Pregledom trajnih nasada lijeske u Osječko-baranjskoj županiji, utvrđeno je kako su sorte lijeske (ovisno o sortimentu) u fenofazi prema skali BBCH-72 tj. fenofaza intenzivnog nalijevanja jezgre (jezgra je dostigla 15% veličine), (Slika 1.) i vrlo brzo će potpuno ispuniti ljusku ploda lješnjaka.
Početkom mjeseca srpnja, nasadi lijeske polako izlaze iz „kritičnog perioda“ u kojem je bilo potrebno zaštititi list i plod od gospodarski značajnih bolesti i štetnika. Preporuka je obilazak nasada i pregled stanja na grmovima/stablima barem jednom tjedno, kako bi bilo vremena za možebitno poduzimanje hitnih mjera zaštite ploda.
Uvidom u podatke agrometeoroloških postaja (CDA), u proteklih 15 dana na području Osječko-baranjske županije zabilježene su veće količine oborina u obliku lokalnih pljuskova i to: Čeminac-56,2 mm, Trnava-26,5 mm, Donji Miholjac-30,2 mm, Našice-50,4 mm, Đakovo-30,0 mm, Čepin-23,4 mm i Bizovac-25,8 mm. Prognozni modeli DHMZ-a za slijedećih 15 dana najavljuju vrlo visoke dnevne temperature (više od 33°C) i bez oborina. Voćari koji su u proteklom periodu obavili zaštitu nasada protiv gospodarski značajnih bolesti lijeske ne moraju žuriti sa zaštitom osim u slučaju najave jačih lokalnih grmljavinskih pljuskova.
Bolesti lijeske
Imajući u vidu veće količine oborina u proteklom periodu, uz najavu lokalnih grmljavinskih pljuskova, preporuka je voćarima (koji to nisu obavili do danas), u slučaju jačih oborina, obavljanje tretmana u cilju zaštite ploda od smeđe truleži plodova-Monilinia spp. i uzročnika tzv. „smeđe nekroze“ plodova koji najčešće uzrokuje kompleks gljivičnih patogena iz rodova – Cladosporium, Didymella, Fusarium, Alternaria, Botrytis, Phoma, Bothriosphaeria i dr.), (Slike 2., 3. i 4.). U trenutnoj fenofazi razvoja lijeske, plodovi se mogu štititi pripravcima na bazi bakra: Champion WG 50 (bakarni hidroksid) u dozi od 2-3 kg/ha ili Neoram WG (bakarni oksiklorid) u koncentraciji 0,2-0,25%. NAPOMENA: Ostali pripravci na bazi bakra, registrirani su za korištenje u mirovanju vegetacije i potreban je oprez kod njihove primjene u vegetaciji uz prilagodbu koncentracije/dozacije, poradi moguće pojave fitotoksičnosti.
Kako smo u RH vrlo ograničeni u izboru fungicidnih aktivnih tvari u zaštiti lijeske, voćarima se može preporučiti i korištenje pripravaka na bazi bakra koji su registrirani kao ojačivači bilja. Neki od navedenih pripravaka su: Fungichel (organsko-bakreni kompleks), Fitolabicuper, Copfort (bakarni-glukonat), Kalex EVO (karboksilne kilseline+bakar) i sl., a koji prema navodima proizvođača imaju translokacijska svojstva (lokal sistemik) i teže se ispiru nakon oborina. NAPOMENA: Navedeni pripravci imaju relativno mali sadržaj bakra (najčešće do 5%), te je ove pripravke potrebno racionalno uklopiti u redoviti program zaštite lijeske.
Uz pripravke na bazi bakra preporuka je obaviti i drugi tretman kombiniranim sistemičnim pripravkom na bazi piraklostrobina + boskalida (Signum) u dozi od 1,0 kg/ha. Botricidna komponenta ovog pripravka (boskalid) štiti plod od truleži koju izazivaju gljivice iz roda Botrytis spp. Nadalje, svim voćarima je preporuka u ovome periodu uvesti u program zaštite i novoregistrirani pripravak na bazi mefentriflukonazola (Revyona), koji je registriran za zaštitu ploda lijeske od kompleksa smeđe (sive) nekroze (Colletotrichum spp., Cladosporium spp., Alternaria spp., Fusarium spp., Phomopsis spp.). Pripravak djeluje i na pepelnicu lijeske (Phyllactinia corylea).
Prilikom obilaska nasada u Osječko-baranjskoj županiji, pepelnica lijeske (P. corylea), nije zatečena. U slučaju simptoma zaraze za zaštitu se mogu koristiti i kontaktni pripravci na bazi sumpora (Chromosul 80, Thiovit Gold, Cumulus DF, Cosavet DF, Microthiol special disperss, Heliosoufre S). NAPOMENA: Većina bakarnih i sumpornih pripravaka dobro se miješaju što olakšava zaštitu i smanjuje broj potrebnih tretmana/prohoda. OPREZ: Sumpor primijenjen na temperaturama zraka višim od 28°C, može na pojedinom sortimentu lijeske izazvati pojavu fitotosičnosti na listovima.
Gljivični rak lijeske koju izaziva patogena gljivica (Cytospora decipiens), na žalost posljednjih se nekoliko godina „udomaćio“ u nasadima lijeske u Osječko-baranjskoj županiji. Tipični završni simptom ovoga oboljenja očituje se u trenutnoj fenofazi razvoja u obliku naglog sušenja (kolapsa) pojedinih skeletnih grana ili čak cijelih stabala/grmova. Početni simptomi ovoga opasnog oboljenja voćarima često promaknu a očituju se na donjem dijelu skeletne grane u obliku nekroze i uzdužnog pucanja kore. Na donjim listovima na bazi debla ili skeletnih grana (ako ih ima), mogu se uočiti izrazito smeđe nekrotične lezije nepravilnog oblika (Slika 5.). Sporulacija gljivice očituje se na kori u obliku lučenja crvenog eksudata u vidu kapljica koje sadrže spore koje se u nasadu šire vodom i vjetrom. Jedan od netipičnih simptoma koja izaziva gljivični rak je palež na listovima koji se uočava tijekom ljeta (Slika 6.), na rubnim stablima sa južne i jugozapadnoj strane nasada za izrazito vrućih dana. Kako gljivični rak na kori izaziva progresivnu nekrozu floemskog provodnog tkiva, najvjerojatnije je ova palež posljedica smanjenog kolanja biljnih sokova koji bi smanjili stres na listovima koji su izloženi najintenzivnijoj sunčevoj insolaciji.
Mjere borbe protiv gljivičnog raka su uglavnom preventivne o čemu se može opširnije pročitati na Web stranici Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede (https://savjetodavna.mps.hr/2025/10/09/gljivicni-rak-lijeske-cytospora-decipiens-i-botryosphaeria-dothidea/). U trenutnoj fenofazi razvoja lijeske, preporuka voćarima je odrezivanje zaraženih grana 30 cm ispod mjesta paleži/sušenja sve do grane višeg reda i spaljivanje izvan nasada. Rane nastale nakon rezanja zaraženih grana mogu se premazati (dezinficirati) pripravcima na bazi Bordoške juhe: Cuprocaffaro 50 WP (u konc. 0,8 – 1,0%) ili Bordoška juha caffaro 20 WP (u konc. 1,5%) i dr. Alat za rezidbu potrebno je prije orezivanja svakog pojedinačnog stabla dezinficirati prikladnim sredstvom. Preporuka je 70 % alkohol + 3% Natrijev hipoklorit-Varikina u omjeru 80:20.
Štetnici lijeske
Posljednjih godina u nasadima lijeske sve češće se primjećuju veće populacije zelenih lisnih ušiju (Myzocallis spp. i Hyalopterus spp. i dr.). Simptomi napada lisnih ušiju vrlo se lako prepoznaju već kod ulaska u nasad, jer su listovi naočigled „vlažni“ i sjajni što je posljedica lučenja medne rose od strane lisnih uši. Za suzbijanje lisnih ušiju u lijesci, registriran je pripravak na bazi deltametrina (Decis 100 EC – kontaktni i želučani). Uz navedeni pripravak može se dodati i pripravak na bazi silikonskih polimera (Silmax EC i sl.), koji poradi efekta ljepljive površine, imobilizira i sprječava širenje štetnika na biljnim organima. NAPOMENA: Posljednjih godina, voćari sve češće prijavljuju smanjenu učinkovitost pripravaka na bazi djelatnih tvari deltametrin i acetamiprid na lisne uši, što je vjerojatno posljedica razvoja rezistentnih populacija.
NAPOMENA: Poradi IPM regulative, ostali registrirani pripravci na bazi deltametrina (Scatto, Rotor super, Demetrina 25 EC i Deltagri) za suzbijanje lisnih uši u lijesci, smiju koristiti od fenofaze bubrenja pupova do početka cvatnje (BBCH 50-59) tj. registrirani su za tretman suzbijanja zimskih jaja. Međutim, pripravci Scatto, Rotor super, Demetrina 25 EC i Deltagri mogu se koristiti i u punoj vegetaciji lijeske sve do fenofaze postizanja karakteristične veličine ploda (BBCH 70-79) ali samo za suzbijanje jabukovog i kestenovog savijača. Nadalje, pripravak Karate Zeon (Lambda-cihalotrin), iako je registriran za suzbijanje lisnih uši u mnogim ratarskim i povrtlarskim kulturama, u lijesci je registriran samo za suzbijanje običnog hrušta, ljeskotoča i stjenica.
Smeđa mramorirana stjenica (Halyomorpha halys), prisutna je u nasadima lijeske u Osječko-baranjskoj županiji ali trenutno njezina brojnost nije prešla kritični broj (dvije odrasle stjenice po stablu/grmu). Prosječni srednji dnevni ulovi na feromonskim lovkama (Slika 5.) u posljednjih 15 dana, kreću se u rasponu od 1 – 1,2 imaga/dan. Međutim, preporuka je obavljanje povremenih pažljivih vizualnih pregleda 5-10% stabala na svakom lokalitetu, kako bi se utvrdila eventualna nazočnost odraslih stjenica. Feromonske lovke olakšavaju monitoring leta stjenica u nasadu a različiti modeli ovih lovki mogu se nabaviti i na tržištu RH. Uz lovku se obavezno dodaje i specifični agregacijski feromon (feromon okupljanja) i hranidbeni atraktant. O mogućnostima nabavke ovih feromona potrebno je kontaktirati dobavljače u RH, tvrtke Colić Trade d.o.o., Andermat Bioinput d.o.o., Fito-Eko d.o.o. i dr. U slučaju „probijanja“ kritičnog praga, za suzbijanje fitofagnih stjenica, u RH imamo registrirani pripravak na bazi lambda-cihalotrina (Karate Zeon), koji se primjenjuje u dozi od 0,2 l/ha.
Ljeskotoč (Curculio nucum), najpoznatiji je štetnik lijeske ali se u Osječko-baranjskoj županiji posljednjih godina vrlo rijetko susreće. Odrasli kukac je kornjaš iz porodice pipa, dužine tijela 6-9 mm, crvenkastosmeđe boje, pokriven finim žutosivim dlačicama. Ličinke štetnika uzrokuju veće štete u obliku crvljivosti i opadanja plodova (Slika 8.). Ubodna mjesta na plodu koja čini odrasli kukac svojim načinom ishrane (bodenje i sisanje) su mjesta prodora gljivičnih patogena, (Monilinia spp., Botrytis spp., Fusarium spp., Nematospora spp.). Za suzbijanje ljeskotoča u RH imamo registriran pripravak na bazi lambda-cihalotrina (Karate Zeon).
Korisni kukci u nasadima lijeske
Predatorske stjenice iz roda Deraeocoris spp.
Ličinke ove korisne vrste stjenice (najvjerojatnije se radi o vrsti Deraeocoris ruber L.), masovnije se pronađene u pojedinim nasadima lijeske u Osječko-baranjskoj županiji, tijekom mjeseca svibnja 2026. godine (Slika 9.). Ove stjenice su predatori i kanibali te imaju jednu generaciju godišnje. Uglavnom se hrane lisnim ušima i drugim sitnim kukcima. Mogu se zateći na mnogim korovnim i drvenastim vrstama (kopriva, divlja kupina, čičak, grmovima iz roda Cytisus i dr.).
Crveni vojnik (Rhagonycha fulva)
Ovaj korisni kukac može se masovno zateći u nasadima lijeske tijekom mjeseca svibnja i lipnja. Odrasli kukci (imago), imaju izduženo i plosnato tijelo, crveno-narančaste boje, dužine 8 do 15 mm. Imaga se hrane lisnim ušima, peludom i nektarom te su korisni i kao oprašivači. Ličinke su predatori i hrane se beskralježnjacima pri tlu (puževi golaći i puževi), a životni vijek provode u podnožju visokih trava. Imago veći dio svog kratkog života provede pareći se (Slika 10.) te ima 8-10 generacija godišnje.
Napomena: Sredstva za zaštitu bilja (SZB), potrebno je primjenjivati sukladno uputama na etiketi. Ambalažni otpad potrebno je propisno zbrinjavati te voditi evidenciju o uporabi sredstava za zaštitu bilja u elektroničkom obliku (https://fis.mps.hr//storage/api/file?fileId=801aaf3f-dd30-407e-9148-c025c06a381d).
Prije svake primjene bilo kojeg sredstva za zaštitu bilja dopuštenog za profesionalnu primjenu, preporuča se redovito praćenje web-aplikacije Fitosanitarnog informacijskog sustava (FIS), Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva radi moguće promjene u registraciji SZB (https://fis.mps.hr/fis/javna-trazilica-szb/).
dr.sc. Tihomir Validžić