Cvjećarstvo

Cvjećarstvo, Hortikultura, Vijest

Predstavljena 25. međunarodna izložba cvijeća u Varaždinu

U organizaciji Udruge vrtlara varaždinske županije predstavljena je jubilarna 25. Međunarodna izložba cvijeća, pod nazivom „Barok, glazba, cvijeće“ na glavnom trgu ispred gradske vijećnice u Varaždinu. Ovogodišnji floristi i kreatori cvjetnih dekoracija inspirirani su dosadašnjim partnerima Varaždinskih baroknih večeri koje obilježavaju 50-tu obljetnicu. Cvjetne instalacije u obliku baroknog stola, muzičkih instrumenata, cvjetnih zidova i ljuljačke obogatili su glavni trg do kojeg dopiru zvukovi barokne glazbe.

U izradu cvjetnih instalacija uključili su se varaždinski floristi i učenici dvije srednje škole s profesoricama, kao i tim florista koji će sljedeće godine sudjelovati u Poljskoj na natjecanju, kao predstavnici hrvatskih florista (Suzana Lonjak – državna prvakinja, Tihomir Koščak i Blaženka Omrčanin).

Unatoč trenutnoj situaciji svi ljubitelji cvijeća i turisti će moći uživati i pogledati ovu izložbu cvijeća na otvorenom.

Služba za stručnu podršku

Varaždinska županija

Dr. sc. Mara Bogović

Cvjećarstvo, Hortikultura, Obavijest, Savjet, Vijest, Zanimljivosti

O ružama ujesen – podjela i rezidba ruža

Svaki uzgajivač ruža ponešto zna o vrstama ruža i postupcima za lijepe nasade ruža. Ovaj put upoznat ćemo vas s jednom od podjela ruža (prema njemačkom VDR) i načine rezidbe prema toj podjeli.

Skupinu za gredice čine zajedno polijanta i floribunda ruža. To su zbijeni grmovi,  koji cvatu u grozdovima, cvjetovi su promjera 5 cm – 10 cm. Obilno i neprestano stvaraju cvjetove. Neke od tih ruža podnose uzgoj na malom prostoru pa ih  možete posaditi u posude i uživati u njima na terasi, balkonu ili na manjoj gredici.

Slika 1. Grmolika floribunda ruža Charles Darwin, izrazito mirisna, oplemenjivač D. Austin (Foto: https://www.davidaustinroses.co.uk)

 

Čajevke nazivaju i velikocvjetnim floribunda ružama. To su hibridne ruže, koje imaju jake i visoke grane i na  vrhu svake grane je krupan cvijet. Cvijet je pogodan za rez, većina miriši i postoji mnoštvo boja.

Slika 2. Abracadabra, čajevka, oplemenjivač W. Cordes, stvorena 2002. (Foto: https://love-of-roses.com/

Grmolike visoke ruže imaju jake i bujne grane, koje narastu do 3 m visine, vrlo su otporne biljke na bolesti i nepovoljne uvjete. Cvatu raskošno i mirisno jednom ili neprestano u sezoni. Za uzgoj ovakvog grma ruže potrebna je 1 (do 2) sadnica po m². Zahvalne su parkovne ruže.

Ruže penjačice cvatu cijele godine i dostignu visinu do 4 m pa trebaju oslonac za rast, poput pergole drugih vrtnih struktura.

Patuljaste ruže su visine do 40 cm, kompaktnog grma s mnogobrojnim cvjetovima promjera 3-5 cm, s 10-40 latica. Sade se u vrtu 8-10 sadnica po m². Ako se uzgajaju kao lončanice ,trebaju posude promjera 35-40 cm.

Ruže pokrivači tla su bujne ruže i rastu puzavo i pokrivaju velike površine tla. Vrlo su otporne biljke i ne moraju se oblikovati svake godine već u nekoliko godina jednom.

Ruže stablašice ili ruže na stablu postaju hit u vrtlarstvu kod nas. Gdje god su posađene, plijene pažnju bilo kao pojedinačno stablo ili u skupinama s ostalim ukrasnim biljem na gredici.

Na stablo na visini 60, 90  ili 140 cm cijepljene su različite skupine ruža, „krošnja“ je formirana kao kugla s ravnim granama ili grane vise prema tlu pa se takav tip stablašice zove i „žalosna“.

Slika 3. Chippendale, čajevka, oplemenjivača Tantau, stvorena 2005., forma stablašice (Foto: https://www.rosen-tantau.com/)

 

Prilozi:

Crteži br. 1: Prikazano je 8 tipova ruža prema visini i izgledu grma, načinu rasta i cvatnji (sken).

Crteži br. 2: Prikazana su mjesta reza kod ruža (sken).

Crteži br. 3: Prikazana rezidba ruža prema skupinama ili tipu rasta (sken).

Izvori: Grun ist leben BdB Handbuch Rosen

K.Jacobi: Rosen

H.Jantra: Rosen

 

Autorica teksta: Sunčica Dombaj, dipl. ing. agr., viša stručna savjetnica za hortikulturu

 

Cvjećarstvo, Savjet, Zaštita bilja

Zimzelenova štitasta uš

Zimzelenova štitasta uš (Unaspis euonymi) naziva se još i štitasta uš japanske kurike. Kao što i sam naziv kaže, javlja se na japanskoj kuriki (Euonymus japonicus) i predstavlja najopasnijeg štetnika te ukrasne biljke. Velike štete pričinjava i ostalim biljkama iz roda Eonymus te biljkama iz rodova Celastrus, Daphne, Fraxinus, Hedera, Hibiscus, Ilex, Jasminum, Ligustrum, Lonicera, Olea, Pachistima, Pachisandra, Perychymenum, Prunus, Syringa i Viscum.

Zajedničko za sve štitaste uši je da se zbog slabe mobilnosti ne mogu održati na jednogodišnjim kulturama pa ih rijetko i napadaju. Sve su fitofagne i štetne za biljku, a hrane se sisanjem. Karakterizira ih izraženi spolni dimorfizam te prekrivenost štitom (od tuda i naziv “štitaste uši“).

Unaspis euonymi prezimljuje kao oplođena odrasla ženka na granama biljke domaćina.  Ženke su dugačke 1-2 mm, kruškolikog  su oblika sa širokim, tamno-smeđim štitom školjkastog oblika.

  

Slika 1. Štitovi ženki (foto: M. Križanić Božurić)

Tijekom svibnja ženka odlaže jaja ispod štita. Nakon 2-3 tjedna mlade štitaste uši (tzv. nimfe puzalice, koje su pokretni stadij) odlaze na druge biljne dijelove ili bivaju otpuhane vjetrom na obližnje biljke.  Nakon par dana se presvlače i gube noge, postaju stacionarne i počinju izlučivati štit. Skoro cijeli životni vijek provode hraneći se na istom mjestu. Štitovi mužjaka su izduženi, oko 0,8 mm duljine, bijele boje i imaju 3 uzdužna grebena.

Slika 2. Štitovi mužjaka (foto: M. Križanić Božurić)

Mužjaci se u velikom broju javljaju na nižim granama i listovima. Kada odrastu, krilati mužjaci ostavljaju štitove i pare se sa ženkama.  Ovaj štetnik razvija 2-3 generacije godišnje koje se međusobno preklapaju, a tijekom ljeta na biljkama pronalazimo sve razvojne stadije.

Pojedinačne štitaste uši su male pa ih često previdimo sve dok ne nastanu velike štete. Izražene bijele točkice na listovima znak su da je štetnik prisutan. Na mladom zelenom lišću svaka bijela točkica okružena je žutim prstenom.

Slika 3. Simptomi napada (foto: M. Križanić Božurić)

Kod jake zaraze biljke izgledaju kao da pate od suviška vlage, pojačava se žućenje listova i ono otpada pa biljke mogu postati gole već sredinom ljeta. S vremenom dolazi do potpunog  iscrpljivanja biljaka te sušenja pojedinih grana, a na kraju cijele  biljke počinju odumirati. Posljedica je to toksina koje štitaste uši prilikom ishrane izlučuju u biljku.

Štitovi ostaju na biljkama i nakon što uši odrastu ili umru. Oni su znak identifikacije, ali je potrebno provjeriti jesu li uši žive ili ne, klizeći palcem preko štitova. Ukoliko su žive, zdrobljeni štitovi će biti mokri od tjelesnih tekućina, a ako su mrtve štitovi će otpasti.

Kada su biljke jednom zaražene štetnika je teško kontrolirati (zbog preklapanja stadija i generacija).  Biljke koje rastu blizu kuća osjetljivije su na napad zbog slabijeg provjetravanja, a pojačana gnojidba pojačava populaciju štitastih uši.

U slučaju ranog napada i slabe brojnosti preporuča se noktom ili mekanom četkicom sastrugati štitaste uši. Na taj način im oštećujemo usni ustroj te ne mogu ponovo inficirati biljku. Jako napadnute grmove treba orezati do tla, a ukoliko su u jako lošem stanju onda ih u potpunosti odstraniti i uništiti (uključujući i korijen).

Kemijske mjere suzbijanja uključuju primjenu mineralnih ulja tijekom mirovanja vegetacije, usmjereno na prezimljujuće forme. Dozvolu za suzbijanje štitastih uši na ukrasnom bilju u RH tijekom vegetacije imaju slijedeći insekticidi: Calypso SC 480, Perfekthion, Mospilan 20 SG i Pyxal. (Podatke o sredstvima registriranim za ovu namjenu možete pronaći na web stranici Ministarstva poljoprivrede u bazi podataka Fitosanitarnog informacijskog sustava (FIS), putem internetske tražilice http://fis.mps.hr/trazilicaszb/. Prije upotrebe sredstva obavezno pročitati priloženu uputu o primjeni i sredstva koristiti prema preporukama proizvođača.)

 

Izvor:

https://extension.umd.edu/hgic/topics/euonymus-scale-shrubs

http://www.missouribotanicalgarden.org/gardens-gardening/your-garden/help-for-the-home-gardener/advice-tips-resources/pests-and-problems/insects/scale/euonymus-scale.aspx

https://scindeks-clanci.ceon.rs/data/pdf/0352-9029/2007/0352-90290703247G.pdf

 

Mirta Križanić Božurić, dipl.ing.agr.

Viša stručna savjetnica za zaštitu bilja

Cvjećarstvo, Savjet

Mikoriza gljiva i orhideja

Gljive čine veliku skupinu organizama, od kojih je poznato oko 75.000 različitih vrsta. Prema Hrvatskom mikološkom društvu u Hrvatskoj je prisutno oko 20.000 različitih vrsta gljiva, a do sada ih je identificirano tek oko 4500. Uz bakterije, gljive su najvažniji razlagači organskih tvari u kopnenim i nekim vodenim ekosustavima. Carstvo gljiva ima veliku važnost za održavanje i funkcioniranje ekoloških sustava jer uključuje skupinu živih organizama, koji se često nalaze u zajednicama s nekim drugim organizmima. Ovdje treba istaći mikorize, točnije simbiotske odnose gljiva s fotoautotrofnim biljnim vrstama. Mikorize mogu uskladištiti velike količine vode, kojom se biljke opskrbljuju tijekom sušnog razdoblja, štiteći ih od stresova suše. Mikorize također biljke štite od nepovoljnog utjecaja soli u tlu i teških metala. U ovome mehanizmu gljive reduciraju kretanje teških metala prema korenju biljke, jer provode adsorpciju istih putem micelija (Hall 2002). Kako biljke mikorizom kontinuirano opskrbljuju gljive ugljikohidratima, tako im se pružaju idealni uvjeti za rast. Također, gljiva od biljke prima i dio fotosintezom dobivenih šećera, koje sama ne može stvoriti (Zrnić, Širić, 2017). Mikorizom se uz rast i grananje korijena biljaka, osigurava rast cvjetova i plodova, a smanjuje se šok od presađivanja te upotreba gnojiva (Benyovsky i Šoštarić, 2014). Mikorizom se također pospješuju i fizikalno-kemijska svojstva tla.

Jedna od najvećih porodica u biljnom svijetu, koja prema današnjim istraživanjima broji više od 25000 svojti (Vuković, 2014) jeste porodica orhideja ili kaćuna, poznata i po latinskom nazivu Orchidaceae. Sve Orchidaceae su u nekom svome životnom periodu mikoheterotrofi, te formiraju orhidejske mikorize s različitim bazidiomicetnim gljivama. Orhideje se svrstavaju u biljke trajnice, koje mogu biti zeljaste i vazdazelene. Poznate su dvije osnovne kategorije orhideja, a to su terestričke i epifitske orhideje.

Terestričke orhideje su uglavnom zeljaste trajnice, koje rastu u razini tla, imaju podzemne gomolje ili snop mesnatog korijenja uz bazu. Svoje stanište ove orhideje pronalaze u područjima u kojima dominira umjerena klima i stoga su otpornije od epifitskih vrsta. Listovi su im formirani u obliku jezičca, a boje variraju od svijetle do tamno zelene, dok su ponekad pjegaste ili prošarane. Cvjetovi terestričkih orhideja manje su izražajni od epifitskih (Brickell, 2008).

Epifitske orhideje rastu iznad tla, na drveću i grmovima, odnosno u pukotinama i spojevima grana, gdje dobivaju hranu i vlagu od trulih ostataka biljke, koji se u njima skupljaju. Ove orhideje svog domaćina koriste samo kao potporanj i ne parazitiraju na njemu. Više im odgovara stanište iznad tla zbog posebno prilagođenog korijenja, koje im služi za pridržavanje te upijanje vlage i hranjivih tvari nužnih za njihov opstanak. Rastu u područjima tropske i suptropske klime. Imaju sjajnije cvjetove upadljivijeg izgleda u odnosu na cvjetove terestričkih orhideja, te se češće uzgajaju u kući, zimskim vrtovima i staklenicima. Neke od najljepših orhideja pripadaju upravo ovoj skupini. Najpoznatiji i ujedno i najljepši predstavnik ovih orhideja je epifitska orhideja pod nazivom Phalaenopsis (Brickell, 2008).

Endomikoriza orhideja karakteristična je za sve vrste porodice Orchidaceae, a posebno tijekom razdoblja u kojem nisu u mogućnosti samostalno sintetizirati organske tvari. Endomikoriza predstavlja simbiozu u kojoj hife micelija prodiru u stanice korijenja, a odlikuje se rjeđim hifama, koje rastu oko i unutar korijena (Peterson i sur., 1984). Sjeme orhideja je vrlo sitno, ne sadrži endosperm, gotovo je bez prisustva hranjive tvari potrebne za klijanje. Zato ono nužno stupa u simbiozu s mikoriznim gljivama, koja im omogućava klijanje (Vuković, 2014). Nakon klijanja orhideje najčešće ostaju u mikorizi sve vrijeme, iako će naknadno razviti potrebne mehanizme za samostalnu proizvodnju hranjivih tvari.

Zbog prirodne rasprostranjenosti i prilagođenosti gljiva različitim uvjetima, postoji značajan interes za znanstvenim i praktičnim istraživanjima ove tematike. Zahvaljujući tome  povećava se i praktična primjena mikoriznih gljiva u poljoprivredi i šumarstvu pružajući povoljan utjecaj na zaštitu i očuvanje brojnih ekosustava.

 Marija Kuprešak, dipl. ing. agr.

Cvjećarstvo, Hortikultura, Savjet

O sadnji lukovica

Najbolje ih je smjestiti u lakša,plodna tla,na sunčanom položaju. Ne podnose previše vlage i trebaju ocjedita tla. Iako botanički spadaju u trajnice mnogi ih tretiraju kao jednogodišnje i nakon cvatnje vade iz tla i ponovo sade ujesen. Preporuča se da se to radi svake 3.godine i tada se sade na drugo mjesto radi „zdravlja“lukovice.

Sade se radi estetskog dojma u grupama po 10-15 lukovica,na gredice u kombinaciji sa ostalim proljetnim lukovicama,uz rubove gredica,u posude. Razmak sadnje je 10-12 cm,dubina 20 cm od dna lukovice.

O skupinama tulipana

Tulipane razlikujemo prema cvijetu – obliku,veličini,boji  i visini cvijeta, ima jednostrukihi i duplih i onih kovrčavih latica, prema vremenu cvatnje,primjeni i dr. Tako postoji  15-tak skupina i oko 4000 varijeteta tulipana.

Najveća i najpoznatija skupina tulipana su Triumph tulipani namijenjeni prvenstveno za rez,zatim dvobojni Rembrandt, najviši i najkasniji  Darwin, Kaufmannia, Fosteriana, Parrot, najniži i tulipani „za masovne sadnju“ tipa Greiggi, ,tulipani sa cvijetom nalik ljiljanu i božuru.

Cvatu od početka ožujka (rani) do kraja svibnja (kasni). Visina im je od  10-15 cm (sadnja na gredice) do 45-60 cm koje su prikladne i za rezano cvijeće.

O proizvodnji lukovica

Naravno da prvo pomislimo na Nizozemsku, najvećeg svjetskog proizvođača lukovica cvijeća. Video link https://www.youtube.com/watch?v=Z_CYJO2rbsg

prikazuje jednu proizvodnu priču  od sadnje do berbe lukovica tulipana na imanju nizozemskog  proizvođača Maliepaard Bloembollen B.V.

O promociji tulipana

Turistička atrakcija Nizozemske perivoj Keukenhof opisan je kao zanimljivost na stranicama službe i možete ju pročitati na slijedećem linku  https://savjetodavna.mps.hr/vijesti/11/3105/keukenhof-proljetni-cvjetni-vrtovi/

 

Sunčica Dombaj
stručna savjetnica za hortikulturu 

Cvjećarstvo, Hortikultura, Savjet, Zaštita bilja

Pojava nove generacije šimširovog moljca

Šimširov moljac je strana invazivna vrsta koja napada šimšir (Buxus sempervirens) i druge vrste iz ovoga roda te je raširen u svim susjednim zemljama, a pretpostavlja se da je u Hrvatsku ušao zaraženim sadnim materijalom.

Izgled štetnika

Štetnik ima dvije do tri generacije godišnje, a prva generacija se javlja u proljeće. Prezimljava u stadiju gusjenice zadnje generacije koja je zaštićena u kokonu između listova šimšira i nastavlja svoj razvoj u proljeće. Odrasli leptiri imaju raspon krila oko 4 cm, krila su bijele boje i imaju smeđi rub (slika 1.). Tijelo je bijelo, a glava tamno smeđa. Mlade gusjenice su zelenkaste boje i skrivene su u unutrašnjosti biljke gdje se hrane unutrašnjošću lista ostavljajući samo epidermu. Starije gusjenice su zelene boje s karakterističnom debelom crnom crtom i tankim bijelim prugama te crnim točkama na leđnoj strani (slika 2.). One pojedu čitave listove te od biljke ostaju samo grane obavijene paučinom. Gusjenice počinju sa ishranom već u ožujku što traje sve do listopada (ovisno o vremenskim prilikama). Jedna gusjenica tijekom svog razvoja može pojesti do 45 listova, a na grmovima ih može biti i nekoliko stotina, što govori o njihovoj masovnosti i štetnosti.

Slika 1. Odrasli leptir šimširovog moljca (foto: Bogović M.)

Slika 2. Gusjenica šimširovog moljca (foto: Bogović M.)

Simptomi i štete

Šimširov moljac uzrokuje značajne štete na biljkama. Mlade gusjenice hrane se samo gornjom stranom lista (slika 3.), a starije gusjenice lišćem, zelenim izbojcima i korom što narušava estetski izgled biljke, uzrokuje potpuni gubitak listova i ugibanje mladih biljaka. Štetnik se može lako prepoznati po svilenkastim zaprecima i svilenim nitima (paučini) na šimširu. Kod jakog napada njima je prekrivena cijela biljka koja je ostala bez lista. Savjetuje se kontrolirati biljke razmicanjem grana i praćenjem unutrašnjosti jer su tu vidljive prve štete i mlade gusjenice.

Slika 3. Gusjenica šimširovog moljca na listu šimšira (foto: Bogović M.)

Golobrst je uz svilene niti paučine prvi znak da se radi o šimširovom moljcu. Mlade gusjenice zadržavaju se u unutrašnjosti biljaka šimšira jer su tamo dobro zaštićene. Kako se povlače prema vanjskim dijelovima biljaka, štete postaju sve veće i vidljive, a tada je već prekasno za bilo kakvu intervenciju jer je došlo do gubitaka skoro svih listova (Slika 4).

Slika 4. Štete na šimširu (foto: Bogović  M.)

Mjere suzbijanja                                                                    

Jedna od prvih mjera je redovito pregledavanje biljaka u okućnicama i vrtovima, pri čemu treba razmaknuti grane i pregledavati unutrašnjost biljaka. Štetnik se može suzbiti mehaničkim (ekološki najprihvatljiviji način) i kemijskim metodama. Mehanički se mogu uklanjati zapreci u kojima gusjenica prezimljava preko zime (savjetuje se njihovo sakupljanje i spaljivanje kako bi se spriječio razvoj nove generacije u proljeće i time smanjile štete). Ukoliko se na šimširu zamijeti napad i biljka se orezuje, taj biljni materijal treba se spaliti, a ne kompostirati kako bi se spriječilo daljnje širenje. Tijekom proljeća i ljeta, kada se zamijete gusjenice, grmovi (posebno manji) se mogu dobro protresti i gusjenice će pasti na zemlju gdje se onda mogu mehanički uništiti. Posebno dobro treba pregledati unutrašnjost biljke gdje su gusjenice dobro zaštićene. Gusjenice i kukuljice se mogu ručno sakupljati, a kao učinkovita metoda pokazalo se „pranje“ grmova visokotlačnim čistačima („miniwasch, Kärcher“). Kemijski se može suzbijati insekticidima (najprihvatljiviji su oni neškodljivi za pčele), ali dok su gusjenice što mlađe i nisu zaštićene u zapretku jer tada insekticid vrlo slabo dopire do njih. Savjetuje se i prekrivanje biljaka folijom dan-dva nakon prskanja kako bi se uništio što veći broj gusjenica. Rana (posebno u proljeće) i redovita kontrola biljaka šimšira je najučinkovitija, te uklanjanje gusjenica čim se primijete. Time se smanjuje njihova brojnost i smanjuju se štete i sljedećih generacija tijekom godine. Za suzbijanje štetnika na ukrasnom bilju mogu se  koristiti insekticidi na bazi aktivnih tvari: alfacipermetrin, deltametrin, dimetoat, imidakloprid, klofentezin, lufenuron, pimetrozin, piretrin, tiametoksam, tiakloprid, za tretiranje štetnika na stablu i trajnicama mogu se koristiti insekticidi na bazi aktivne tvari: abamektin, metoksifenzoid. Za suzbijanje mladih gusjenica registrirani su pripravci: Calypso 480 SC, Direkt, Decis 2.5 EC i Runner SC.

Starije gusjenice otpornije su na insekticide i samim tim suzbijanje je otežano, a na jednoj biljci ih može biti oko stotinu. Rana (posebno u proljeće) i redovita kontrola biljaka šimšira je najučinkovitija, te uklanjanje gusjenica čim se primijete. Time se smanjuje njihova brojnost i smanjuju se štete i sljedećih generacija tijekom godine.

Petra Pozder, mag. ing. fitomedicine
Mara Bogović, mag. ing. agr

Cvjećarstvo, Hortikultura, Savjet, Zaštita bilja

Ružina osa uvijalica narušava ljepotu kraljice cvijeća

Odrasle ose se pojavljuju u svibnju, te su 2018. štete zamijećene u lipnju. Nakon sparivanja ženke odlažu jaja na naličje lista uz sam rub, pojedinačno po jedno jaje ili u grupicama do 3 jaja. Iz jaja se razvijaju pagusjenice koje su najprije bijele, a kasnije svijetlo zelene. Hraneći se one uvijaju list ruže prema dolje sve do srednje žile. Zaštićene unutar uvijenog lista pagusjenice mogu doseći dužinu do 10 mm. Pri jakom napadu listovi ruže se najprije uvijaju, a potom požute i otpadnu.

Ružina uvijalica (Blennocampa pusilla Klug.) Izvor: Internet

Jaje ružina osa uvijalica odlaže uz sam rub na naličje lista (Foto: M. Ševar)

Ružine uvijalice rijetko se javljaju u velikom broju stoga ne čine značajne štete. U srpnju se pagusjenice spuštaju u tlo gdje se kukulje i prezime čekajući proljeće. Osa uvijalica ima jednu generaciju godišnje.

Uvijeni listovi znak su prisutnosti ružine uvijalice (Foto: M. Ševar)


Uvijeni listovi ruže s lica (lijevo) i naličja (desno), (Foto: M. Ševar)

Mjere suzbijanja:

– Uklanjanje uvijenih listova čim se uoče jer se u njima nalaze pagusejnice osice. Ovu mjeru treba provoditi od svibnja do konca lipnja, a prije nego li pagusjenice napuste listove ruže i spuste u tlo na kukuljenje.

– Višekratna obrada tla ispod ruža tijekom jeseni i proljeća pomaže smanjenju broja kukuljica ružine uvijalice.

– Uporaba insekticida za suzbijanje ružine ose uvijalice primjenjuje se iznimno. Ličinke su u uvijenim listovima ruže dobro zaštićene te je primjena insekticida djelotvornija u vrijeme leta ružine ose uvijalice, a prije pojave uvijenih listova ruže.

mr. sc. Marija Ševar
viša koordinatorica za ekološku poljoprivredu

Cvjećarstvo, Savjet

Svibanj u znaku božura

OPG Ledinski se bavi poljoprivrednom proizvodnjom na obiteljskom imanju u selu Kovačevcu, koje je smješteno na obroncima Bilogore, na površini od oko 15 ha. Glavna proizvodi na imanju su: voće (trešnje, jabuke, kruške, šljive, orasi), cvijeće (božuri i ljiljani), voćne rakije i med.

Božuri u plasteniku na OPG-u Ledinski (Foto: Šimunović)

Božure (Paeonia sp.) uzgajaju više od trinaest godina i to u plastenicima i na otvorenom, na površini od oko 1 ha. Radi se o vrsti cvijeća koja spada u trajnice, potječe iz Kine, ali raste samoniklo i u ostalim dijelovima Azije, u Europi i Sjevernoj Americi. Božur, poznat u narodu pod imenom Trojačka ruža ili majska ruža, je višegodišnji grm, s velikim raznobojnim cvjetovima ugodna mirisa te velikih sjajnih i perastih listova.

U Hrvatskoj postoji višestoljetna tradicija uzgoja tog grma u ruralnim područjima na okućnicama i to za rezani cvijet, a ukrašava i mnoge gradske vrtove, parkove i groblja. Posljednjih godina vrlo je tražen cvijet za svadbene svečanosti i vjenčane bukete.

Cvate u proljeće (svibanj, lipanj), a cvatnja traje 2 do 5 tjedana. Traži kvalitetno duboko tlo (dobro uspijeva u ilovastoj zemlji), slabo kisele reakcije i umjerene vlage. Božuri su otporni na niske temperature i u našim kontinentalnim klimatskim uvjetima vrlo dobro prezimljavaju. Razmnožavaju se dijeljenjem korijena i presađivanjem mladih biljaka u dobro pripremljenu zemlju u jesen, prije stvaranja novog, mladog korijenja, na razmake 70 x 70 cm ili 50 x 70 cm. Postoji opasnost pozebe kod te sadnje pa se preporučuje zaštititi mlade posađene biljke. Prije sadnje tlo treba dobro pripremiti tj. treba obaviti startnu gnojidbu, temeljem kemijske analize. Prema preporuci stručnjaka također treba obaviti i gnojidbu mineralnim gnojivima nakon što padne lišće, što je preduvjet za uspješan rast i razvoj dubokog korijenja, koji će davati obilne i kvalitetne cvjetne glavice, a preporučljivo je i folijarno dodavanje tekućeg mineralnog gnojiva s naglašenim mikroelementima. U prvoj godini uzgoja treba odstraniti sve cvjetne pupove da bi se stimulirao rast vegetativnih nadzemnih i podzemnih organa. U drugoj godini uzgoja pinciraju se postrani pupovi i ostavlja se samo 1-2 cvijeta po biljci. Treće i narednih godina pinciraju se postrani izboji i ostavlja se 5-7 cvjetova po sadnici, da bi se izbalansirala kvaliteta cvjetova i postigao kontinuitet plodonošenja. Cvjetovi se beru kada se počinje otvarati ovojna zelena košuljica cvijeta i pojavljuje boja (glavica u sredini na vrhu omekani), a berba traje, ovisno o sorti, 2-5 tjedana. Cvjetovi se mogu čuvati u hladnjači 10-14 dana na temperaturi 2-5 °C.

Božur karakterizira i to da u pazušcu listova i na cvjetnim glavicama izlučuje mednu rosu, koja često predstavlja problem, ako se na njima nasele gljive čađavice, koje u pravilu, umanjuju kvalitetu cvijeta. Kod uzgoja u vanjskim uvjetima rjeđe nastaju takve štete, ali kod proizvodnje u zaštićenom prostoru, kao što su plastenici – tuneli na imanju Ledinski, gdje su više temperature i slabije provjetravanje, posebno se o tome vodi računa. Nadzemni dio biljke odumire u jesen, a u proljeće iz zemlje potjeraju novi nadzemni izboji.

OPG Ledinski većinu božura uzgaja u plastenicima, a samo manji dio te proizvodnje odvija se na otvorenome. Uzgajaju 6 sorata božura, od čega su najviše zastupljene sorte: nježno ružičasta "Sarah Bernhardt", tamno ružičasta sorta "Alexander Fleming" te crvena sorta "Karl Rosenfield", koju karakterizira to da mijenja boju. Najveći dio svoje proizvodnje božura, po nekoliko tisuća pupoljaka, hladnjačom prevoze u Nizozemsku, gdje se prodaju na burzi cvijeća.

 
Božur "Sarah Bernhardt" (Foto: Šimunović)

 
"Alexander Fleming" (Foto: Šimunović) 

Dobra posjećenost Dana božura, koje je vlasnik gdin. Željko Ledinski uveo prije osam godina s namjerom popularizacije te proizvodnje, dokazuje da je to perspektivna proizvodnja, naročito na malim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, koji na taj način mogu ostvariti dodatnu zaradu. Osim obilaska i upoznavanja s proizvodnjom božura, u sklopu te već tradicionalne manifestacije, održane su i brojne radionice na tu temu, kao npr. radionica izrade aranžmana i vjenčanih buketa, a predstavljena je i ostala poljoprivredna proizvodnja OPG-a.

Željko Ledinski objašnjava proizvodni ciklus

mr. sc. Višnja Šimunović

Cvjećarstvo, Savjet

Jesenska ruža (Chrysanthemum indicum L.)

U komercijalnoj proizvodnji krizanteme su u istom rangu s ružama, a podjednako su zastupljene kao rezano cvijeće ili vrtne biljke. Zbog velike popularnosti cvjećari su odavno počeli križati kultivare različitih vrsta, tako da danas postoji mnogo varijeteta krizantema. Sve te vrste potekle su uglavnom od dvije vrste: Chrysanthemum indicum L., pronađene u Kini i Japanu i Chrysanthemum morifolium L., vrsta porijeklom iz Kine, koja se danas više ne može naći u prirodi. U odnosu na oblik i veličinu cvijeta, krizanteme se dijele na više vrsta: s jednostavnim laticama, jednobojne, dvobojne, duple, sitno cvjetne, krupno cvjetne i sl.

             

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Slika 1. Chryzanthemum indicum L.
Bijele i žute lopte (Foto: Šostarec K.)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Slika 2. Multiflora s više boja u lončanici
(Foto: Šostarec K.)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Slika 3. Lončanica – žuta multiflora
(Foto: Šostarec K.)                                 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Slika 4. Špine raznih boja
(Foto: Šostarec K.)

Krizantema cvjeta u jesen i preživljava i na niskim temperaturama te je zbog toga dobila naziv kraljica jeseni. Pažnju privlače neobični cvjetovi raznih boja. Korijen je dobro razvijen, stabljike su uspravne, a listovi jajastog oblika i rascijepljeni. Važno je napomenuti da bi dobili grmoliku biljku s puno cvjetova potrebno je otkidati vrhove mladih krizantema. Pojedinačni grmovi mogu se formirati i u obliku malog drveta, zakidanjem pupoljka glavne grane i rezanjem donjih grana do željene visine krošnje. Kako bi dobili krupniji cvijet krizanteme s krupnom loptom, potrebno je ostaviti samo jedan pupoljak. Ostale pupoljke treba uvrtanjem ukloniti. Kod margareta (visokog struka, slika 4.) ostavljaju se po tri pupoljka na jednom struku, jer će tek tada cvijet biti krupniji i ljepši.

Slika 5. Margareta
(Foto: Šostarec K.)

Krizanteme, kao i ostalo cvijeće, zahtijevaju vlagu, prihranu, okopavanje i osnovne agrotehničke mjere za zaštitu od bolesti i štetnika. Najčešće ih napadaju biljne uši, puževi, crveni pauk, lisni mineri te gljivična oboljenja (Pythium spp., Rhizoctonia solani). Trenutno se kod bijelih i žutih lopti krizantema mogu pojaviti gusjenice kupusne sovice (slika 5.).

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Slika 6. Gusjenica lisne sovice u cvatu krizanteme
(Foto: Šostarec K.)

U europskoj kulturi krizantema je tradicionalni nadgrobni cvijet, s kojim se na dan Svih svetih prisjećamo umrlih, rodbine i prijatelja. Simbolika krizanteme, kao cvijeta smrti, žaljenja i sjećanja na mrtve, danas je toliko duboko ukorijenjena da su ju ljudi upravo zbog toga do nedavno izbjegavali kao cvijeće za svakodnevne ili praznične prigode. Tek su posljednjih godina cvjećari uspjeli uzgojiti nove vrste, koje su sličnije ivančicama nego klasičnim krizantemama velikih cvjetova. Darovati krizantemu na Istoku znači zaželjeti čovjeku dug život i sreću, no istočnjačka se simbolika krizantema na Zapadu nije nikad posve uvriježila.

 

Katarina Šostarec, mag. ing. agr.
Stručna suradnica za ekološku poljoprivredu

 

Literatura:

Pagliarini, N. i sur. (1997): Sve o krizantemi. Hrvatsko Agronomsko društvo. Zagreb

Germ, T. (2002): Simbolika cvijeća. Mozaik knjiga. Zagreb

Noordhuis, K. T. (1993): Vrt, veliki priručnik za cijelu godinu. Veble commerce. Zagreb

http://porodicaidom.com/hobi/cvece/hrizanteme.html

http://www.brandkamp.de/files/chrysanthemen_katalog2017_lv4_1.pdf 

 

Cvjećarstvo, Savjet

Jesenska sadnja lukovica cvijeća

Najčešće lukovičaste biljke koje sadimo u jesen su: tulipani (Tulipa sp.), narcisi (Narcissus sp.), zumbuli (Hyacinthus sp.), kockavice (Fritillaria sp.), puškinije (Puschkinia sp.), presličice (Muscari sp.). Od gomoljastih biljaka najčešće se sade šafrani (Crocus sp.), šumarice (Anemona sp.) i frezije (Freesia sp.)

Lukovičaste i gomoljaste biljke ubrajamo u trajnice, jer imaju podzemne organe koji im služe kao spremišta hrane i omogućuju im da duži period opstanu u različitim vremenskim uvjetima. Sade se u ukrasne posude, na gredice, na travnjake ili kamenjare. Najljepše djeluju prilikom sadnje u skupinama, a mogu se kombinirati njihove vrste uz skladan odabir boja i habitusa.

Prije nego se započne sa sadnjom, da bi zaštitili lukovice (tulipani) od bolesti (Pythium sp.) potrebno ih je potopiti u 0,3 % otopinu (30 ml/10 l vode) fungicida na osnovi propamokarb-hidroklorida (Proplant SL). Lukovice u otopini potapamo oko 15-20 minuta, a nakon toga prosušimo i sadimo. Sredstvo se može primijeniti i na način da se tretira supstrat ili tlo zalijevanjem s 15 ml sredstva u 1 l vode po m2.

Da bi lukovice zaštitili od štetnika u tlu (grčice, žičnjaci, sovice pozemljuše…), koji se mogu ubušiti ili izgristi lukovice, mogu se primijeniti zemljišni insekticidi na osnovi klorpirifosa (Dursban E-48, Nufos, Kentaur 5 G). Primjenjuju se prije sadnje uz inkorporaciju ili prilikom sadnje tretiranjem traka ili čitave površine. Doza primjene 2-3 ml/2-3 l vode/10 m² (trake) 6-8 ml/6-8 l vode/10 m² (širom), (Dursban E-48, Nufos), te tretiranjem u trake (Kentaur 5 G) u dozi 8-10 g/10 m².

Kada su lukovice pripremljene i kada se napravi hortikulturni plan, potrebno je pristupiti kopanju rupa i pripremi tla za sadnju. Preporučuje se tlo obraditi do dubine od 30 cm, pri čemu treba ukloniti sav korov. Za sadnju lukovica, tlo treba biti rahlo i propusno. Ako je tlo teško i zbijeno možemo ga poboljšati dodavanjem pijeska, organskog gnojiva ili komposta.

U pravilu lukovice treba posaditi na dubinu koja je dva do tri puta veća od njihove visine. Preduboko posađene lukovice kasnije će niknuti i cvjetati, a preplitko posađene mogu stradati od hladnoće. Ako lukovice sadimo na različite dubine, možemo dobiti neujednačen, odnosno produžen period cvatnje. Razmak sadnje ovisi o veličini lukovica, te u pravilu treba biti dva do tri puta veći od širine lukovica. Manje lukovice sadimo na razmak 5 do 7,5 cm, a veće na 15 cm. Bazni dio lukovica treba ležati na zemlji koju smo razrahlili. Između zemlje i baze lukovica ne smije biti zraka. Na taj način lukovice će se dobro ukorijeniti, neće doći do nakupljanja vode, a time niti truljenja. Lukovice se dalje prekrivaju zemljom, a tlo se dobro zalije. Prije nastupa jače hladnoće, dobro je tlo prekriti slojem lišća ili sitnijih grančica.

 
Lukovice proljetnog cvijeća (http://www.jutarnji.hr/domidizajn/eksterijeri)            

  
 Anemone (http://megacentregroupe.com/product/anemone)

Ako želimo da nam lukovičaste biljke cvjetaju tijekom zime u stanu potrebno ih je posaditi u ukrasne posude i pristupiti postupku pospješivanja. U ukrasnoj posudi potrebno je lukovice poslagati blizu jedna drugoj, ali se ne smiju dodirivati.

Lukovice je potrebno prekriti zemljom na način da samo njihov vrh treba malo viriti iz zemlje. Posudu staviti na tamno i hladno mjesto (4 ºC). Lukovice treba umjereno zalijevati. Nakon 8 do 14 tjedana, kada su izdanci visine 2 do 5 cm premještamo ih u svjetlu i hladnu prostoriju. Najprije ih ostavljamo na sjenovitom mjestu, a za nekoliko dana premještamo ih na svjetlije mjesto, uz povišenje temperature u prostoriji.

Nakon što nas ove biljke nagrade bogatom cvatnjom, potrebno je pustiti da listovi potpuno uvenu. Dalje je potrebno izvaditi i osušiti lukovice, te ih spremiti u papirnate vrećice za sadnju u iduću jesen, kada će nas ponovno zadiviti ljepotom svojih cvjetova.


Mini tulipani u kamenjaru (http://www.cvijet.info/forum/forum)                    

dr. sc. Mirna Ceranić, viša stručna savjetnica za zaštitu bilja
E mail: mirna.ceranic@savjetodavna.hr