Ratarstvo, Vijesti

Revitalizacija Varaždinske heljde i značaj očuvanja agrobioraznolikosti

Revitalizacija Varaždinske heljde i značaj očuvanja agrobioraznolikosti
Heljda kao glavna kultura

Varaždinska heljda predstavlja vrijedan dio hrvatske poljoprivredne i prehrambene baštine. Zbog smanjenja proizvodnje i opasnosti od genetske erozije, Varaždinska županija je 2012. godine pokrenula projekt revitalizacije ove autohtone populacije heljde. U suradnji sa stručnim i znanstvenim institucijama provedena su višegodišnja istraživanja s ciljem očuvanja genetskih svojstava, razvoja certificiranog sjemenskog materijala te ponovnog uključivanja heljde u suvremenu poljoprivrednu proizvodnju. Rezultati projekta omogućili su priznavanje sorte Varaždinske heljde, obnovu proizvodnje domaćeg sjemena i stvaranje preduvjeta za daljnji razvoj proizvodnje i prerade proizvoda od heljde. Uz gospodarski značaj, heljda ima važnu ulogu u očuvanju bioraznolikosti, održivom gospodarenju tlom i proizvodnji funkcionalne hrane.

Posljednjih desetljeća raste interes potrošača za tradicionalne, lokalno proizvedene i nutritivno vrijedne prehrambene proizvode. U skladu s tim trendovima, Varaždinska županija je 2012. godine, u suradnji sa Savjetodavnom službom, Agronomskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu i OPG-om Pocedulić i Udrugom hajdina pokrenula postupak revitalizacije Varaždinske heljde. Cilj projekta bio je očuvati lokalni genetski materijal, obnoviti proizvodnju domaće heljde te stvoriti temelje za razvoj održivog sustava proizvodnje i prerade.

Početne aktivnosti uključivale su prikupljanje sjemena lokalnih populacija na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima sjeverozapadne Hrvatske te dokumentiranje dotadašnje proizvodne prakse i primijenjenih agrotehničkih mjera. Na temelju prikupljenih spoznaja 2017. godine prijavljen je VIP projekt revitalizacije Varaždinske heljde.

Projekt revitalizacije Varaždinske heljde

U okviru projekta provedena su detaljna istraživanja morfoloških, agronomskih i genetskih svojstava prikupljenih populacija. Pokusi su izvedeni tijekom tri vegetacijske sezone na više lokacija kako bi se utvrdile proizvodne karakteristike i prilagodljivost različitih populacija.

Morfološka karakterizacija obuhvatila je usporedbu domaćih populacija s dvije komercijalne slovenske sorte i jednom novosadskom sortom koje su se u to vrijeme uzgajale u Hrvatskoj. Istodobno su ispitivani različiti rokovi sjetve, gustoće sklopa i sustavi proizvodnje (konvencionalni i ekološki) kako bi se odredila optimalna tehnologija uzgoja.

Značajan dio istraživanja odnosio se na molekularno-genetičke analize korištenjem mikrosatelitskih (SSR) biljega. Analize su omogućile utvrđivanje genetske strukture populacija te njihovu buduću identifikaciju u sustavu sjemenske proizvodnje.

Tijekom druge godine pokusa selekcioniran je najperspektivniji genetski materijal usporedbom s komercijalnim standardima, dok je u trećoj godini uspostavljena proizvodnja i umnažanje sjemena. Na temelju rezultata trogodišnjih istraživanja stvoreni su preduvjeti za službeno priznavanje i upis sorte Varaždinska heljda na sortnu listu Republike Hrvatske.

Održavanje sorte i proizvodnja sjemena

Nakon odabira najkvalitetnije populacije izrađen je program održavanja osnovnog sjemena i daljnjih reprodukcija na pokušalištu u Šašinovcu te na obiteljskim gospodarstvima uključenima u projekt.

Budući da je heljda izrazito stranooplodna vrsta, posebna je pozornost posvećena očuvanju genetske strukture sorte. Program održavanja uključuje odabir elitnih biljaka, uzgoj u prostornoj izolaciji te kontroliranu proizvodnju sjemena. Time se osigurava očuvanje karakterističnih frekvencija gena i genotipova, kao i stabilnost proizvodnih svojstava sorte.

Osiguravanjem kvalitetnog sjemenskog materijala omogućeno je povećanje proizvodnih kapaciteta te širenje uzgoja Varaždinske heljde na području sjeverozapadne Hrvatske i drugih proizvodnih područja Republike Hrvatske.

Društveni i gospodarski značaj revitalizacije

Revitalizacija Varaždinske heljde donosi višestruke koristi za poljoprivredni sektor i ruralne zajednice. Projekt je omogućio:

  • očuvanje domaćih biljnih genetskih resursa,
  • razvoj domaće sorte heljde,
  • povećanje proizvodnje certificiranog sjemena,
  • stvaranje novih gospodarskih aktivnosti u ruralnim područjima,
  • razvoj ekološke poljoprivrede,
  • jačanje proizvođačkih organizacija i tržišne konkurentnosti.

Promicanje domaće proizvodnje otvorilo je mogućnosti razvoja tradicionalnih proizvoda poput hajdine kaše, hajdinih žganaca, hajdine gibanice, kučanskog koščičjaka, krekera i funkcionalnih prehrambenih proizvoda na bazi heljde.

Istodobno raste interes pekarske i konditorske industrije za heljdino brašno, dok se nusproizvodi prerade, poput heljdinih ljuski, koriste kao punjenje za jastuke i druge proizvode široke primjene, čime se dodatno povećava ekonomska održivost proizvodnje.

Agrobioraznolikost heljde

Rod Fagopyrum obuhvaća više biljnih vrsta različitih razina ploidije. Među najvažnijim gospodarski značajnim vrstama izdvajaju se obična heljda (Fagopyrum esculentum Moench) i tatarska heljda (Fagopyrum tataricum Gaertn.).

Obična heljda najraširenija je i najčešće se koristi u prehrani ljudi, dok se tatarska heljda uzgaja ponajprije u planinskim područjima Azije te se odlikuje većim sadržajem proteina, vitamina i flavonoida rutina, ali i karakterističnim gorkim okusom.

Zbog dugotrajnog smanjenja proizvodnje heljde u Europi i svijetu, brojne lokalne populacije nestale su ili su ozbiljno ugrožene. Takav proces dovodi do genetske erozije, odnosno gubitka vrijednih gena i genotipova koji predstavljaju osnovu budućih oplemenjivačkih programa.

Očuvanje biljnih genetskih izvora provodi se kroz:

  • in situ zaštitu, odnosno očuvanje u prirodnom okolišu,
  • ex situ zaštitu, pohranjivanjem sjemena u bankama biljnih gena.

Brojne europske zemlje, uključujući Njemačku, Francusku, Poljsku, Češku, Ukrajinu i Sloveniju, čuvaju kolekcije primki heljde kao vrijedan izvor genetske raznolikosti.

Heljda kao funkcionalna hrana

Posljednjih godina heljda zauzima sve značajnije mjesto u razvoju funkcionalne hrane. Zrno heljde karakterizira:

  • visok sadržaj rutina i drugih flavonoida,
  • prisutnost značajnih količina vitamina,
  • povoljan sastav makro- i mikroelemenata,
  • visokokvalitetan aminokiselinski sastav proteina,
  • odsutnost glutena.

Zbog navedenih svojstava heljda predstavlja vrijednu sirovinu za proizvodnju bezglutenskih prehrambenih proizvoda te hrane s dodanom zdravstvenom vrijednošću.

Različite sorte i populacije sadrže širok spektar bioaktivnih spojeva koji predstavljaju temelj za razvoj novih funkcionalnih proizvoda prilagođenih modernim prehrambenim zahtjevima.

Agronomski značaj heljde

Heljda je kultura brzog početnog porasta koja razvija veliku nadzemnu masu te učinkovito konkurira korovima. Zbog toga se često koristi kao postrni i pokrovni usjev u održivim sustavima proizvodnje.

Njezine ključne agronomske prednosti uključuju:

  • smanjenje zakorovljenosti usjeva,
  • poboljšanje strukture tla,
  • mobilizaciju fosfora i drugih hranjiva,
  • povećanje sadržaja organske tvari,
  • zaštitu tla od erozije,
  • očuvanje vlage u tlu,
  • privlačenje oprašivača i korisne entomofaune.

Heljda ima važnu ulogu i kao siderat za zelenu gnojidbu. Nakon inkorporacije biljne mase u tlo povećava se sadržaj organske tvari i mikrobiološka aktivnost tla, što pozitivno utječe na naredne kulture u plodoredu.

Zahvaljujući izraženoj sposobnosti usvajanja aluminija i teških metala, heljda se može koristiti i u fitoremedijaciji određenih kontaminiranih tala.

Tehnologija sjetve

U Hrvatskoj se heljda uzgaja kao glavni i postrni usjev.

Sjetva glavnog usjeva se najčešće obavlja tijekom prve polovice svibnja, kada temperatura tla dosegne približno 15 °C. Iako klijanje započinje već pri 4–5 °C, biljke su izrazito osjetljive na kasne proljetne mrazove.

Preporuke za sjetvu:

  • razmak između redova: 12,5–25 cm,
  • dubina sjetve: 2–4 cm,
  • norma sjetve: 200–250 klijavih zrna/m² (60–80 kg/ha).

Postrna sjetva obavlja se neposredno nakon žetve prethodne kulture, najčešće od kraja lipnja do početka srpnja.

Preporuke za postrni uzgoj:

  • koristiti sorte kraće vegetacije,
  • norma sjetve: 250–300 klijavih zrna/m² (80–100 kg/ha),
  • prednost dati uskorednoj sjetvi radi boljeg zadržavanja vlage i suzbijanja korova.

U sjeverozapadnoj Hrvatskoj postrni uzgoj pokazuje najbolje rezultate zahvaljujući povoljnijem rasporedu ljetnih oborina.

Revitalizacija Varaždinske heljde predstavlja uspješan primjer očuvanja domaćih biljnih genetskih resursa i povezivanja znanstvenih istraživanja s potrebama proizvođača. Priznavanje sorte Varaždinska heljda, uspostava sustava sjemenske proizvodnje i razvoj tehnologije uzgoja omogućili su ponovno pozicioniranje ove tradicionalne kulture u hrvatskoj poljoprivredi.

Zahvaljujući iznimnim nutritivnim svojstvima, važnoj ulozi u očuvanju bioraznolikosti te pozitivnom utjecaju na tlo i okoliš, heljda predstavlja važnu kulturu za razvoj održive i ekološki prihvatljive poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj. Istodobno pruža nove mogućnosti proizvođačima, prerađivačima, pčelarima i ugostiteljskom sektoru te doprinosi očuvanju lokalne gastronomske i poljoprivredne baštine.

                                                                                                           Dr. sc. Mara Bogović

                                                                     Voditeljica Područne službe Varaždinske županije

Galerija fotografija: