Trenutno se u EU promišljaju mjere i planovi prilagodbe i ublažavanja učinka klimatskih promjena u poljoprivredi. Razumljivo da se moramo upitati kako ćemo se svi mi iz pčelarskog sektora postaviti u toj problematici. Hoćemo li djelovati defanzivno i stalno iznova mijenjati savjete pčelarima kako pravilno i pravodobno prihraniti/zaštiti pčelinje zajednice i sklopljenih ruku čekati skori dolazak invazivnih biljnih i životinjskih vrsta u naše areale. Nakon 32 godine predavanja, različitih radionica, pčelarskih škola, demonstracija i tečaja čiji broj je već odavno premašio tisuću, imam osjećaj da se dramatično povećao broj pitanja pčelara na koje jednostavno nemam odgovora, jer više nema onih očekivanih obrazaca koji su činili koliko-toliko uobičajeni tijek proljetnog razvoja, pripreme pčelinjih zajednica za medonosno-peludne paše, suzbijanje i kontrolu rojenja te pripremu pčelinjih zajednica za zimovanje. Pčelarstvo je oduvijek samo po sebi bila „mala misterija“, ali ipak nerijetko s predvidljivim tijekom i ishodom. Danas je sve volatilno odnosno nepostojano i nepredvidljivo. Pri tome treba naglasiti da naše pčelice ne podriguju niti prduckaju, niti kakaju (ne u onoj mjeri da bi doprinosile emisiji stakleničkih plinova kao krave, konji, svinje, ovce, koze i perad), niti koristimo umjetna gnojiva odnosno pesticide koji također povećavaju emisiju stakleničkih plinova, već su jamac održivosti biocenoze odnosno bioraznolikosti. Ofenzivni odnosno proaktivni pristup uključuje rješavanje/uklanjanje uzroka, a ne samo kontrolu štete. Naše pčele nisu uzrok već žrtve. Nažalost, kolege iz drugih sektora poljoprivrede nisu mnogo upoznate s dramatičnim učincima klimatskih promjena u pčelarstvu. Stoga je sudjelovanje u različitim klimatskim projektima (poput CFD ili CSA projekta), u kojima možemo sudionicima objasniti već prisutan štetan učinak klimatskih promjena na pčele i djelovati na postepeno uklanjanje uzroka, dobrodošao pristup u rješavanju naših problema.
U pčelarskim krugovima unutar EU predloženo je nekoliko mjera prilagodbe i ublažavanja klimatskih promjena. Drugačiji pristup u prihrani pčela, holističko pčelarenje s posebnom pažnjom na kontrolu i suzbijanje bolesti pčela te redukcija (smanjivanje) broja pčelinjih zajednica zbog visokih troškova proizvodnje. Hranidba i bolesti pčela su evergreen (uvijek zelene) teme i pčelari će se rado upustiti u nove izazove i avanture, ali smanjivanje broja pčelinjih zajednica, koliko god to možda zvučalo birokratski kruto, hladno ali i vjerojatno racionalno zbog povećanih troškova proizvodnje uz sve prisutan izostanak meda, predstavlja opasan presedan. Pogledajmo nakratko brojke koje čine EU pčelarstvo. U 2022. registrirano je 20.280 000 košnica što je predstavljalo povećanje od 1,3 % u odnosu na 2021. U 2022. imamo 710.825 pčelara što je također porast za 15,6 % u odnosu na 2019. Glede proizvodnje, u 2021. proizveli smo 228 000 tona meda, a u 2022. oko 285 000 t meda. Porast broja košnica, pčelara i proizvodnje je uvijek dobar pokazatelj. Međutim, unatoč povećanoj proizvodnji meda, EU i dalje bilježi dramatično veliki uvoz meda. Primjerice u 2022. EU je uvezla 190 444 t meda (gotovo 9,8 % više u odnosu na 2021.), a u periodu siječanj-kolovoz 2023. oko 106 830 t (što predstavlja pad uvoza za 18.3% u odnosu na period siječanj-kolovoz 2022. vjerojatno kao posljedica izvrsne pčelarske sezone u 2022.). Nedostaju podaci za period rujan-prosinac 2023. kako bi utvrdili točan uvoz u 2023. i usporedbu s prethodnim godinama. No, notorna je činjenica da je EU samo 63 % samodostatna u proizvodnji meda te je posljedično tome veliki uvoznik meda i to ponajviše iz Kine, Ukrajine i Meksika. Stoga je logično zaključiti da bi svaka ideja za smanjivanje broja košnica unutar EU, kao mjera prilagodbe i ublažavanja klimatskih promjena zbog visokih troškova i izostanka prihoda, široko otvorilo vrata uvozu meda čiju kvalitetu bi trebalo apsolutno nadzirati strogim inspekcijama ili bi stanovništvo EU trebalo smanjiti potrošnju meda što je malo vjerojatno. Također, ne smijemo zaboraviti niti gubitak određenog broja radnih mjesta kao i različitih vidova dohotka u pčelarstvu od meda i proizvoda dodane vrijednosti. Stoga se smanjivanje broja košnica sa stanovišta hladne matematike možda čini razumnom idejom, ali je duboko pogrešna i na duge staze neodrživa. Razumljivo da ovdje, na sreću, postoji još puno metoda i mehanizama o kojima bi valjalo pričati, a tiče se uloge matičnih saveza, kreatora pčelarskih politika, lanaca opskrbe, potrošača i medija na EU i nacionalnim nivoima.
Odjel za savjetovanje u pčelarstvu unutar Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede (dalje Uprava) pri Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva trenutno provodi različite tečaje za pčelare u RH u okviru Intervencije 78.01. „Potpora prenošenju znanja iz Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike 2023-2027“. Težište je dano na pravilnoj i pravodobnoj hranidbi/zaštiti pčelinjih zajednica, pripremi pčelinjih zajednica za iskorištavanje pčelinjih paša, holističkom pčelarenju, izradi planova prilagodbe i ublažavanja klimatskih promjena, proizvodnji proizvoda dodane vrijednosti u pčelarstvu odnosno diversifikaciji pčelarske proizvodnje, zakonske regulative te agroekonomike. Tečajevi su jednodnevni, dvodnevni ili četverodnevni, ovisno o predloženom planu i programu i financirani su sredstvima EU tako da pčelari i pčelarske udruge mogu sudjelovati bez naknade. Također, nedavno je unutar Uprave osnovana radna skupina „Klima i okoliš“ s glavnim ciljem obrazovanja poljoprivrednika u svezi provedbe klimatski pametnih poljoprivrednih praksi.
U konačnici, trenutni rezultat utakmice između klimatskih promjena i pčela je zaista 1:0 za klimatske promjene u „89. minuti“. No, uvjeren sam da još uvijek ima nade i vremena da u sudačkoj nadoknadi izjednačimo i uđemo u produžetke. Nažalost, izgledno je da produžeci neće donijeti pobjednika već ćemo pucati jedanaesterce slijedećih 50-ak godina s krajnje neizvjesnim konačnim ishodom
Jedna od gorućih tema koja se na prvi pogled čini kao abeceda pčelarstva te da svi o tome sve znaju, a uzrokuje velike gubitke pčelinjih zajednica su načini prehrane pčelinjih zajednica kao i važnost rasporeda/položaja rezervne hrane za zimu. Razlikujemo nekoliko načina prihranjivanja:
1. Podražajno prihranjivanje (proljeće – ljeto)
A) Šećerna/peludna pogača (šećerno/peludno tijesto) / 2-3 dcl šećerna otopina 1:1
B) Davanje većih količina šećerne otopine odjednom ili u 2-3 obroka
A) Podražajno (stimulativno) prihranjivanje preporuča se tijekom proljeća i ljeta u periodima kada nema dostatnog unosa nektara/peluda u pčelinju zajednicu. Takvim prihranjivanjem stvara se privid unosa hrane iz prirode; matica nastavlja s nesenjem jaja te zajednica ne smanjuje svoj biološko-uzgojni potencijal. Šećerno/peludne pogače su pogodne za pčelare sa pčelinjacima koji su udaljeni od njihovog mjesta stanovanja, a prilikom primjene pogača mogućnost pojave grabeži je smanjena. U slučaju davanja peludnih pogača treba paziti da u korištenom peludu nema spora uzročnika američke gnjiloće medonosne pčele i/ili vapnenastog legla. U slučaju moguće sumnje na prisutnost spomenutih spora treba koristiti proteinske nadomjeske. Treba podsjetiti da se pogače ne koriste u kasno-ljetnom/jesenskom prihranjivanju pčelinjih zajednica već se tada daje šećerna otopina (sirup) kroz vrijeme i u količinama ovisno o već prisutnim pričuvama meda u pčelinjoj zajednici. Također, ne preporuča se stalno držanje pogače u pčelinjim zajednicama tijekom kasne jeseni/rane zime. Naime, najkasnije do kraja rujna odnosno početka listopada pčelar treba osigurati dovoljnu količinu rezervne hrane u pčelinjim zajednicama ako su kasne paše podbacile. Davanje pogača ili šećerne otopine tijekom kasne jeseni-zime je kontraindicirano jer stvara privid unosa hrane izvana i potiče maticu na nesenje jaja čime doprinosi još većem trošenju postojećih rezervi hrane na leglo jer je priroda u tom dijelu godine u većini dijelova RH u stanju hibernacije bez neke intenzivne cvatnje (izuzetak je priobalje s cvatnjom planike/ružmarina u povoljnim godinama). Slična situacija se događa kod pojedinih pčelara koji, u strahu da će pčele ostati gladne, stavljaju pogače oko Božića i Nove godine. To je period kada pčele i priroda u najvećoj mjeri još miruju i nema potrebe davanja hrane. Međutim, ponekad se dogodi da pčelar iz različitih razloga provede tijekom kasnog ljeta/rane jeseni lošu pčelarsku praksu i ne da/ostavi dovoljnu količinu pričuvne hrane (med) za zimovanje pa pčele uistinu budu u opasnosti da uginu od gladovanja tijekom prosinca i siječnja. U tom slučaju se kreće na uvijek nesigurno hranjenje iz nužde te je primjena pogača preporučena s krajnje neizvjesnim ishodom. Razumljivo da će pčelari tijekom prosinca i siječnja uspjeti izvući takve gladne pčelinje zajednice s pogačama ako će zima biti blaga pa će stavljati pogače svakih tjedan dana u košnicu. Međutim, treba naglasiti da u tom slučaju matica dobiva signal da dolazi hrana te počinje s nesenjem jaja i razvojem legla što doprinosi pojačanom trošenju već oskudnih pričuva hrane u košnici i sve se vrti u začaranom krugu. Stoga hranjenje iz nužde trebamo smatrati zaista kao krajnju nuždu i treba izbjegavati takve radnje odnosno treba osigurati dovoljne količine rezervne hrane (zimnicu) na kraju sezone. Većina pčelara koja je osigurala dovoljnu količinu pričuvne hrane (zimnica-med) tijekom kasnog ljeta stavlja pogaču tek u drugoj polovici veljače kada se priroda polagano počinje sve više buditi (razumljivo da kalendar treba uzimati prilično oprezno pa će, zbog klimatskih promjena, početak stavljanja pogača ponekad biti nekoliko tjedana ranije ili pak kasnije). Nažalost, unatrag nekoliko godina smo svjedoci da pčelari moraju provoditi stimulativnu prihranu, ali često i hranjenje iz nužde s pogačama tijekom travnja/svibnja jer vremenske prilike budu loše te pčele u tom periodu potroše svu zalihu koju su vjerojatno nagomilale tijekom ožujka i budu opasno ugrožene od umiranja od gladi. Nerijetko se dogodi da pčelari prijavljuju uginuća pčela od gladi tijekom travnja/svibnja, upravo u periodu kada bi košnice trebale biti pune bagremovog ili kaduljinog nektara. Stoga treba paziti na vremenske prilike tijekom tih mjeseci i odgovarajuće reagirati kako zajednice ne bi uginule od gladi odnosno kako im se ne bi biološko-uzgojni potencijal izrazito smanjio pa bi iskoristivost kasnijih paša bila također smanjena zbog nedovoljne količine radilica. Kod primjene stimulativnog prihranjivanja tekućom hranom (šećerna otopina) u pravilu se daju male količine otopine (2-3 dcl; omjer 1:1) svaki drugi dan u periodu kada nema dostatnog unosa nektara izvana. Pri tome treba paziti da se ne izazove grabež na pčelinjaku. Također, tekuće stimulativno prihranjivanje se obavlja kada su noćne temperature iznad 12 oC, a dnevne između 15 do 20 oC.
B) Davanje većih količina šećerne otopine odjednom ili u 2-3 obroka
Unatrag nekoliko godina imamo iznimno vruća ljeta s posljedičnom sušom i nedostatkom nektarno-peludne paše što može biti opasno za pčelinje zajednice u smislu posljedično smanjene nesivosti matice te ulaska u zimu s malim brojem pčela u klupku i kasnijeg slabog izimljavanja. Također, opasnost leži u spoznaji da takva zajednica ne može sebi osigurati dovoljnu količinu zimnice pa će teško prezimiti bez pomoći pčelara tijekom kasnog ljeta/rane jeseni. Stoga se dio pčelara odlučuje na davanje većih količina šećerne otopine (oko 20 l; omjer 1:1) odjednom ili u nekoliko obroka (najčešće 2-3 ovisno o veličini hranilice). Smisao takvog postupka je da se postigne četverostruki učinak:
a) osigura dovoljna količina hrane za zimu
b) potakne maticu na nesivost iako je u prirodi suša
c) osigura pravilan raspored meda za zimu u košnici
d) smanji broj dolazaka na pčelinjak
Pčelari najčešće taj postupak provode početkom mjeseca kolovoza kad se plodište nalazi u jednom nastavku, a iznad matične rešetke jedno medište s oskudnim količinama meda ili ga uopće nema. Stave u hranilicu odjednom (ovisno o zapremini hranilice) ili u nekoliko obroka (2-3x kroz 2-3 dana) sveukupno oko 20 litara šećerne otopine; omjera 1:1. Pčelinja zajednica će popiti/preraditi i spremiti taj „novopridošli nektar“ u medište. Nakon toga pčelar uklanja matičnu rešetku te rotira nastavke. Na podnicu dolazi puni medišni nastavak, a na njega dolazi nastavak u kojem se nalazi leglo i matica. Dobro je poznato da pčele ne trpe da im se med nalazi kod leta košnice i u donjem nastavku te počinju s prebacivanjem meda iz donjeg nastavka u gornji i time stvaraju privid pojačane aktivnosti i rada koji bude prepoznat od matice da „dolazi nektar iz prirode“ te ona ne prekida već nastavlja ili čak pojačava svoju nesivost čime biološko-uzgojni potencijal pčelinje zajednice ne opada nego naprotiv jača te takva zajednica ulazi u zimu s dovoljnom količinom pčela koja je zalog za uspješno izimljavanje sljedećeg proljeća. Razumljivo da pri tome pčele samostalno i pravilno rasporede pričuve hrane iza i iznad legla u gornjem nastavku. Također, ovakvom radnjom osiguravamo dovoljnu količinu hrane koju će pčele trošiti tijekom zime. Iako smo na ovaj način riješili „ugljikohidratni problem“, bit ćemo i dalje u problemu ako tijekom ovakvog postupka ne osiguramo unos peluda ili proteina u slučaju nestašice istog u prirodi. Logično je stoga očekivati da pčelari prilikom ovakve operacije stavljaju peludnu/proteinsku pogaču u košnicu kao pomoć za ishranu legla i stimulaciju da matica nastavi s nesenjem jaja. Razumljivo, kod primjene ove metode treba spriječiti moguću pojavu grabeži (ne smije s prolijevati šećerna otopina po pčelinjaku; hranilice ne smiju curiti odnosno propuštati otopinu; prije izvođenja ovakve radnje pregledati cijeli pčelinjak te ukloniti bezmatke odnosno slabe zajednice; hranjenje i rotaciju nastavaka provesti pred sumrak i brzo). (shematski prikaz dolje ispod).
2. Kasno ljetno – jesensko prihranjivanje
A) 2-3 l dnevno – šećer : voda = 3:2 / 2:1
Ovakav vid hranjenja pčelari primjenjuju u svrhu nadoknade i popunjavanja zaliha meda za zimu ako si pčelinja zajednica sama nije osigurala dovoljnu količinu zimnice na kasnim pašama. U pravilu zajednici na jednom nastavku/plodištu (neovisno da li se radi LR ili AŽ košnici) bi trebalo osigurati minimalno 12 kg meda, a zajednicama na 2 nastavka oko 18-20 kg meda (voditi računa da težina 1 nastavka s deset praznih okvira mednog saća iznosi negdje oko 10 kg). Preporuka je da kod takvog hranjenja omjer šećer : voda bude 3:2 ili još gušći 2:1. Primjer modernog hranjenja s cisternom zapremine 450 L (žuta boja) koja na sebi ima pumpu koju pokreće struja od akumulatora automobila te pčelar s crijevom i elektronskim ekranom na regulatoru protoka šećerne otopine („pištoljem“) na slici.
3. Raspored hrane za zimu
Primjer pravilnog rasporeda rezervne hrane u košnici tijekom zimovanja (Z. Tomljanović)
Košnica A ne udovoljava smjernicama Dobre pčelarske prakse i vrlo vjerojatno će pčelinja zajednica uginuti od nestašice hrane iako će paradoksalno imati velike rezerve hrane u košnici. Međutim, u uvjetima hladnoće i nestašice hrane oko klupka, pčele neće moći proći maleni prostor između donjeg i gornjeg nastavka kako bi došle do obilja meda u gornjem nastavku te će tako uginuti od gladi iako je med bio svega nekoliko cm udaljen od njih. Naime, pčele oblikuju klupko u onom prostoru (nastavku) iz kojeg zadnje leglo izađe van stanica saća. U primjeru A pčele će oblikovati klupko u donjem nastavku trošeći pri tome oskudne zalihe meda iz donjeg nastavka. Tako uzimljene zajednice imat će šansu za prezimljavanje jedino ako će zima biti izrazito topla pa će u tom slučaju pčele cirkulirati između gornjeg i donjeg nastavka. Međutim, čak i kazivanja pčelara iz Dalmacije nerijetko sugeriraju da će tako uzimljena zajednica biti u velikoj opasnosti čak i u priobalju gdje su zime tradicionalno blaže nego na kontinentu. Stoga se strogo savjetuje pčelarima rotacija nastavaka krajem srpnja/početkom kolovoza ili podizanje okvira s leglom u gornji nastavak uz kasnije dopunjavanje potrebnih zaliha sa šećernom otopinom. Košnice B i C pružaju pravilan raspored hrane unutar pčelinje zajednice tijekom zime te time bolje uvjete za uspješno prezimljavanje s time da je košnica C biološki jača od košnice B.
dr. sc. Zlatko Tomljanović
Voditelj Odjela za savjetovanje u pčelarstvu
Voditelj Radne skupine „Klima i okoliš“
Nacionalni koordinator CFD projekta
