Velika zlatnica, poznata i kao zlatošipka, kasna zlatnica ili zlatni prut (Solidago gigantea), višegodišnja je biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Podrijetlom je iz Sjeverne Amerike, a u Europu je unesena sredinom 19. stoljeća kao ukrasna biljka. Danas je poznata kao izrazito agresivna invazivna vrsta koja se brzo širi i zauzima različita staništa.
Razmnožava se vegetativno, pomoću podzemnih stabljika odnosno rizoma, ali i generativno putem sjemena. Stabljika joj je uspravna, okruglasta i gola, a može narasti od 50 do čak 210 centimetara. Duž stabljike nalaze se brojni lancetasti listovi oštro nazubljenih rubova.
Cvjetovi su zlatnožute boje i skupljeni u razgranate metličaste cvatove. Smješteni su na gornjem dijelu savijenih grančica. Cvatnja započinje u donjem dijelu cvata i postupno se nastavlja prema vrhu.
Velika zlatnica cvate od svibnja do rujna, a posebno je zanimljiva pčelarima jer cvate krajem ljeta i početkom jeseni, u razdoblju kada je izbor pčelinje paše znatno manji.
Unatoč atraktivnim cvjetovima i značaju za pčele, velika zlatnica predstavlja ozbiljan problem za prirodu i poljoprivredna staništa. Riječ je o agresivnoj invazivnoj vrsti koja se brzo širi i potiskuje autohtone biljne vrste.
Najčešće zakorovljuje zapuštene površine, kanale, područja uz prometnice, riječne obale, rubove šuma. Poseban problem predstavlja njezino širenje u ekstenzivnim voćnjacima. Ne odgovaraju joj intenzivno obrađene površine niti zasjenjena staništa, zbog čega se najlakše širi na neobrađenim i zapuštenim površinama.
Stvaranjem gustih sastojina velika zlatnica zauzima prostor i smanjuje mogućnost rasta drugih biljnih vrsta. Osim toga, njezin korijenov sustav izlučuje tvari koje mogu usporavati rast okolnih biljaka.
Kako suzbiti veliku zlatnicu?
Suzbijanje velike zlatnice zahtijeva ustrajnost jer se biljka učinkovito širi podzemnim dijelovima, a proizvodi i velik broj sjemenki. Izbor metode ovisi o veličini i karakteristikama zahvaćene površine.
Među mogućim metodama suzbijanja su:
- malčiranje ili košnja, koja se mora provoditi prije cvatnje kako bi se spriječilo stvaranje i rasijavanje sjemena;
- ručno pljevljenje, posebno na manjim površinama;
- obrada tla, kojom se mehanički uništavaju podzemni dijelovi biljke;
- kemijsko suzbijanje herbicidima, primjena totalnih herbicida
- sadnja samoniklog drveća i grmlja, čime se njihovim rastom i stvaranjem sjene smanjuje količina svjetlosti dostupna velikoj zlatnici, te otežava njezin rast i širenje.
- zatravljivanje i privođenje tla kulturi, čime se stvaraju uvjeti nepovoljni za njezino širenje.
Velika zlatnica predstavlja dobar primjer kako se ukrasna biljka unesena iz drugog dijela svijeta može, nakon izlaska iz uzgoja, pretvoriti u ozbiljan problem za prirodna i poljoprivredna staništa. Iako pruža vrijednu pašu pčelama u dijelu godine kada je ponuda hrane oskudnija, njezino nekontrolirano širenje može imati dugoročne posljedice za autohtonu floru i bioraznolikost.
dr.sc. Mirna Ceranić
e-mail: mirna.ceranic@mps.hr