Kolovoz i početak rujna vrlo su zahtjevno razdoblje za proizvodnju povrća, osobito u ekološkom sustavu. Rajčica, paprika, patlidžan, krastavac, tikvice i mahune nalaze se u fazi intenzivne berbe, dok se istodobno pripremaju površine za jesensku proizvodnju salatnih kultura, kupusnjača i drugog lisnatog povrća.
Ovogodišnje proizvodne uvjete obilježavaju visoke temperature i nedostatak raspoložive vode, što se na kulturama očituje kroz smanjen intenzitet rasta, slabiju oplodnju, odbacivanje cvjetova, neujednačeno dozrijevanje i sitnije plodove. Posebno su osjetljive kulture s plitkim korijenovim sustavom, kod kojih se vodni stres može vrlo brzo odraziti na prinos i kakvoću.
U takvim uvjetima važno je naglasiti da odgovor na sušu nije samo povećanje količine vode za navodnjavanje. Veliku ulogu imaju sadržaj organske tvari i struktura tla, jer humusom bogato tlo može primiti i zadržati više vode te omogućiti njezinu postupnu dostupnost biljci. Malčiranje, pokrovni usjevi, organska gnojidba i pravilna obrada tla važne su mjere dugoročne prilagodbe klimatskim promjenama.
Stjenice – sve važniji štetnici povrća
Tijekom kasnog ljeta posebnu pozornost treba posvetiti stjenicama, osobito u nasadima rajčice i paprike. Među značajnijim vrstama je zelena stjenica (Nezara viridula), čija se prisutnost posljednjih godina sve češće uočava u povrtnim kulturama. Oštećenja nastala sisanjem mogu uzrokovati promjene na plodovima, deformacije i smanjenje njihove tržišne vrijednosti.
U ekološkoj proizvodnji posebno je važno pravodobno praćenje. Nasade treba redovito pregledavati, uključujući naličje listova i plodove, te pratiti prisutnost odraslih jedinki i mlađih razvojnih stadija. Pravodobno uočavanje štetnika omogućuje primjenu odgovarajućih preventivnih i mehaničkih mjera prije nego što se populacija značajno poveća.
Klimatske promjene dodatno mijenjaju dinamiku pojave štetnika. Dulja i toplija vegetacijska razdoblja mogu omogućiti razvoj većeg broja generacija pojedinih vrsta i njihovo širenje na područja na kojima ranije nisu predstavljale značajniji problem.
Korisni kukci – važan saveznik ekološkog proizvođača
Očuvanje korisnih organizama jedan je od temelja ekološke proizvodnje. Predatorske stjenice, parazitske osice, grabežljive grinje, božje ovčice i zlatooke mogu značajno pridonijeti prirodnoj regulaciji štetnika.
Kako bi se njihove populacije održale, potrebno je osigurati raznoliku vegetaciju i izvore peludi i nektara, primjerice sjetvom cvjetnih pojaseva na rubovima parcela. Istodobno treba izbjegavati nepotrebne tretmane koji mogu negativno djelovati na korisnu entomofaunu.
U zaštićenim prostorima dodatno je moguća primjena biološke zaštite korištenjem korisnih organizama, primjerice grabežljivih stjenica roda Orius i predatorskih grinja roda Amblyseius za regulaciju određenih štetnika.
Pogled iz Austrije – bioraznolikost kao dio proizvodnje
Tijekom ljeta provela sam terensko praćenje povrtnih i drugih poljoprivrednih kultura na području Štajerske u Austriji, s posebnim osvrtom na stanje usjeva, bioraznolikost i prisutnost korisnih organizama. Uočljivo je da se velik značaj pridaje stvaranju i očuvanju staništa koja korisnim kukcima osiguravaju hranu, zaklon i uvjete za razmnožavanje.
Uz proizvodne površine mogu se susresti cvjetni pojasevi, raznoliki rubni dijelovi parcela, međukulture i druga područja koja nisu namijenjena izravnoj proizvodnji, ali imaju važnu ekološku funkciju. Takva staništa predstavljaju svojevrsnu „infrastrukturu“ za korisne organizme te doprinose održavanju prirodne ravnoteže u agroekosustavu.
Posebno je zanimljivo što se bioraznolikost ne promatra kao suprotnost proizvodnji, već kao njezin sastavni dio. Prisutnost oprašivača i prirodnih neprijatelja štetnika dio je cjelokupnog sustava upravljanja proizvodnjom. Takav pristup može biti vrijedan primjer i za domaće proizvođače, osobito u uvjetima sve izraženijih klimatskih ekstrema i pritiska štetnih organizama.
Za ekološku proizvodnju povrća to znači da zaštita ne počinje tek pojavom štetnika. Ona počinje planiranjem proizvodne površine – izborom plodoreda, održavanjem tla, osiguravanjem cvjetnih i zaklonjenih staništa te stvaranjem uvjeta u kojima korisni organizmi mogu trajno opstati.
Iskustvo sa Štajerske pokazuje da i relativno male, planski uređene površine uz proizvodne parcele mogu imati značajnu ulogu u očuvanju bioraznolikosti. U kombinaciji s pravilnim upravljanjem tlom i vodom, takav pristup može pridonijeti većoj otpornosti proizvodnog sustava na sušu, visoke temperature i pojavu štetnika.
Upravo je to jedna od važnih poruka koju možemo prenijeti i u naše proizvodne uvjete: korisne kukce ne treba samo čuvati kada se pojave u nasadu – potrebno je unaprijed stvarati prostor u kojem će oni moći živjeti.
Proizvodnju povrća u ekološkom sustavu sve je potrebnije promatrati kroz povezanost tla, vode, biljke i korisnih organizama. Suša, visoke temperature i promijenjena dinamika štetnika posljedica su sve izraženije klimatske varijabilnosti, zbog čega preventivne mjere dobivaju sve veći značaj.
Austrijska iskustva pokazuju da otpornost proizvodnje ne počinje primjenom mjere nakon pojave problema, već pravilnim upravljanjem tlom, vodom, plodoredom i bioraznolikošću. Upravo takav sustavni pristup predstavlja jedan od ključnih temelja uspješne ekološke proizvodnje povrća i u našim proizvodnim uvjetima.
Sveta Nedelja, 3.9.2026.
Ana Jonke, dipl. ing. agr.