjecati na oprašivanje zbog smanjene aktivnosti pčela. U takvim uvjetima moguće je koristiti bumbare, koji su otporniji na vremenske promjene, a dodatno postavljanje košnica na parceli može poboljšati oplodnju i povećati prinos.
Plod uljne buče (botanički pepo) naziva se tikva ili buča. Na jednoj biljci obično se razvijaju 2–3 ploda, a svaki sadrži 400–500 sjemenki. Masa zrakosuhog sjemena po plodu iznosi 80–120 g (2–3 % mase ploda), masa 1.000 sjemenki je 200–250 g, dok hektolitarska masa iznosi 35–42 kg.
Tikva se na istoj površini preporučuje uzgajati svake četvrte godine. Najbolje uspijeva na humusnim, pjeskovito-ilovastim tlima. Nepovoljna su zbijena, vlažna i hladna tla s lošim vodnim režimom. Optimalna reakcija tla je neutralna (pH 6,5–7,5). Dobri predusjevi su mahunarke, strne žitarice i kulture gnojene većim količinama organskih i mineralnih gnojiva. Ne preporučuje se uzgoj nakon srodnih vrsta (dinja, krastavac, lubenica) niti nakon biljaka iz porodice Solanaceae.
Od klijanja do zriobe potrebna je suma temperatura od oko 2.500 °C. Rast prestaje pri temperaturama 6–7 °C, a biljke smrzavaju već pri −1 °C. Za klijanje je potrebna temperatura tla 12–14 °C. Optimalna temperatura za cvatnju je iznad 21 °C, za oplodnju 17–25 °C, a za rast plodova 25–27 °C. Najveća osjetljivost na nedostatak vlage javlja se tijekom nicanja, cvatnje i formiranja plodova. Postizanje visokih prinosa ovisi o dovoljnoj količini vode (70–80 % poljskog vodnog kapaciteta). Tijekom ljeta jedna biljka može dnevno potrošiti 35–50 litara vode.
Priprema tla prije sjetve uključuje formiranje sjetvenog sloja na dubini 2–3 cm (teža tla) odnosno 3–4 cm (lakša tla), uz izbjegavanje stvaranja pokorice. Preporučuje se ranija obrada tla radi poticanja klijanja korova i njihovo naknadno uništavanje. Sjetva se obavlja krajem travnja ili početkom svibnja, kada temperatura tla na dubini sjetve nekoliko dana prelazi 14 °C. Optimalni sklop iznosi 15.000–19.000 biljaka/ha (1,5–1,8 biljaka/m²), uz različite kombinacije razmaka redova i biljaka. Potrebna količina sjemena iznosi 4–5 kg/ha. Sjetva se provodi na dobro dreniranim, strukturnim tlima, s udjelom humusa 2–3 %. Kod kiselih tala potrebno je provesti kalcizaciju.
Suzbijanje korova ključno je u kritičnom razdoblju koje počinje treći tjedan nakon nicanja i traje do zatvaranja redova. Provodi se mehaničkom obradom, kultivacijom i, po potrebi, ručnim okopavanjem. Od bolesti se mogu pojaviti plamenjača, pepelnica, trulež plodova i fuzarijsko venuće, dok značajnije štete mogu uzrokovati virusne bolesti. Budući da se virusi ne mogu izravno suzbijati, važno je kontrolirati korove i lisne uši kao prijenosnike.
Uzgoj uljne buče u Varaždinskoj županiji ima veliki gospodarski značaj zbog tradicionalne proizvodnje Varaždinskog bučinog ulja sa zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla (ZOZP), koje je važan dio gastronomske ponude sjeverozapadne Hrvatske.
dr. sc. Mara Bogović