Nakon intenzivne ljetne proizvodnje rujan i listopad tradicionalno su razdoblje pripreme povrtlarskih površina za novu proizvodnu sezonu. Uobičajeno je pritom duboko prekopavanje ili oranje, usitnjavanje tla i uklanjanje biljnih ostataka. Međutim, nakon izrazito toplog i suhog ljeta postavlja se pitanje – je li svaka obrada tla zaista potrebna i može li manje obrade značiti više očuvane vlage i bolje stanje tla?
U ekološkoj proizvodnji sve se više pozornosti posvećuje očuvanju strukture tla, povećanju sadržaja organske tvari i smanjenju nepotrebnih prohoda mehanizacijom. Reducirana obrada u kombinaciji s organskom gnojidbom, plodoredom i pokrovnim usjevima može pridonijeti boljoj strukturi tla, većoj biološkoj aktivnosti i većem kapacitetu tla za zadržavanje vode.
Nakon suše – ne obrađivati tlo samo zato što je „vrijeme za obradu“
Ove godine posebnu pozornost treba posvetiti stanju tla prije ulaska mehanizacije. Dugotrajna suša i visoke temperature dodatno su smanjile sadržaj dostupne vode u tlu, pa intenzivna obrada može nepotrebno povećati gubitak preostale vlage. Ako je tlo izrazito suho i tvrdo, treba pričekati povoljnije uvjete. Obrada presuhog tla može rezultirati stvaranjem velikih gruda koje se kasnije teško usitnjavaju, dok obrada prevlažnog tla može dovesti do zbijanja i narušavanja strukture. Pravi trenutak za obradu važniji je od samog broja prohoda.
Mora li se cijela površina prekopati?
Ne mora. Ako nema potrebe za dubokom obradom, moguće je primijeniti reduciranu, pliću obradu kojom se priprema samo površinski sloj tla potreban za sljedeću kulturu. Kod nekih sustava proizvodnje moguće je i potpuno izostavljanje klasičnog prekopavanja između pojedinih kultura, uz zadržavanje biljnih ostataka na površini i korištenje pokrovnih usjeva.
Takav pristup zahtijeva dobro planiran plodored i poznavanje konkretne parcele, ali dugoročno može smanjiti broj prohoda, potrošnju goriva i narušavanje strukture tla.
Biljni ostaci nisu otpad
Nakon berbe povrća nije potrebno automatski ukloniti svu biljnu masu s površine. Zdravi biljni ostaci mogu predstavljati vrijedan izvor organske tvari. Usitnjavanjem i ravnomjernim rasporedom ostataka na površini omogućuje se njihova postupna razgradnja i vraćanje dijela organske tvari u tlo. Pri tome treba voditi računa o plodoredu i zdravstvenom stanju prethodnog usjeva. Cilj nije ostaviti što više biljne mase, nego što bolje iskoristiti dostupnu organsku tvar bez stvaranja problema za sljedeću kulturu.
Pokrovni usjevi – zaštita tla tijekom jeseni i zime
Na površinama koje neće biti odmah ponovno zasijane ili zasađene korisno je razmotriti sjetvu pokrovnog usjeva. Pokrovni usjevi štite površinu tla od erozije, temperaturnih kolebanja i ispiranja hranjiva te pridonose očuvanju strukture i biološke aktivnosti tla. U kombinaciji s leguminozama mogu imati dodatnu vrijednost u sustavu opskrbe tla dušikom. Pri izboru vrste ili smjese potrebno je voditi računa o plodoredu, vremenu sjetve, raspoloživoj vlazi i kulturi koja slijedi. Nakon ovogodišnjeg sušnog ljeta posebno je važno ne potrošiti jesenskom obradom vlagu koju tlo može zadržati za sljedeću sezonu.
Organska tvar kao „rezerva vode“
Jedan od najvažnijih dugoročnih ciljeva ekološkog proizvođača trebao bi biti povećanje i očuvanje sadržaja organske tvari u tlu. Organska tvar utječe na strukturu tla, vodozračne odnose i sposobnost zadržavanja vode. Zato se nakon sušnih godina ne treba usredotočiti samo na trenutnu opskrbljenost hranjivima, nego razmišljati o tome kako će tlo reagirati na sljedeće sušno razdoblje. Primjenu komposta i drugih dopuštenih organskih gnojiva potrebno je temeljiti na analizi tla i potrebama proizvodnje, a ne primjenjivati ih bez procjene stvarnog stanja tla.
Što napraviti nakon berbe ljetnog povrća?
Za ekološke proizvođače povrća preporučuje se:
- ukloniti samo biljne ostatke koje je potrebno ukloniti, a zdrave ostatke usitniti i ravnomjerno rasporediti gdje je to moguće;
- izbjegavati obradu izrazito suhog tla;
- smanjiti broj prohoda mehanizacijom;
- primijeniti samo onu dubinu obrade koja je potrebna za sljedeću kulturu;
- na slobodnim površinama razmotriti sjetvu odgovarajućeg pokrovnog usjeva;
- planirati jesensku gnojidbu prema analizi tla i potrebama sljedeće kulture;
- uključiti leguminoze i druge korisne vrste u plodored;
- tijekom jeseni i zime nastojati što dulje održati tlo pokrivenim.
Ne postoji jedna „ispravna“ obrada za svaku parcelu
Reducirana obrada nije cilj sama po sebi. Način i intenzitet obrade treba prilagoditi tipu tla, prethodnoj kulturi, stanju parcele, raspoloživoj mehanizaciji, plodoredu i kulturi koja slijedi.
Na težim tlima, primjerice, smanjenje obrade može zahtijevati drugačiji pristup nego na lakšim tlima. Isto tako, površina koja se odmah priprema za jesensku sadnju zahtijeva drugačiji postupak od površine koja će cijelu zimu biti pod pokrovnim usjevom. Najbolja obrada tla nije nužno ona koja ga najviše usitni, nego ona kojom se uz najmanje nepotrebnih zahvata stvaraju optimalni uvjeti za sljedeću kulturu i istodobno čuva proizvodni potencijal tla.
Nakon ovogodišnjeg izrazito toplog i suhog razdoblja jesenski radovi prilika su da se ne razmišlja samo o sljedećoj proizvodnji, već i o tome kakvo tlo želimo imati za pet ili deset godina.
Galerija fotografija:
Ana Jonke, dipl.ing.agronomije