Žilogriz (Capnodis tenebrionis F.) – prvi nalazi i širenje štetnika u nasadima koštićavog voća na području istočne hrvatske

Prvi nalazi Žilogriza (Capnodis tenebrionis F.) u istočnoj Hrvatskoj, zabilježeni su krajem mjeseca travnja 2025. godine u ekstenzivnom nasadu šljive u katastarskoj općini Batina (Baranja). Od inicijalnog pronalaska 2025. godine, štetnik je do danas pronađen na još 4 lokaliteta u Osječko-baranjskoj županiji. Svi lokaliteti pronalaska su u Baranji a radilo se o nasadima šljive, bajama i marelice. Žilogriz je do kraja 20. stoljeća slovio kao tipični mediteranski štetnik no zbog klimatskih promjena sve češće se pronalazi sjevernije na europskom kontinentu tj. u srednjoj Europi. Žilogriz je štetnik koštićavog voća a poradi osobine polifagnosti, može se hraniti na većem broju kultiviranih i divljih vrsta drveća i grmlja koje pripadaju porodici Rosaceae. Odrasli stadij pravi štete tijekom mjeseca travnja i svibnja na nadzemnim organima (kora mladih izbojaka, pupovi i lisne peteljke), dok ličinke prave štete na podzemnim organima (korijen i korijenov vrat). Opasnije štete čine ličinke koje kod jače zaraze, dovode do sušenja čitavog stabla. Mjere zaštite od ovoga štetnika su složene a provode se kombinacijom mehaničkih, agrotehničkih i kemijskih mjera. Same kemijske mjere suzbijanja štetnika ne daju zadovoljavajuće rezultate. Nadu u učinkovito suzbijanje štetnika u novije vrijeme daju biološke metode suzbijanja uz aplikaciju pripravaka na bazi entomopatogenih nematoda, gljivica i bakterija.


 

Krajem mjeseca travnja 2025. godine, u katastarskoj općini Batina (Baranja), zabilježen je prvi nalaz žilogriza u istočnoj Hrvatskoj. Prvi odrasli stadiji, pronađeni su u agrotehnički slabo održavanom nasadu šljive starosti 40 godina (Slika 1.) uz vidljivo progresivno sušenje stabala. U istoj vegetacijskoj sezoni, štetnik je pronađen na još dva lokaliteta u k.o. Draž i k.o. Zmajevac (Slika 2.). Ovi lokaliteti obuhvaćali su nasade bajama i šljive. Već slijedeće 2026. vegetacijske sezone, štetnik je pronađen na još dva lokaliteta u k.o. Draž i k.o. Popovac u nasadima šljive i marelice. Tijekom monitoringa ukupno je na svim lokalitetima prikupljeno približno 180 imaga, što upućuje na činjenicu kako je štetnik već uspostavio stabilnu populaciju koja će se u nadolazećim godinama najvjerojatnije progresivno povećavati.

Navedene činjenice izazivaju zabrinutost voćara u istočnoj Hrvatskoj, imajući u vidu štete koje žilogriz posljednjih godina čini u nasadima koštićavog voća (posebno višnje i marelice) u susjednoj Srbiji i Bugarskoj. Razmjeri šteta u nasadima marelice u Bugarskoj su toliki da se moralo pristupiti selektivnom krčenju čitavih nasada.

 

odrasli stadij zilogriza
Slika 1. Odrasli stadiji žilogriza na osunčanoj strani ramene grane stabla šljive na lokalitetu k.o. Batina – 29.04.2025. (snimio: T. Validžić)

 

lokaliteti pronalaska zilogriza
Slika 2. Lokaliteti pronalaska žilogriza (C.tenebrionis), tijekom mjeseca travnja 2025. i 2026. u istočnoj Hrvatskoj (Baranja)

 

Žilogriz (Capnodis tenebrionis Linnaeus, 1767), pripada porodici kornjaša (Coleoptera) i porodici krasnika (Buprestidae). Vrsta je vrlo destruktivan štetnik koštićavog voća, posebno u nasadima marelice (Prunus armeniaca), breskve (Prunus persica), šljive (Prunus domestica) i trešnje (Prunus avium). Štetnik je rasprostranjen u Mediteranskom bazenu, srednjoj Europi i Bliskom istoku. Posljednjih 30-ak godina, populacija žilogriza se progresivno povećava a kao glavni razlog ove pojave prema literaturnim navodima, je porast temperature na globalnom nivou te pojava izrazito sušnih perioda tijekom godine. Porast temperature ima i značajni utjecaj na brojne biološke osobine ove izrazito termofilne vrste u obliku povećanja aktivnosti (infektivnosti). Tople zime i izrazito vruća i suha ljeta utječu na povećani stupanj preživljavanja prezimljavajućih stadija, skraćenje trajanja stadija ličinke, ranije pojave imaga tijekom proljeća te povećane plodnosti i brojnosti populacije. Sve navedeno, utječe i na prijelaz s normalnog dvogodišnjeg ciklusa razvoja vrste na jednogodišnji ciklus.

Kao štetna vrsta koštićavog voća u RH, žilogriz je opisan još 50-tih godina prošlog stoljeća a štete je pravio u južnoj Dalmaciji i Hercegovini. Štetnik je opisivan kao potencijalni ograničavajući čimbenik uzgoja koštićavih vrsta a posebno sadnog materijala. Prema dostupnim literaturnim podacima, krajem 70-tih godina prošlog stoljeća, žilogriz je u južnoj Španjolskoj uzrokovao katastrofalne štete na koštićavom voću. Posebno su bili ugroženi nasadi marelice što je dovelo do masovnog krčenja nasada.

 

Štetnost žilogriza

Štete na koštićavom voću čine odrasli stadiji i ličinke. Odrasli stadij (imago) hrani se pupovima, peteljkom listova i korom mladih izbojaka (Slika 3.), no ove štete su na starijim (produktivnim) stablima slabo uočljive i ne utječu na produktivnost stabla. Međutim, odrasli stadij može napraviti vrlo značajne štete u voćnim rasadnicima i na mladim sadnicama u tek zasnovanim nasadima. Odrasli stadij svojom intenzivnom proljetnom ishranom uništava pupove i jednogodišnje izbojke što negativno utječe na oblikovanje uzgojnog oblika u prvim godinama nakon sadnje (Slika 4.). Kod jačeg napada, odrasli stadij može potpuno uništiti sve pupove na voćnoj sadnici što je posljednjih godina zabilježeno u nasadima šljive u istočnoj Hrvatskoj, kao posljedica širenja srodnog štetnika – Bakrenastog krasnika (Perotis lugubris F.). U pojedinim nasadima šljive i bajama u Baranji, posljednje dvije godine mogu se istovremeno zateći oba štetnika na jednom stablu gdje istovremeno prave identične štete (Video-zapis 1. i Slika 11.). Poradi osobine polifagnosti tj. ishrane imaga na velikom broju kultiviranih i divljih vrsta drveća i grmlja koje pripadaju porodici Rosaceae, u 2026. godini u istočnoj Hrvatskoj zabilježene su sporadične štete i na jabuci i divljoj ruži. Ova osobina polifagnosti žilogriza naročito dolazi do izražaja u periodu neposredno nakon prezimljavanja tj. približno dva tjedna nakon izlaska za vrijeme intenzivne ishrane.

Video-zapis 1. Istovremena nazočnost imaga žilogriza i bakrenastog krasnika u nasadu šljive, Baranja – 01.05.2026. (snimio T.Validžić)

 

Ličinke žilogriza prave puno opasnije štete jer kod jače infestacije mogu dovesti do sušenja čitavog stabla. Ličinke se razvijaju i hrane ksilemskom (srčika) i kambijalnom zonom korijena i korijenovog vrata, što dovodi do poremećaja u opskrbi stabla hranjivim tvarima i vodom. Zaražena stabla mogu propasti u nekoliko godina što ovisi o stupnju zaraze, starosti i kondicije stabla. Prema literaturnim izvorima, jedna ličinka žilogriza može dovesti do sušenja jednogodišnje voćne sadnice a 3-5 ličinki može uništiti srednje razvijeno stablo u nasadu u periodu od 1-2 godine. U jako zaraženim nasadima broj ličinki različitog stadija razvoja, može prelaziti i preko 30 po jednom stablu. Isto tako, posljednjih godina sve se češće bilježi kako žilogriz na području Hercegovine čini štete i na ukrasnim vrstama kao što je Lovor višnja.

 

Početni simptomi zaraze na produktivnim stablima koštićavih vrsta, javljaju se u obliku žućenja listova što je vrlo lako zamijeniti s klorozom. Međutim, za razliku od kloroze, listovi napadnutog stabla pokazuju i simptome gubljenja turgora. Progresijom simptoma, na skeletnim granama dolazi do sušenja mladih izbojaka koje se kreće od vrha prema bazi grane. U zoni korijenovog vrata i debla mogu se pojaviti i rane s obilnim smolotokom.

 

simptomi napada imaga zilogriza
Slika 3. Tipični simptomi napada imaga žilogriza na dvogodišnjoj sadnici bajama – 31.04.2025. (snimio: T. Validžić)

 

stete od imaga zilogriza
Slika 4. Štete od imaga žilogriza na pupovima i jednogodišnjim izbojcima sadnice: a) bajama i b) šljive  (snimio T.Validžić)

 

Morfološko-biološke osobine

Odrasli stadij žilogriza je kornjaš koji ima prepoznatljiv i robustan izgled. Cijelo tijelo vrlo je čvrsto i zaštićeno debelim, tvrdim hitinskim oklopom. Duljina tijela iznosi 15-30 mm (Slika 5.). Ženke su redovito veće i teže od mužjaka. Odrasli stadiji manjih tjelesnih dimenzija (15-20 mm), obično se mogu zamijetiti u drugoj polovici ljeta ali to ne mora biti pravilo. Kukac se razvija kroz četiri razvojna stadija i to: jaje, ličinka, kukuljica i imago (tzv. holometabola). Tijelo odraslog žilogriza je mat crne boje bez izraženog presijavajućeg efekta. Gornja (dorzalna) strana prekrivena je specifičnim crno-bijelim šarama. Glava je uvučena u prsište, s izraženim jakim čeljustima – usni ustroj za grizenje. Ticala su kratka i pilasta. Vratni štitić (pronotum) je vrlo širok i izražen, prekriven karakterističnom sivkasto-bijelom ili pepeljastom prevlakom u kojoj se jasno ističu glatke, sjajne crne kvržice (uzvišenja) i pjege bijelo-sive boje. Sivkasto-bijela boja pronotuma nije trajna i s vremenom može nestati što može biti izraženo kod starijih imaga. Pokrilje je tvrdo, hrapave teksture uz nepravilnu raspodjelu sitnijih bijelih točkica.. Stražnji par krila služi za let na kratke udaljenosti.

 

odrasli stadij zilogriza
Slika 5. Odrasli stadij žilogriza a) dorzalni pogled: lijevo – ženka, desno – mužjak; b) ventralni pogled: lijevo – ženka, desno – mužjak (snimio T.Validžić)

 

Jaja žilogriza ovalnog su oblika, duljine do 1,5 – 5,0 mm i širine oko 1,0 mm. Duljina jaja varira ovisno o ekološkim uvjetima i duljini inkubacije. Jaja su mekana dok je boja svježe odloženih jaja mliječno bijela koja nakon nekoliko dana prelazi u žuto-crvenkastu (Slika 6.), vjerojatno zbog izloženosti sunčevom svjetlu. Jaja položena u pukotine kore na korijenovom vratu, mogu se uočiti pažljivim pregledom uz korištenje ručne lupe dok se jaja položena u pukotine tla teško mogu uočiti poradi ljepljivosti na čestice tla.

Ličinka žilogriza (Slike 7. i 8.) nema noge (apodna) i blijedožute je boje. Najšira je u području prvog prsnog članka, što nestručni voćari često zamjenjuju s glavom. Tijelo ličinke je sastavljeno od spljoštenih članaka koji se sužavaju prema kraju tijela. Na dorzalnoj (leđnoj) strani čvrstog prvog članka prsišta nalazi se karakteristično udubljenje u obliku slova V. Prema trenutnim spoznajama, ličinka žilogriza prolazi 9 stadija presvlačenja. Ličinka ima usni ustroj za grizenje s izrazito razvijenim, jakim čeljustima i cijeli svoj životni vijek (osim I stadija), provede pod korom korijena ili korijenovog vrata praveći široke vijugave hodnike ispunjene obilnim grizotinama. Ličinke koje su se razvile kasno u jesen ne dovršavaju razvoj nego hiberniraju do proljeća te nastavljaju s razvojem.

Kukuljica (pupa) žilogriza je po vanjskoj morfologiji vrlo slična odraslom kukcu. Nakon dovršetka razvoja, ličinka pravi komoricu u zoni korijenovog vrata gdje prvo prelazi u stadij predkukuljice, a potom i kukuljice. Period kukuljenja (preobrazbe), traje 3-5 tjedana ovisno o temperaturi.

 

Ekologija žilogriza

Sukladno literaturnim izvorima, razvoj jedne generacije žilogriza traje od jedne godine (Jordan, Sirija) do čak 3 godine (Armenija), što ovisi o agroekološkim i klimatskim uvjetima. Ličinke i odrasli stadij imaju sposobnost hibernacije tj. fazu mirovanja kako preživjeli nepovoljne klimatske uvjete za razvoj (najčešće niske temperature). Odrasli stadij se u klimatskim uvjetima istočne Hrvatske pojavljuje u trećoj dekadi mjeseca travnja i započinje s intenzivnom ishranom. Vrsta je termofilna a optimalna temperatura zraka za razvoj se kreće od 28-33°C. Polaganje jaja počinje već krajem svibnja i traje oko 2 mjeseca. Ženka nakon kopulacije, polaže jaja ispod biljnih ostataka u blizini stabla, na korijenov vrat ili u pukotine tla, preferirajući suha mjesta (Slika 10.). Embrionalni razvoj jaja traje od 11-25 dana. Pri temperaturi 27°C, embrionalni razvoj traje 11 dana, a pri temperaturi 21°C do 25 dana. Nakon izlijeganja, ličinke prodiru u korijen stabla domaćina (marelica, breskva, šljiva, trešnja i višnja) u kojem nastavljaju razvoj. Dužina završnog stadija ličinke varira, zavisno od literaturnih navoda i kreće se od 50-80 mm. Kukuljenje ličinki iz prethodne vegetacijske sezone, započinje tijekom proljeća i traje 3-5 tjedana. Imaga koja su se pojavila tijekom svibnja i lipnja, hrane se do početka zimske dijapauze a polaganje jaja započinje tek iduće vegetacijske sezone. Plodnost ženki ovisi o agroekološkim i klimatskim uvjetima i varira od 300 do preko 500 položenih jaja. Velika većina imaga ugiba tijekom jeseni, nakon završetka polaganja jaja. Međutim, zabilježena je i pojava kako manji broj imaga ima sposobnost i druge hibernacije tj. trogodišnji ciklus razvoja.

Navedene literaturne podatke o ekologiji žilogriza, valjao bi detaljnije istražiti imajući u vidu različite klimatske uvjete južne i istočne RH. Najvjerojatnije je kako bi se dobiveni rezultati o ekologiji žilogriza u istočnoj RH nešto razlikovali od literaturnih navoda o ekologiji ovoga štetnika u južnoj RH kao i u mediteranskom bazenu te Bliskom istoku.

Odrasli stadij je cijelog životnog ciklusa relativno slabo aktivan. Leti na kraće udaljenosti, najčešće sa stabla na stablo za vrijeme visokih dnevnih temperatura. Vrijeme tijekom dana između perioda ishrane, provodi na debljim osunčanim granama, glavom okrenut prema tlu. Iskusno oko voćara može zamijetiti imago žilogriza i s veće udaljenosti. Kada imago osjeti približavanje opasnosti, nastoji se sakriti s druge strane grane (Video-zapis 1.). Na pokušaj dodira, najčešće pada s grane na tlo i oponaša smrt. U jutarnjim satima, poradi nižih temperatura, imago se može pronaći na deblima s osunčane strane te se s porastom temperature kreće prema krošnji gdje započinje s ishranom. Poradi ove osobine, žilogriza je relativno lako skupljati kao oblik mehaničke mjere zaštite.

Prema literaturnim podacima, optimalna temperatura za hranjenje, kretanje i let žilogriza je 30°C i viša, s negativnim učincima koji se očituju na 45°C. Imago uglavnom leti za najsunčanijeg dijela dana. Vjetar  negativno utječe na aktivnost leta. Brzine vjetra veće od 4 m/s, ometaju polijetanje imaga.

 

jaja zilogriza
Slika 6. Jaja žilogriza starosti 3 dana, položena u pukotinu kore na korijenovu vratu stabla šljive – 24.05.2026. (snimio T.Validžić)

 

licinka zilogriza
Slika 7. Ličinka žilogriza III. stadija presvlačenja (duljina 20 mm) u korijenu stabla šljive s jasno vidljivim hodnicima ispunjenim grizotinama u dijelu ksilemskog i kambijalnog tkiva korijena (snimio T.Validžić)

 

licinka zillogriza
Slika 8. Ličinka žilogriza završnog stadija (dužina 60 mm), u korijenu stabla šljive s jasno vidljivim grizotinama uništenog ksilemskog i kambijalnog tkiva korijena (snimio T.Validžić)

 

neposredno pred kopulaciju zilogriza
Slika 9. Odrasli stadij žilogriza neposredno pred kopulaciju – 26.05.2026. (snimio T.Validžić)

 

zenka zilogriza
Slika 10. Ženka žilogriza u trenutku polaganja jaja: a) na korijenovu vratu šljive; b) u pukotinu kore mladog stabla bajama – 28.05.2026. (snimio T.Validžić)

 

žilogriz i bakrenasti krasnik
Slika 11. Istovremena nazočnost imaga žilogriza (crvena strjelica) i bakrenastog krasnika (žuta strjelica) u jutarnjim satima na osunčanoj strani grane šljive – 02.05.2026. (snimio T.Validžić)

 

Metode zaštite

Učinkovite mjere zaštite od žilogriza su složene i usmjerene su uglavnom na preventivu. Značajniji rezultati u suzbijanju ovoga opasnog štetnika mogu se postići samo kombinacijom mehaničkih, agrotehničkih i kemijskih mjera.

Mehaničke mjere

U manjim i izoliranim nasadima na okućnicama, vrlo efikasna mjera je ručno sakupljanje imaga. Imaga se lako primjećuju na granama, naročito u početku vegetacije zbog male lisne površine. Kasnije, sredinom ljeta, najveći broj imaga nalazi se na osunčanoj strani debla, što jako olakšava skupljanje. Isto tako, imaga je najlakše skupljati u proljeće trešnjom krošnje stabala manjeg volumena jer nakon prezimljavanja imaju slabije izraženu pokretljivost. Nakon protresanja krošnje, imaga padaju na tlo i kraće vrijeme oponašaju smrt što omogućava lakše skupljanje.

Vrlo važna mehanička mjera je vađenje i spaljivanje napadnutih stabala, uz obvezatno vađenje zaraženog korijenja iz tla. Vezano za navedeno, dosta je primjera iz prakse gdje se u slučajevima krčenja zaraženih nasada nije vodilo računa i o vađenju zaraženog korijenja. Ovi iskrčeni nasadi su izvorna žarišta zaraze u naredne 2-3 godine. Prema literaturnim izvorima, u novije vrijeme se u manjim nasadima (Hercegovina) postavljaju crne PVC folije ili žičane/PVC mrežice s otvorima 2 mm, koje se mogu prekriti zemljom. Ove folije ili mrežice, postavljaju se kružno oko debla u promjeru oko 50 cm (Slika 12.) a svrha ove mjere je sprječavanje ženke da položi jaja u blizini stabla.

 

crna pvc folija
Slika 12. Crna PVC folija postavljena kružno (radijus 50 cm) u donjem dijelu debla šljive i prekrivena zemljom – 02.05.2026. (snimio T.Validžić)

 

Agrotehničke mjere

Praksa je pokazala kako češća međuredna obrada tla, kao i obrada tla u redu u periodu polaganja jaja, pomažu smanjenju pojave ovoga štetnika. Ovom mjerom se uništavaju položena jaja žilogriza. Isto tako, pojedini literaturni izvori navode kako se u nasadima s instaliranim navodnjavanjem vrlo značajno smanjuje populacija štetnika jer vlažni uvjeti u tlu ne odgovaraju razvoju jaja i ličinki žilogriza. U vlažnom tlu, jaja žilogriza propadaju a stabla su dobro opskrbljena vodom (smanjenje stresa) i otpornija su na napad ličinki. Ova stabla također,  poradi intenzivnog kolanja sokova luče veće količine smole te brzo zatvaraju ranu i izazivaju gušenje ubušenih mladih ličinki. Druga prednost zalijevanja leži u činjenici kako u sušnom periodu oko stabala nema pukotina u tlu koje ženkama olakšavaju polaganje jaja na pliće korijenje.

Najvažnija preventivna agrotehnička mjera je odabir odgovarajuće voćne podloge. Praktična iskustva su pokazala kako žilogriz češće napada stabla cijepljena na podlozi tzv. džanarike/zerdalije (Prunus myrabolana) ili cijepljena na sjemenjaku vinogradarske breskve. U Hercegovini se pokazalo kako je najotpornija podloga na napad žilogriza gorki bajam (tvrdiš). Nadalje, prema nekim literaturnim izvorima bijeljenje stabala vapnom u proljeće i jesen se pokazala kao učinkovita mjera koja djeluje odbijajuće na imaga žilogriza.

Kemijske mjere

Većina literaturnih izvora, navodi kako su kemijske mjere usmjerene na suzbijanje ličinki žilogriza u zaraženom korijenu voćnih vrsta slabo učinkovite i neopravdane, posebno ako se radi o starijim produktivnim stablima. Kemijske mjere su opravdane smo u mladim nasadima i voćnim rasadnicima. Ove mjere su usmjerene na tretman tla sistemičnim insekticidima u cilju sprječavanja ubušivanja mladih ličinki u korijen napadnutog stabla ili suzbijanje imaga kontaktno/želučanim insekticidima za vrijeme ishrane na lišću i mladim izbojcima. Osim toga, otežavajuća okolnost je i ta kako postoji vrlo malo metoda monitoringa vrsta iz porodice Krasnika (Buprestidae), jer testirane klopke pružaju nekonzistentne i varijabilne podatke o periodu leta i nazočnim vrstama te su stoga od male pomoći u prognozi i suzbijanju ovih vrsta.

Prema literaturnim navodima, u svijetu se kemijsko suzbijanje imaga provodi klasičnim tretmanom (folijarno) u vrijeme intenzivne ishrane imaga (travanj-svibanj), za što se koriste pripravci na bazi azinofos-metila, acetamiprida, imidakloprida, metiokarba i deltametrina. Kod primjene ovih insekticida, potrebno je dobro „okupati“ krošnju kako bi imago tijekom ishrane na lisnim peteljkama i zeljastim izbojcima konzumirao letalnu dozu insekticida. Ovdje je važno naglasiti kako je pripravcima na bazi azinofos-metila, imidakloprida i metiokarba UKINUTA REGISTRACIJA u EU pa je tako zabranjena primjena ovih insekticida i u RH.

Ličinke žilogriza mogu se suzbijati primjenom granuliranih insekticida u zoni oko debla (promjera 1 metar), uz inkorporaciju u tlo do 15 cm dubine. Poradi razvučenog perioda odlaganja jaja, navedenu mjeru potrebno je provoditi dva puta i to prvi puta krajem svibnja/početkom lipnja, a drugi put krajem lipnja/početkom srpnja. U ovu svrhu koriste se pripravci na bazi klorpirifosa, dimetoata, deltametrina i imidakloprida. Recentniji rezultati pokusa u Izraelu, pokazali su kako su za ovu namjenu najučinkovitiji bili pripravci na bazi imidakloprida. Pripravci na bazi klorpirifosa, dimetoata i imidakloprida zabranjeni su za korištenje u RH i EU.

Otopine navedenih pripravaka koji pojedini voćari zalijevaju oko zaraženih stabala u svrhu kurativnog suzbijanja već ubušenih ličinki u korijenu nisu učinkovite i gospodarski su neopravdane poradi slabe učinkovitosti i potrošnje velikih količina otopine.

Biološke mjere

Istraživanja učinkovitih bioloških agenasa za suzbijanje ovog štetnika potaknuta su složenošću kemijskog suzbijanja, njegovim negativnim utjecajem na okoliš i potrebom za alternativnim pristupima integriranoj zaštiti bilja. Prema dostupnim literaturnim izvorima, za sada nisu poznati predatori i parazitoidi koji bi imali značajniji učinak na populaciju žilogriza. Međutim, istraživanja su pokazala kako entomopatogene nematode, gljive i bakterije imaju potencijal za učinkovitu primjenu bioloških mjera. Trenutno je većina ovih bioloških agenasa, osim nekih entomopatogenih nematoda, još uvijek u fazi istraživanja, a njihova učinkovitost u poljskim uvjetima za sada nije potvrđena.

Od bioloških pripravaka trenutno se na tržištu može nabaviti pripravak „Capsnaem“ na bazi entomopatogene nematode Steinernema carpocapsae. Prema preliminarnim ispitivanjima i navodima proizvođača, pripravak ima vrlo visok učinak na ličinke žilogriza (više od 90%) ako se višekratno primjeni u nasadu i prema uputi. Pripravak se može aplicirati zalijevanjem, primjenom svih vrsta prskalica te sustavima za navodnjavanje.

 

dr.sc. Tihomir Validžić

tihomir.validzic@mps.hr

 

Izvori podataka:

 

Bari, G., Scala, A., Garzone, V., Salvia, R., Yalcin, C., Vernile, P., … & Falabella, P. (2019). Chemical ecology of Capnodis tenebrionis (L.) (Coleoptera: Buprestidae): Behavioral and biochemical strategies for intraspecific and host interactions. Frontiers in physiology, 10, 604. https://doi.org/10.3389/fphys.2019.00604

Ben-Yehuda, S., Assael, F., & Mendel, Z. (2000). Improved chemical control of Capnodis tenebrionis and C. carbonaria in stone-fruit plantations in Israel. Phytoparasitica, 28(1), 27-41. https://doi.org/10.1007/BF02994021

Bonsignore, C. P., & Bellamy, C. (2007). Daily activity and flight behaviour of adults of Capnodis tenebrionis (Coleoptera: Buprestidae). European Journal of Entomology, 104(3), 425-431. http://doi.org/10.14411/eje.2007.062

Bufaur, M., Al-Gkhami, S., Bohamdan, R., Ghanem, W., & Dawara, M. (2021). Determination of the maximum appearance period of Capnodis tendebrionis in Al-Sweida-Syria governorate and testing the efficacy of some pesticides on the pest adults. Arab Journal of Plant Protection, 39 (4), 268272. http://doi.org/10.22268/AJPP39.4.268272

de Altube, M. D. M. M., Strauch, O., De Castro, G. F., & Peña, A. M. (2008). Control of the flat-headed root borer Capnodis tenebrionis (Linne) (Coleoptera: Buprestidae) with the entomopathogenic nematode Steinernema carpocapsae (Weiser) (Nematoda: Steinernematidae) in a chitosan formulation in apricot orchards. BioControl, 53(3), 531-539. http://doi.org/10.1007/s10526-007-90940

de Lillo, E. (1998). Andamento dell’ovideposizione di Capnodis tenebrionis (L.) (Coleoptera: Buprestidae). Entomologica, 32, 153-165.

Garrido, A. (1984). Bioecología de Capnodis tenebrionis L. (Coleop: Buprestidae) y orientaciones para su control. Boletín de sanidad vegetal. Plagas., 10(2), 205-221.

Marannino, P., Santiago-Álvarez, C., de Lillo, E., & Quesada-Moraga, E. (2008). Evaluation of Metarhizium anisopliae (Metsch) Sorok. to target larvae and adults of Capnodis tenebrionis (L.) (Coleoptera: Buprestidae) in soil and fiber band applications. Journal of Invertebrate Pathology, 97(3), 237-244. https://doi.org/10.1016/j.jip.2007.09.006

Marannino, P., Tarasco, E., & Triggiani, O. (2010). Laboratory evaluation of Beauveria bassiana (Bals-Criv.) Vuill. and Metarhizium anisopliae (Metsch.) Sorokin mediterranean fungi isolates against adults of Capnodis tenebrionis (L.) (Coleoptera Buprestidae). Redia, 93, 15-18.

Martinez de Altube, M. D. M., Strauch, O., Fernandez De Castro, G., & Martinez Peña, A. (2008). Control of the flatheaded root borer Capnodis tenebrionis (Linné) (Coleoptera: Buprestidae) with the entomopathogenic Steinernema carpocapsae nematode (Weiser) (Nematoda: Steinernematidae) in a chitosan formulation in apricot orchards. BioControl, 53(3), 531-539. http://doi.org/ 10.1007/s10526-007-90940

Mfarrej, M.F.B.; Sharaf, N.I.S.I. (2010). Life Cycle of Peach Rootborer Capnodis tenebrionis L. (Coleoptera: Buprestidae) on Stone-FruitTrees. Jordan J. Agric. Sci,6, 579–589

Nasouri, H. (2024). Capnodis tenebrionis (Coleoptera: Buprestidae), an important pest of stone fruits in the Mediterranean basin: current management strategies and prospects for integrated pest management. Journal of Integrated Pest Management, 15(1), 20.  https://doi.org/10.1093/jipm/pmae015 Soler,

Ostojić, I. (1999.). Entomofauna breskve i nektarine u dolini Neretve s posebnim osvrtom na žilogriza (Capnodis tenebrionis L.). Magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu, 109 pp.

Ostojić, I. (2008.). Žilogriz uzročnik sušenja lovor višnji, glasilo Green Garden, broj 54., str. 16-17.

Rotim, N. (2013). Žilogriz (Capnodis tenebrionis L.) – sve značajniji štetnik koštićavih voćaka. Glasnik Zaštite Bilja, 36 (6), 52-58.

Soler, M. A., & Dicenta, L-H., F. (2012). Control de gusano cabezudo (Capnodis tenebrionis L.) mediante tratamientos fitosanitarios [Control of the flat-headed root borer (Capnodis tenebrionis L.) by phytosanitary treatments]. Vergel: Fruticultura, Agrícola Horticultura, Floricultura, Citricultura, Vid, Arroz, 31(358), 249–254.