Nova Uredba o ekološkoj proizvodnji
Što donosi zakonska regulativa ekološke proizvodnje u novom programskom razdoblju?
Ekološka proizvodnja sveobuhvatan je sustav upravljanja poljoprivrednim gospodarstvima i proizvodnjom hrane u kojem su ujedinjeni najbolja praksa u pogledu okoliša i klime, visoka razina bioraznolikosti, očuvanje prirodnih resursa te primjena visokih standarda za dobrobit životinja i visokih proizvodnih standarda koji su u skladu s potražnjom sve većeg broja potrošača za proizvodima proizvedenima uz primjenu prirodnih tvari i procesa.
Ekološka proizvodnja u društvu ima dvostruku ulogu: s jedne strane opskrbljuje specifično tržište odgovarajući na potražnju potrošača za ekološkim proizvodima, a s druge strane osigurava javno dostupna dobra kojima se doprinosi zaštiti okoliša i dobrobiti životinja, kao i ruralnom razvoju.
Ekološka poljoprivreda doprinosi ostvarivanju ciljeva Europske unije u području okoliša, osobito ciljeva navedenih u komunikacijama Komisije pod nazivom „Tematska strategija za zaštitu tla“. Prioritet politike u okviru strategije Europa 2020. je strategija za pametan, održiv i uključiv rast.
(iz Uredbe (EU) 2018/848 Europskog parlamenta i Vijeća).
Dobrobiti ekološke proizvodnje; usporedba konvencionalne i ekološke poljoprivrede
Statistika ekološke poljoprivrede Republike Hrvatske
Ukupno korišteno poljoprivredno zemljište za 2017.godinu je 1 496 663 ha, a udio ekološke proizvodnje je na 96.618 ha tj. na 6,46 %.
Prema podacima za 2017. godinu oranična proizvodnja (uključuje i površine pod ugarom, ljekovitim biljem i povrćem) odvija se na 44.083 ha, proizvodnja voća na 8.962 ha, proizvodnja vinove loze 1.010 ha, proizvodnja maslina 1.750 ha, ljekovitog bilja na 5.100 ha, livada i pašnjaka ima 40.745 ha, a proizvodnja povrća je na 359 ha te rasadničarstvo na ha.
(Izvor: Državni zavod za statistiku, Ministarstvo poljoprivrede, kolovoz 2019.)
EU je tijekom proteklog razdoblja preispitivala pravila u ekološkoj poljoprivredi i zaključila da treba poboljšati pravni okvir, postaviti jasnija pravila za proizvođača, više zaštiti potrošača (visoka očekivanja) te novim zakonodavnim okvirom obuhvatiti proizvode iz trećih zemalja.
Naime, proizvodnja ekološke hrane na području Europske unije ne zadovoljava potrebe za količinama pa se dosta velika količina ekološke hrane uvozi iz trećih zemalja. Uvoz ekoloških proizvoda iz trećih zemalja u RH u 2017 godini iznosio je 1.016.269,07 Eura.
Gore navedeni razlozi dovode do usvajanja nove Uredbe (EU) 2018/848 Europskog parlamenta i Vijeća od 30.05.2018. o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda.
Uredba je podijeljena na Opća i Detaljna pravila proizvodnje.
Opća pravila proizvodnje su da se cijelim gospodarstvom upravlja se sukladno zahtjevima Uredbe, ali se pod određenim okolnostima dozvoljava odvajanje gospodarstva na ekološke i neekološke jedinice i u tom slučaju su stroga pravila oko skladištenja, berbe ili žetve (količina), skladištenja, komunikacije s kontrolnim tijelom o svim postupcima te strogo odvojeno vođenje evidencija.
Detaljna pravila proizvodnje podijeljena su na:
Pravila za biljnu proizvodnju
Pravila za stočarsku proizvodnju
Pravila za prerađenu hranu
Pravila proizvodnje za vino
Pravila za uzgoj algi i životinja akvakulture
Pravila za prerađenu hranu za životinje
Pravila proizvodnje za kvasac
Prijelazno razdoblje za gospodarstvo počinje danom prijave nadležnim tijelima (Kontrolno tijelo, APPRRR, MPRRR). Ono traje dvije godine za područje kultura koje se siju i tri godine prije prve berbe kod višegodišnjih nasada.
Ekološka proizvodnja treba se odvijati u tlu, osim kod uzgoja klica, ukrasnog, začinskog bilja, sadnica i presadnica.
Podrijetlo bilja za proizvodnju treba biti ekološki reprodukcijski materijal. U slučaju nedostatka istog traži se odobrenje kontrolnog tijela, a prije sjetve (sadnje), da se koristi repromaterijal iz prijelaznog razdoblja ili iz konvencionalnog uzgoja (Potvrda da li je materijal tretiran pesticidima ili ne, te potvrda da nije GMO porijekla).
Države članice, kao i do sada, vode baze podataka o raspoloživom ekološkom biljnom reprodukcijskom materijalu.
U proizvodnji će se u narednom razdoblju moći koristiti biljni heterogeni reprodukcijski materijal pri čemu će biti obveza za razdoblje od 7 godina predočiti opis značajki biljnog heterogenog materijala, pravila proizvodnje i stavljanje na tržište. Takav reprodukcijski materijal neće trebati ispunjavati zahtjev za pred osnovno ili osnovno sjeme, ili certificirani sadni materijal.
Naročita briga u ekološkoj proizvodnji treba se posvetiti održavanju plodnosti tla višegodišnjim plodoredom, obvezom sjetve mahunarki i kultura za zelenu gnojidbu, uporabom komposta, biodinamičkih pripravaka i mikroorganizama.
Sredstva za zaštitu bilja primjenjuju se samo kad ne postoje zamjenska biološka, fizikalna, mehanička i uzgojna rješenja, te se potiče se otpornost kroz značajke uzgajanog bilja. U slučaju potrebe za primjenom sredstava za zaštitu bilja uporabu ograničiti na najmanju mjeru pri čemu će se utvrditi dodatni kriterije za primjenu.
Zbog potrebe da se smanji administracija bit će omogućeno skupno certificiranje subjekata, te će male trgovine koje prodaju pretpakirane i nepakirane proizvode biti izuzete od certificiranja.
Uredba kao takva stupa u cijelosti na snagu 1. siječnja 2021. godine, međutim pojedini članci bi trebali biti stavljeni na snagu i prije tog roka. Kako bi se cijela reforma uspješno implementirala do 2021. putem delegiranih i implementiranih akata pojedine cjeline uredbe će utvrđenim redoslijedom biti stavljane na snagu.
Natalija Peter-Hunjadi, dipl. ing. agr.
Viša stručna savjetnica