Zelena stjenica (Nezara viridula), poznata i kao južna zelena smrdljiva stjenica, pripada porodici štitastih stjenica (Pentatomidae). Riječ je o štetniku podrijetlom iz Etiopije, koji je danas rasprostranjen u tropskim i suptropskim područjima svijeta. Zbog porasta temperatura i sve povoljnijih uvjeta za prezimljenje, posljednjih se desetak godina širi i na područja na kojima ranije nije bila prisutna. Njezina pojava i štetnost stoga postaju sve značajniji problem i u Republici Hrvatskoj. Ove su godine zabilježene osobito velike štete na rajčici.
Izgled i razvoj
Odrasle jedinke svjetlozelene su boje i duge oko 12–15 mm. Ženke su nešto veće od mužjaka. Pri uznemiravanju ispuštaju neugodan miris koji im služi kao obrambeni mehanizam. Vrsta nije opasna za ljude, ne prenosi bolesti, a slučajni ubodi ljudi vrlo su rijetki.
Ženka polaže 30–130 jaja, najčešće na naličje listova u gornjem dijelu biljke. Jaja su u početku bjelkasta, a tijekom razvoja poprimaju crvenkastu boju. Ovisno o temperaturi, ličinke izlaze iz jaja za četiri dana do tri tjedna.
Ličinke prolaze kroz pet razvojnih stadija. U prvim su stadijima crne boje s karakterističnim šarama, a kasnije poprimaju zelenkastu boju i gube dio šara. Cijeli razvojni ciklus traje približno 35–70 dana, a u povoljnim uvjetima zelena stjenica može razviti četiri do pet generacija godišnje.
U našim klimatskim uvjetima prezimljuje u lišću, ispod kore i na drugim zaštićenim mjestima. Tijekom prezimljenja poprima crvenkastosmeđu boju.
Biljke domaćini i štete
Zelena stjenica je polifagna vrsta, te se hrani velikim brojem biljnih vrsta. Najveće štete pričinjava na plodovitom povrću, prvenstveno rajčici i paprici. Može napadati i kukuruz, kupusnjače, krumpir, tikvenjače, grah, voćne vrste te različite ukrasne biljke i cvijeće.
Štete uzrokuju i odrasle jedinke i ličinke. Hrane se sisanjem biljnih sokova iz stabljika, listova, cvjetova i plodova.
Na rajčici su osobito štetna oštećenja plodova. Na mjestu uboda nastaju svjetlije pjege, a tijekom hranjenja štetnik u unutrašnjost ploda unosi tvari koje uzrokuju promjene boje i okusa. Oštećeni plodovi mogu postati gorki, neujednačeno sazrijevati i izgubiti tržišnu vrijednost.
Kako suzbijati zelenu stjenicu
Za manje vrtove prednost treba dati ekološkim i mehaničkim mjerama suzbijanja:
Ručno sakupljati odrasle jedinke i uklanjati nakupine jaja.
Redovito uklanjati korove koji mogu služiti kao domaćini.
Na osjetljivim kulturama koristiti zaštitne mreže.
Privlačiti prirodne neprijatelje. Prirodni neprijatelji zelene stjenice su ptice, žabe, gušteri, mravi, grabežljivi kukci, parazitske osice i pauci.
U vrtu se mogu koristiti i biljke mamci, koje privlače zelenu stjenicu te mogu smanjiti pritisak štetnika na glavne kulture. Kao biljke mamci mogu poslužiti soja i druge mahunarke, a preporučuju se i neven, divizma, suncokret, metvica te paukov cvijet.
Pripravci za ekološko suzbijanje
U manjim vrtovima biljke se mogu tretirati razrijeđenim alkoholnim octom, primjerice u koncentraciji od 200 ml na 10 litara vode. Ocat može imati repelentno djelovanje, a pripravku se, prema nekim preporukama, dodaju mljeveni papar, cimet, ljuta paprika, češnjak ili crveni luk.
Kalijev sapun i zeolit, razrijeđeni prema preporučenim koncentracijama, mogu se koristiti za tretiranje biljaka i biti pomoć pri uklanjanju jajašaca i mladih razvojnih stadija.
Suzbijanje insekticidima
Kod jačih napada u poljoprivredi najbolje rješenje su registrirani insekticidi, ali je važno voditi računa o karenci i zaštiti korisnih kukaca.
Za suzbijanje zelene stjenice na plodovitom povrću (rajčica, paprika, patliđan) registrirani su insekticidi iz skupine sintetskih piretroida: DECIS 2,5 EC, DECIS 100 EC, SCATTO, SUPER, DEMETRINA 25 EC i DELTAGRI.
Sintetski piretroidi primjenjuju se u malim dozama i imaju širok spektar djelovanja, zbog čega mogu negativno utjecati i na korisne kukce. Njihova učinkovitost također može biti smanjena pri visokim temperaturama, osobito iznad 28 °C, kada se djelatne tvari brže razgrađuju.
Najbolji rezultati u suzbijanju postižu se integriranim pristupom: pravodobnim uočavanjem štetnika, uklanjanjem jaja i ličinki, mehaničkim mjerama zaštite, očuvanjem prirodnih neprijatelja te, kada je potrebno, ciljanim korištenjem odgovarajućih registriranih insekticida.
dr.sc. Mirna Ceranić
e-mail: mirna.ceranic@mps.hr