Ministarstvo poljoprivrede

Stočarstvo

Inovativne tehnologije, Mehanizacija, Mladi poljoprivrednici, Stočarstvo, Vijest

CROAGRO: Digitalna transformacija je ključna za budućnost poljoprivrede

12. prosinca 2024.0

Državni tajnik Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Tugomir Majdak je kao izaslanik predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića u srijedu 5. prosinca 2024. godine sudjelovao na svečanom otvorenju CroAGRO, međunarodnog sajma poljoprivrede, poljoopreme i mehanizacije te Sajma hrane i zdravog življenja.

 

 

„Cilj Ministarstva je povećanje samodostatnosti u svim strateškim sektorima, a prije svega sektorima stočarske proizvodnje. Trebamo pratiti trendove u suvremenoj poljoprivrednoj proizvodnji, a naša samodostatnost je usko vezana s konkurentnošću i povećanjem produktivnosti“, rekao je državni tajnik Majdak te dodao da je potrebno sinergijski djelovati uključivanjem znanstvene komponente s naglaskom na istraživanje i inovacije, kao i transferiranjem znanja prema mladim poljoprivrednicima s konstantnim investicijama u hrvatsku poljoprivredu.

Ove godine poseban naglasak stavljen je na mlade poljoprivrednike i promociju poljoprivrednih zanimanja. Na štandu Ministarstva posjetitelji će imati priliku saznati detaljne informacije o četiri nova natječaja, koji su pokrenuti u prosincu i ukupno su vrijedni 202 milijuna eura.

Ministarstvo je prepoznalo važnost poticanja mladih poljoprivrednika za nastavak proizvodnje i razvoj svojih gospodarstava te su kroz nove natječaje mladim poljoprivrednicima povećana sredstva pa sada na raspolaganju, umjesto početnih 25,5 milijuna eura, imaju 50 milijuna eura.

Sajam CroAGRO se kroz godine pozicionirao kao nezaobilazno mjesto okupljanja proizvođača, poljoprivrednika, stručnjaka iz cijele regije te postao mjesto za uspostavljanje vrijednih kontakata, kao i razmjene iskustva i stručnih znanja. Na sajmovima izlaže 350 izlagača na više od 11.000 m2 izložbenog prostora te je i ove godine velika pažnja posvećena stručnom programu – skupovima, radionicama i konferencijama.

CroAGRO okuplja vodeće brendove i tvrtke iz svih sektora poljoprivredne proizvodnje, pružajući posjetiteljima priliku da se upoznaju s najnovijim trendovima i rješenjima s naglaskom na održive tehnologije i suvremena digitalna rješenja.

Uz bogat izlagački dio, Sajam nudi i raznolik prateći program.

Ovogodišnji naglasak stavljen je na digitalizaciju poljoprivrede, a središnji događaj bit će konferencija „Digitalna poljoprivreda i klimatske promjene“, koja će se održati 6. prosinca 2024. godine. Na konferenciji će biti predstavljen projekt „Strizivojna – prvo digitalno selo u Hrvatskoj“.

Posjetitelji će moći uživati i u Sajmu hrane i zdravog življenja te imati priliku degustirati domaće proizvode, od organske hrane do vegetarijanskih i veganskih specijaliteta. U sklopu sajma će dobiti vrijedne informacije o održivim životnim navikama i mentalnom zdravlju, kao  i prehrambenim inovacijama te kupiti zdrave proizvode po promotivnim cijenama i  tako upoznati bogatu ponudu OPG-ova i kupnjom podržati lokalne proizvođače.

Pokrovitelji sajmova su Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske, Grad Zagreb, Hrvatska obrtnička komora, Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska poljoprivredna komora te Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu.

CROAGRO i Sajmovi hrane i zdravog življenja održat će se od 5. do 8. prosinca na Zagrebačkom velesajmu.

Pčelarstvo, Vijest

Simpozij „Suvremeni pristupi u prevenciji i kontroli bolesti pčela“

20. studenoga 2024.0

U srijedu 6. studenog 2024. u knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) u Zagrebu održan je simpozij „Suvremeni pristupi u prevenciji i kontroli bolesti pčela“ posvećen 120. obljetnici rođenja akademika Ive Tomašeca. Treba podsjetiti da je akademik Tomašec 1936. g. utemeljio Zavod za biologiju i patologiju riba i pčela na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Također, utemeljitelj je Hrvatskog pčelarskog saveza čiji je predsjednik bio 20 godina. Nedvojbeno je da akademika Tomašeca svrstavamo u samu perjanicu hrvatskih veterinarskih znanstvenika i stručnjaka čiji opseg međunarodnog djelovanja značajno nadmašuje okvire Republike Hrvatske. Velik broj autora iz Hrvatske i inozemstva te u cijelosti ispunjena knjižnica dokaz su da je Razred za medicinske znanosti i Odbor za animalnu i komparativnu patologiju HAZU izvrsno pripremio i organizirao simpozij. Izneseni znanstveno-stručni rezultati tijekom simpozija u svezi inovativnih načina kontrole varooze, genotipizacije i osjetljivosti bakterije Paenibacillus larvae na komercijalne dezinficijense, molekularne dijagnostike pčelinjih bolesti, značaja veterinarske laboratorijske dijagnostike i praćenju bolesti pčela za javno zdravstvo te složenim učincima neonikotinoida na ponašanje i zdravlje pčela zasigurno su pomogli u razumijevanju mnogih izazova veterinarske medicine na području pčelarstva.

 

 

Na simpoziju je, ispred Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede (dalje Uprava) Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, aktivno sudjelovao dr. sc. Zlatko Tomljanović koji je priopćio rezultate istraživanja u svezi  genotipizacije uzročnika američke gnjiloće medonosne pčele te osjetljivosti bakterije Paenibacillus larvae na komercijalne dezinficijense. Doktor Tomljanović je dugogodišnji djelatnik Uprave i voditelj Odjela za savjetovanje u pčelarstvu. Unatrag deset godina intenzivno se bavi proučavanjem utjecaja klimatskih promjena u poljoprivredi i pčelarstvu. Stoga ne čudi da je kolega Tomljanović ujedno i voditelje Radne skupine „Klima i okoliš“ unutar Uprave, ali i nacionalni koordinator Climate Farm Demo projekta (CFD) koji okuplja 81 partnera iz EU-27 država (uz Švicarsku, Veliku Britaniju i Srbiju) s glavnim ciljem uvođenja klimatski pametnih poljoprivrednih praksi. Nesporno da doktor Tomljanović sa svojim znanstveno-stručnim i savjetodavnim radom predstavlja svijetli primjer povezivanja znanstvenih institucija i primarnih proizvođača, odnosno poljoprivrednih/pčelarskih udruga. Međutim, ne smijemo zaboraviti da u Upravi postoji još nekoliko doktora i doktorica znanosti koji svojim marljivim radom nesebično spajaju znanost i struku ispunjavajući pri tome glavne smjernice AKIS-a s glavnim ciljem osnaživanja hrvatske i EU poljoprivredne proizvodnje.

 

 

Uprava za stručnu podršku razvoju poljoprivrede

Dopunske djelatnosti, Sirarstvo, Stočarstvo, Vijest

7. Nacionalno ocjenjivanja sireva i drugih mliječnih proizvoda

5. studenoga 2024.0

Sedmu godinu za redom Uprava za stručnu potporu razvoju poljoprivrede, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva i Savez malih sirara RH „SirCro“ organiziraju Nacionalno ocjenjivanje sireva i drugih mliječnih proizvoda.

Svaki registrirani proizvođač može, besplatno, na ocjenjivanje dostaviti najviše 3 proizvoda te su naši sirari dobili sve detaljne informacije putem svojih e-mail adresa.

Ocjenjivanje dostavljenih uzoraka je 21. i 22. studenog 2024. godine u Zagrebu u dvorani za preradu Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, na adresi Vukovarska 78.

Sireve i druge mliječne proizvode ocijeniti će Stručno Povjerenstvo u sljedećem sastavu:

  • Prof. dr. sc. Samir Kalit, predsjednik
  • Prof. dr. sc. Rajka Božanić, član
  • Izv. prof. dr. sc. Milna Tudor Kalit, član
  • Višnja Krapljan, dipl. ing. agr., član
  • Anđelka Pejaković, dipl. ing. agr., član

Dana 13. prosinca 2024. godine organiziramo Dan malih sirara SirCro te će se tom prilikom objaviti i rezultati sa ocjenjivanja, a za najbolje mliječne proizvode dodijeliti će se medalje proizvođačima. Ovaj dan ćemo iskoristiti i da, zajedno s našim sirarima, proslavimo 20 godina rada Radne grupe za sirarstvo, a od koje je, slobodno možemo reći, sve i počelo.

Stoga pozivano i ovim putem naše sirare da se prijave (klikom otvorite poveznicu za prijavu) i iskoriste ovu priliku kako bi besplatno kontrolirali kvalitetu svojih proizvoda, a poslije toga ih i predstavili na Danu malih sirara.

 

Organizacijski odbor

Agroekologija, Pčelarstvo, Vijest

Klimatske promjene – Pčele 1:0 u 89. minuti, ali utakmica još traje…

9. listopada 2024.0

Trenutno se u EU promišljaju mjere i planovi prilagodbe i ublažavanja učinka klimatskih promjena u poljoprivredi. Razumljivo da se moramo upitati kako ćemo se svi mi iz pčelarskog sektora postaviti u toj problematici. Hoćemo li djelovati defanzivno i stalno iznova mijenjati savjete pčelarima kako pravilno i pravodobno prihraniti/zaštiti pčelinje zajednice i sklopljenih ruku čekati skori dolazak invazivnih biljnih i životinjskih vrsta u naše areale. Nakon 32 godine predavanja, različitih radionica, pčelarskih škola, demonstracija i tečaja čiji broj je već odavno premašio tisuću, imam osjećaj da se dramatično povećao broj pitanja pčelara na koje jednostavno nemam odgovora, jer više nema onih očekivanih obrazaca koji su činili koliko-toliko uobičajeni tijek proljetnog razvoja, pripreme pčelinjih zajednica za medonosno-peludne paše, suzbijanje i kontrolu rojenja te pripremu pčelinjih zajednica za zimovanje. Pčelarstvo je oduvijek samo po sebi bila „mala misterija“, ali ipak nerijetko s predvidljivim tijekom i ishodom. Danas je sve volatilno odnosno nepostojano i nepredvidljivo. Pri tome treba naglasiti da naše pčelice ne podriguju niti prduckaju, niti kakaju (ne u onoj mjeri da bi doprinosile emisiji stakleničkih plinova kao krave, konji, svinje, ovce, koze i perad), niti koristimo umjetna gnojiva odnosno pesticide koji također povećavaju emisiju stakleničkih plinova, već su jamac održivosti biocenoze odnosno bioraznolikosti. Ofenzivni odnosno proaktivni pristup uključuje rješavanje/uklanjanje uzroka, a ne samo kontrolu štete. Naše pčele nisu uzrok već žrtve. Nažalost, kolege iz drugih sektora poljoprivrede nisu mnogo upoznate s dramatičnim učincima klimatskih promjena u pčelarstvu. Stoga je sudjelovanje u različitim klimatskim projektima (poput CFD ili CSA projekta), u kojima možemo sudionicima objasniti već prisutan štetan učinak klimatskih promjena na pčele i djelovati na postepeno uklanjanje uzroka, dobrodošao pristup u rješavanju naših problema.

U pčelarskim krugovima unutar EU predloženo je nekoliko mjera prilagodbe i ublažavanja klimatskih promjena. Drugačiji pristup u prihrani pčela, holističko pčelarenje s posebnom pažnjom na kontrolu i suzbijanje bolesti pčela te redukcija (smanjivanje) broja pčelinjih zajednica zbog visokih troškova proizvodnje. Hranidba i  bolesti pčela su evergreen (uvijek zelene) teme i pčelari će se rado upustiti u nove izazove i avanture, ali smanjivanje broja pčelinjih zajednica, koliko god to možda zvučalo birokratski kruto, hladno ali i vjerojatno racionalno zbog povećanih troškova proizvodnje uz sve prisutan izostanak meda, predstavlja opasan presedan. Pogledajmo nakratko brojke koje čine EU pčelarstvo. U 2022. registrirano je 20.280 000 košnica što je predstavljalo povećanje od 1,3 % u odnosu na 2021. U 2022. imamo 710.825  pčelara što je također porast za 15,6 % u odnosu na 2019. Glede proizvodnje, u 2021. proizveli smo 228 000 tona meda, a u 2022. oko 285 000 t meda. Porast broja košnica, pčelara i proizvodnje je uvijek dobar pokazatelj. Međutim, unatoč povećanoj proizvodnji meda, EU i dalje bilježi dramatično veliki uvoz meda. Primjerice u 2022. EU je uvezla 190 444 t meda (gotovo 9,8 % više u odnosu na 2021.), a u periodu siječanj-kolovoz 2023. oko 106 830 t (što predstavlja pad uvoza za 18.3% u odnosu na period siječanj-kolovoz 2022. vjerojatno kao posljedica izvrsne pčelarske sezone u 2022.). Nedostaju podaci za period rujan-prosinac 2023. kako bi utvrdili točan uvoz u 2023. i usporedbu s prethodnim godinama. No, notorna je činjenica da je EU samo 63 % samodostatna u proizvodnji meda te je posljedično tome veliki uvoznik meda i to ponajviše iz Kine, Ukrajine i Meksika. Stoga je logično zaključiti da bi svaka ideja za smanjivanje broja košnica unutar EU, kao mjera prilagodbe i ublažavanja klimatskih promjena zbog visokih troškova i izostanka prihoda, široko otvorilo vrata uvozu meda čiju kvalitetu bi trebalo apsolutno nadzirati strogim inspekcijama ili bi stanovništvo EU trebalo smanjiti potrošnju meda što je malo vjerojatno. Također, ne smijemo zaboraviti niti gubitak određenog broja radnih mjesta kao i različitih vidova dohotka u pčelarstvu od meda i proizvoda dodane vrijednosti. Stoga se smanjivanje broja košnica sa stanovišta hladne matematike možda čini razumnom idejom, ali je duboko pogrešna i na duge staze neodrživa. Razumljivo da ovdje, na sreću, postoji još puno metoda i mehanizama o kojima bi valjalo pričati, a tiče se uloge matičnih saveza, kreatora pčelarskih politika, lanaca opskrbe, potrošača i medija na EU i nacionalnim nivoima.

Odjel za savjetovanje u pčelarstvu unutar Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede (dalje Uprava) pri Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva trenutno provodi različite tečaje za pčelare u RH u okviru Intervencije 78.01. „Potpora prenošenju znanja iz Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike 2023-2027“. Težište je dano na pravilnoj i pravodobnoj hranidbi/zaštiti pčelinjih zajednica, pripremi pčelinjih zajednica za iskorištavanje pčelinjih paša, holističkom pčelarenju, izradi planova prilagodbe i ublažavanja klimatskih promjena, proizvodnji proizvoda dodane vrijednosti u pčelarstvu odnosno diversifikaciji pčelarske proizvodnje, zakonske regulative te agroekonomike. Tečajevi su jednodnevni, dvodnevni ili četverodnevni, ovisno o predloženom planu i programu i financirani su sredstvima EU tako da pčelari i pčelarske udruge mogu sudjelovati bez naknade. Također, nedavno je unutar Uprave osnovana radna skupina „Klima i okoliš“ s glavnim ciljem obrazovanja poljoprivrednika u svezi provedbe klimatski pametnih poljoprivrednih praksi.

U konačnici, trenutni rezultat utakmice između klimatskih promjena i pčela je zaista 1:0 za klimatske promjene u „89. minuti“. No, uvjeren sam da još uvijek ima nade i vremena da u sudačkoj nadoknadi izjednačimo i uđemo u produžetke. Nažalost, izgledno je da produžeci neće donijeti pobjednika već ćemo pucati jedanaesterce slijedećih 50-ak godina s krajnje neizvjesnim konačnim ishodom

Jedna od gorućih tema koja se na prvi pogled čini kao abeceda pčelarstva te da svi o tome sve znaju, a uzrokuje velike gubitke pčelinjih zajednica su načini prehrane pčelinjih zajednica kao i važnost rasporeda/položaja rezervne hrane za zimu. Razlikujemo nekoliko načina prihranjivanja:

 

1. Podražajno prihranjivanje (proljeće – ljeto)

A) Šećerna/peludna pogača (šećerno/peludno tijesto) / 2-3 dcl šećerna otopina 1:1

B) Davanje većih količina šećerne otopine odjednom ili u 2-3 obroka

 

A) Podražajno (stimulativno) prihranjivanje preporuča se tijekom proljeća i ljeta u periodima kada nema dostatnog unosa nektara/peluda u pčelinju zajednicu. Takvim prihranjivanjem stvara se privid unosa hrane iz prirode; matica nastavlja s nesenjem jaja te zajednica ne smanjuje svoj biološko-uzgojni potencijal. Šećerno/peludne pogače su pogodne za pčelare sa pčelinjacima koji su udaljeni od njihovog mjesta stanovanja, a prilikom primjene pogača mogućnost pojave grabeži je smanjena. U slučaju davanja peludnih pogača treba paziti da u korištenom peludu nema spora uzročnika američke gnjiloće medonosne pčele i/ili vapnenastog legla. U slučaju moguće sumnje na prisutnost spomenutih spora treba koristiti proteinske nadomjeske. Treba podsjetiti da se pogače ne koriste u kasno-ljetnom/jesenskom prihranjivanju pčelinjih zajednica već se tada daje šećerna otopina (sirup) kroz vrijeme i u količinama ovisno o već prisutnim pričuvama meda u pčelinjoj zajednici. Također, ne preporuča se stalno držanje pogače u pčelinjim zajednicama tijekom kasne jeseni/rane zime. Naime, najkasnije do kraja rujna odnosno početka listopada pčelar treba osigurati dovoljnu količinu rezervne hrane u pčelinjim zajednicama ako su kasne paše podbacile. Davanje pogača ili šećerne otopine tijekom kasne jeseni-zime je kontraindicirano jer stvara privid unosa hrane izvana i potiče maticu na nesenje jaja čime doprinosi još većem trošenju postojećih rezervi hrane na leglo jer je priroda u tom dijelu godine u većini dijelova RH u stanju hibernacije bez neke intenzivne cvatnje (izuzetak je priobalje s cvatnjom planike/ružmarina u povoljnim godinama). Slična situacija se događa kod pojedinih pčelara koji, u strahu da će pčele ostati gladne, stavljaju pogače oko Božića i Nove godine. To je period kada pčele i priroda u najvećoj mjeri još miruju i nema potrebe davanja hrane. Međutim, ponekad se dogodi da pčelar iz različitih razloga provede tijekom kasnog ljeta/rane jeseni lošu pčelarsku praksu i ne da/ostavi dovoljnu količinu pričuvne hrane (med) za zimovanje pa pčele uistinu budu u opasnosti da uginu od gladovanja tijekom prosinca i siječnja. U tom slučaju se kreće na uvijek nesigurno hranjenje iz nužde te je primjena pogača preporučena s krajnje neizvjesnim ishodom. Razumljivo da će pčelari tijekom prosinca i siječnja uspjeti izvući takve gladne pčelinje zajednice s pogačama ako će zima biti blaga pa će stavljati pogače svakih tjedan dana u košnicu. Međutim, treba naglasiti da u tom slučaju matica dobiva signal da dolazi hrana te počinje s nesenjem jaja i razvojem legla što doprinosi pojačanom trošenju već oskudnih pričuva hrane u košnici i sve se vrti u začaranom krugu. Stoga hranjenje iz nužde trebamo smatrati zaista kao krajnju nuždu i treba izbjegavati takve radnje odnosno treba osigurati dovoljne količine rezervne hrane (zimnicu) na kraju sezone. Većina pčelara koja je osigurala dovoljnu količinu pričuvne hrane (zimnica-med) tijekom kasnog ljeta stavlja pogaču tek u drugoj polovici veljače kada se priroda polagano počinje sve više buditi (razumljivo da kalendar treba uzimati prilično oprezno pa će, zbog klimatskih promjena, početak stavljanja pogača ponekad biti nekoliko tjedana ranije ili pak kasnije). Nažalost, unatrag nekoliko godina smo svjedoci da pčelari moraju provoditi stimulativnu prihranu, ali često i hranjenje iz nužde s pogačama tijekom travnja/svibnja jer vremenske prilike budu loše te pčele u tom periodu potroše svu zalihu koju su vjerojatno nagomilale tijekom ožujka i budu opasno ugrožene od umiranja od gladi. Nerijetko se dogodi da pčelari prijavljuju uginuća pčela od gladi tijekom travnja/svibnja, upravo u periodu kada bi košnice trebale biti pune bagremovog ili kaduljinog nektara. Stoga treba paziti na vremenske prilike tijekom tih mjeseci i odgovarajuće reagirati kako zajednice ne bi uginule od gladi odnosno kako im se ne bi biološko-uzgojni potencijal izrazito smanjio pa bi iskoristivost kasnijih paša bila također smanjena zbog nedovoljne količine radilica. Kod primjene stimulativnog prihranjivanja tekućom hranom (šećerna otopina) u pravilu se daju male količine otopine (2-3 dcl; omjer 1:1) svaki drugi dan u periodu kada nema dostatnog unosa nektara izvana. Pri tome treba paziti da se ne izazove grabež na pčelinjaku. Također, tekuće stimulativno prihranjivanje se obavlja kada su noćne temperature iznad 12 oC, a dnevne između 15 do 20 oC.

B) Davanje većih količina šećerne otopine odjednom ili u 2-3 obroka

Unatrag nekoliko godina imamo iznimno vruća ljeta s posljedičnom sušom i nedostatkom nektarno-peludne paše što može biti opasno za pčelinje zajednice u smislu posljedično smanjene nesivosti matice te ulaska u zimu s malim brojem pčela u klupku i kasnijeg slabog izimljavanja. Također, opasnost leži u spoznaji da takva zajednica ne može sebi osigurati dovoljnu količinu zimnice pa će teško prezimiti bez pomoći pčelara tijekom kasnog ljeta/rane jeseni. Stoga se dio pčelara odlučuje na davanje većih količina šećerne otopine (oko 20 l; omjer 1:1) odjednom ili u nekoliko obroka (najčešće 2-3 ovisno o veličini hranilice).  Smisao takvog postupka je da se postigne četverostruki učinak:

a) osigura dovoljna količina hrane za zimu

b) potakne maticu na nesivost iako je u prirodi suša

c) osigura pravilan raspored meda za zimu u košnici

d) smanji broj dolazaka na pčelinjak

Pčelari najčešće taj postupak provode početkom mjeseca kolovoza kad se plodište nalazi u jednom nastavku, a iznad matične rešetke jedno medište s oskudnim količinama meda ili ga uopće nema. Stave u hranilicu odjednom (ovisno o zapremini hranilice) ili u nekoliko obroka (2-3x kroz 2-3 dana) sveukupno oko 20 litara šećerne otopine; omjera 1:1. Pčelinja zajednica će popiti/preraditi i spremiti taj „novopridošli nektar“ u medište. Nakon toga pčelar uklanja matičnu rešetku te rotira nastavke. Na podnicu dolazi puni medišni nastavak, a na njega dolazi nastavak u kojem se nalazi leglo i matica. Dobro je poznato da pčele ne trpe da im se med nalazi kod leta košnice i u donjem nastavku te počinju s prebacivanjem meda iz donjeg nastavka u gornji i time stvaraju privid pojačane aktivnosti i rada koji bude prepoznat od matice da „dolazi nektar iz prirode“ te ona ne prekida već nastavlja ili čak pojačava svoju nesivost čime biološko-uzgojni potencijal pčelinje zajednice ne opada nego naprotiv jača te takva zajednica ulazi u zimu s dovoljnom količinom pčela koja je zalog za uspješno izimljavanje sljedećeg proljeća. Razumljivo da pri tome pčele samostalno i pravilno rasporede pričuve hrane iza i iznad legla u gornjem nastavku. Također, ovakvom radnjom osiguravamo dovoljnu količinu hrane koju će pčele trošiti tijekom zime. Iako smo na ovaj način riješili „ugljikohidratni problem“, bit ćemo i dalje u problemu ako tijekom ovakvog postupka ne osiguramo unos peluda ili proteina u slučaju nestašice istog u prirodi. Logično je stoga očekivati da pčelari prilikom ovakve operacije stavljaju peludnu/proteinsku pogaču u košnicu kao pomoć za ishranu legla i stimulaciju da matica nastavi s nesenjem jaja. Razumljivo, kod primjene ove metode treba spriječiti moguću pojavu grabeži (ne smije s prolijevati šećerna otopina po pčelinjaku; hranilice ne smiju curiti odnosno propuštati otopinu; prije izvođenja ovakve radnje pregledati cijeli pčelinjak te ukloniti bezmatke odnosno slabe zajednice; hranjenje i rotaciju nastavaka provesti pred sumrak i brzo). (shematski prikaz dolje ispod).

 

2. Kasno ljetno – jesensko prihranjivanje

A) 2-3 l dnevno – šećer : voda = 3:2 / 2:1

 

Ovakav vid hranjenja pčelari primjenjuju u svrhu nadoknade i popunjavanja zaliha meda za zimu ako si pčelinja zajednica sama nije osigurala dovoljnu količinu zimnice na kasnim pašama. U pravilu zajednici na jednom nastavku/plodištu (neovisno da li se radi LR ili AŽ košnici) bi trebalo osigurati minimalno 12 kg meda, a zajednicama na 2 nastavka oko 18-20 kg meda (voditi računa da  težina 1 nastavka s deset praznih okvira mednog saća iznosi negdje oko 10 kg). Preporuka je da kod takvog hranjenja omjer šećer : voda bude 3:2 ili još gušći 2:1. Primjer modernog hranjenja s cisternom zapremine 450 L (žuta boja) koja na sebi ima pumpu koju pokreće struja od akumulatora automobila te pčelar s crijevom i  elektronskim ekranom na regulatoru protoka šećerne otopine („pištoljem“) na slici.

 

 

3. Raspored hrane za zimu

 

Primjer pravilnog rasporeda rezervne hrane u košnici tijekom zimovanja (Z. Tomljanović)

 

Košnica A ne udovoljava smjernicama Dobre pčelarske prakse i vrlo vjerojatno će pčelinja zajednica uginuti od nestašice hrane iako će paradoksalno imati velike rezerve hrane u košnici. Međutim, u uvjetima hladnoće i nestašice hrane oko klupka, pčele neće moći proći maleni prostor između donjeg i gornjeg nastavka kako bi došle do obilja meda u gornjem nastavku te će tako uginuti od gladi iako je med bio svega nekoliko cm udaljen od njih. Naime, pčele oblikuju klupko u onom prostoru (nastavku) iz kojeg zadnje leglo izađe van stanica saća. U primjeru A pčele će oblikovati klupko u donjem nastavku trošeći pri tome oskudne zalihe meda iz donjeg nastavka. Tako uzimljene zajednice imat će šansu za prezimljavanje jedino ako će zima biti izrazito topla pa će u tom slučaju pčele cirkulirati između gornjeg i donjeg nastavka. Međutim, čak i kazivanja pčelara iz Dalmacije nerijetko sugeriraju da će tako uzimljena zajednica biti u velikoj opasnosti čak i u priobalju gdje su zime tradicionalno blaže nego na kontinentu. Stoga se strogo savjetuje pčelarima rotacija nastavaka krajem srpnja/početkom kolovoza ili podizanje okvira s leglom u gornji nastavak uz kasnije dopunjavanje potrebnih zaliha sa šećernom otopinom. Košnice B i C pružaju pravilan raspored hrane unutar pčelinje zajednice tijekom zime te time bolje uvjete za uspješno prezimljavanje s time da je košnica C biološki jača od košnice B.

 

dr. sc. Zlatko Tomljanović

Voditelj Odjela za savjetovanje u pčelarstvu

Voditelj Radne skupine „Klima i okoliš“

Nacionalni koordinator CFD projekta

Govedarstvo, Stočarstvo, Vijest

Vježbe mladih ocjenjivača za natjecanje u Gudovcu

13. rujna 2024.0

U okviru 31. Jesenskog međunarodnog bjelovarskog sajama u Gudovcu, u petak, 13. rujna 2024. godine u 12.00 sati održat će Natjecanje mladih ocjenjivača vanjštine krava. Govedarski praktikum Srednje gospodarske škole Križevci odlično je mjesto za vježbu đaka i studenata križevačkih poljoprivrednih obrazovnih institucija. Tako su vrijeme za vježbanje ocjenjivanja vanjštine krava u praktikumu iskoristili i učenici trećeg razreda Srednje gospodarske škole, njih petero, odnosno dva tima. Profesor Dražen Čuklić s Veleučilišta u Križevcima pripremao ih je u srijedu, 11. rujna u praktikumu za natjecanje. Tjedan ranije u istoj staji pripremali su se za natjecanje i studenti Agronomskog fakulteta u Zagrebu, osječkog Fakulteta Agrobiotehničkih znanosti te Veleučilišta u Križevcima. Učenici i studenti ocjenjuju goveda simentalske pasmine linearnim metodama.

Slika 1: Učenici Srednje gospodarske škole vježbaju za natjecanje
(snimio: mr. sc. Dario Zagorec)

 

 

Slika 2: Praktikum Srednje gospodarske škole Križevci odlično je mjesto za vježbu đaka i studenata
(snimio: mr. sc. Dario Zagorec)

 

mr. sc. Dario Zagorec

Govedarstvo, Kozarstvo, Ovčarstvo, Peradarstvo, Savjet, Stočarstvo, Svinjogojstvo

Pasmine kao genetski resursi i njihova kategorizacija

4. rujna 2024.0

Pasmina je skupina domaćih životinja s jasnim i uočljivim vanjskim svojstvima po kojima se razlikuje od drugih definiranih skupina unutar iste vrste ili skupina životinja koja je zbog zemljopisne i/ili kulturne izolacije od sličnih skupina životinja prihvaćena kao poseban identitet. Za uzgojno valjana grla izvornih pasmina vodi se središnja baza podataka. Bazu čine podaci o porijeklu, eksterijernim i proizvodnim karakteristikama, rezultatima genetske karakterizacije i genomskog vrednovanja.

Slike: Uprava za stručnu podršku razvoju poljoprivrede

 

Kategorizacija pasmina

Pasmine su nastale odabirom životinja koje su prilagođene vanjskim uvjetima kao što su klima, dostupnost stočne hrane, proizvodni sustavi i uzgojni ciljevi.

Kategorizacija pasmina domaćih životinja izrađena je temeljem Smjernice za razvoj izvještaja država (FAO, 2005.) i Zakonskog okvira za upravljanje životinjskim genetskim resursima (FAO, 2005.) te temeljem specifičnosti i značaja pojedinih pasmina.

Stoga se definiraju slijedeće kategorije pasmina domaćih životinja:

  1. Lokalno adaptirane pasmine su pasmine koje se uzgajaju u određenoj državi dovoljno vremena da bi se genetski adaptirale na jedan ili više tradicionalnih proizvodnih sustava ili okoliša, a obuhvaćaju:
  • izvorne pasmine (lokalne, autohtone) su pasmine domaćih životinja za koje je na osnovu povijesnih izvora o pasmini dokazano da su nastale na području Republike Hrvatske i da je to prvotno okruženje za razvoj pasmine, kao i da za pasminu postoji hrvatska uzgojna i povijesna dokumentacija. Iz spomenute dokumentacije treba biti vidljivo da se za pasmine vodi porijeklo najmanje pet generacija predaka te da za pasmine postoje uzgojna i selekcijska pravila,
  • tradicijske pasmine su pasmine domaćih životinja koje po izvornom nastanku nisu s prostora Republike Hrvatske ili za koje to nije dokazano. Pasmine su u Republici Hrvatskoj u neprekinutom uzgoju već pedeset (50) godina za kopitare i goveda ili trideset (30) godina za ostale vrste domaćih životinja. Za pasmine postoji hrvatska uzgojna dokumentacija iz koje je vidljivo da se za pasminu vodi porijeklo od najmanje pet (5) generacija. Za te pasmine se također provode uzgojna i selekcijska pravila.
  1. Pasmine od posebnog značaja za Republiku Hrvatsku su pasmine koje udovoljavaju jednom od navedenih kriterija:
  • pasmine se kontinuirano uzgajaju na području Republike Hrvatske slijedom duge povijesne tradicije uzgoja i imaju jasnu i neupitnu gospodarsku važnost te dodatan značaj za tradicijske, folklorne i/ili turističke aktivnosti uz očuvanje agroekološkog sustava i identiteta područja. Za pasmine također postoji hrvatska uzgojna dokumentacija,
  • pasmine koje su uzgajane na području Republike Hrvatske i čiji su uzgoji nakon “istiskivanja” iz područja na kojima su pasmine uzgajane ponovno obnovljeni (reintroducirane) na području Republike Hrvatske, a zbog svojih posebnih karakteristika, uz neupitnu i jasnu gospodarsku vrijednost, imaju i dodatni značaj.
  1.  Inozemne pasmine koje se održavaju u različitom području od onog u kojem su se razvile i uključuju pasmine koje nisu lokalno adaptirane i koje nisu nastale na prostoru Republike Hrvatske, a obuhvaćaju:
  • introducirane pasmine čija je introdukcija započela prije oko pet generacija, a koje su uvožene u relativno kratkom vremenskom razdoblju odnosno bliskoj prošlosti te nisu ponovno uvožene od tada,
  • kontinuirano introducirane pasmine su pasmine čiji se lokalni genski fond redovito nadopunjava iz jednog ili više izvora izvan Republike Hrvatske. Mnoge od pasmina koje se koriste u sustavima intenzivne proizvodnje ili koje trže internacionalne uzgojne organizacije nalaze se u ovoj kategoriji.

 

Literatura:

Nacionalni Program očuvanja izvornih i ugroženih pasmina domaćih životinja u Republici Hrvatskoj 2021.-2025.

 

Mirna Dadić Ćućić, univ. spec. agr.

Mehanizacija, Ratarstvo, Savjet, Stočarstvo

Priprema kukuruzne silaže u silažne vreće

3. rujna 2024.0

Kukuruzna silaža je glavna energetska komponenta u hranidbi preživača (muznih krava) jer je visoke hranjive kvalitete i energetske vrijednosti. Uključivanje kukuruzne silaže u obroke temeljene na travnoj masi ili travnoj silaži/sjenaži u hranidbi muznih krava rezultira povećanjem konzumacije obroka, a time mliječnosti i sadržaja sirovih proteina u mlijeku.

Slika 1. i 2. Parcela kukuruza za silažu, Izvor: Marija Tumpak

 

Sadržaj hranjivih tvari i energetska vrijednost kukuruzne silaže biološki je određena sa više elemenata: omjerom stabljike, lista i klipa (zrna) u suhoj tvari hibrida, gnojidbom, sezonskim vremenskim prilikama, stadijem zrelosti i tehnologijom siliranja te udjelom i probavljivošću škroba i vlakana u probavnom traktu preživača. Na probavljivost, energetsku vrijednost i prikladnost cijele biljke kukuruza za siliranje najviše utječe stadij zrelosti usjeva kukuruza u trenutku košnje.

Najpovoljnije razdoblje za siliranje čitave biljke kukuruza je vrijeme kad usitnjena silažna masa ima vlažnost od 65-70%. Najviši prinosi hranjivih tvari po jedinici površine se ostvaraju kod siliranja cijele biljke kukuruza u fazi voštane ili kasno voštane zriobe, odnosno kad biljka sadrži 300-350 g suhe tvari ili 30-35% na kg-1 svježeg usjeva.

Proizvodnja krmiva za hranidbu životinja obuhvaća proces od odabira parcele, plana gnojidbe prema analizi tla i krutog ili tekućeg stajskog gnoja, izborom najpogodnijeg hibrida, same sjetve, adekvatnoj zaštiti pa sve do skidanja usjeva, odnosno do siliranja.

Pojam „siliranje“ označava konzerviranje i skladištenje zelene krme u anaerobnim uvjetima, pogodnim za razvoj i aktivnost mikroorganizama koji vrše fermentaciju biljnih ugljikohidrata u organske kiseline što dovodi do povećanja kiselosti biljne mase i njenog konzerviranja u obliku silaže.

Vrijeme siliranja je vrlo važno zbog gubitka i kvalitete suhe tvari, razine lignina koji utječe na probavljivost silaže čime se smanjuje njezino iskorištenje. Kod prekasnog siliranja prenizak sadržaj vode u masi otežava sabijanje mase, a kod preranog siliranja u silažnoj masi bit će manje zrna što znači i manje energije.

Najpoznatiji način koji se i najčešće koristi kod određivanja optimalnog vremena siliranja je položaj mliječne linije u zrnu. Ako se biljka kukuruza silira kad je mliječna crta na polovici zrna, biljka tada sadrži oko 31 % suhe tvari. Ako je mliječna crta pak na ¾ zrna suha tvar se procjenjuje na 35 %.

Slika 3. i 4. Položaj mliječne linije zrna kukuruza, Izvor: Marija Tumpak

 

Kvaliteta silažne mase također ovisi i o udjelu zrna, lista i stabljike u ukupnoj silažnoj masi u kojoj bi trebalo biti 40-50 % zrna i 20-30 % listova. Visina reza pri košnji cijele biljke ne bi trebala biti niža od 15 cm. Usjev kukuruza se uobičajeno kosi na 20-25 cm ovisno o vrsti uzgoja i dobi životinja.

Glavni korak u pripremi kukuruzne silaže je siliranje sa silo-kombajnom koji je opremljen procesorom za rezanje, gnječenje i otvaranje svakog zrna kukuruza do čak iznad 95 %. Silažna masa s ovim postotkom silažnog zrna bolje se konzervira, a životinje je bolje probave. Kod pripreme silaže mogu se koristiti biološki dodaci inokulanti s ciljem smanjenja gubitaka u procesu spremanja i korištenja silaže. Dodatna vrijednost inokulanta je i skraćenje trajanja fermentacije čime se omogućava raniji početak korištenja silaže.

Slika 5. Siliranje kukuruza, Izvor: Marija Tumpak

 

Gaženje ili sabijanje mase koju siliramo je jedan od najvažnijih koraka kod spremanja silaže zbog optimalnog rad mliječno kiselih bakterija bitnih za fermentaciju važno je stvaranje anaerobnih uvjeta. Najpogodnije temperature za mliječno kiselo vrenje, odnosno hladno siliranje je s temperaturom do 30°C uz stalno sabijanje mase koje se iz prakse poljoprivrednika najbolje postiže sabijanjem u tunele, vreće ili takozvane „kobasice“ s strojem Eurobagging/EB 3000 S. Posebno dizajniran rotor s nepravilnim položajem noževa jamči spremanje visokokvalitetne silaže u vreći dužine od 60 m, 75 m, 90 m ili 120 m. Modularni dizajn i jednostavan sistem montaže vreća čine ih lako postavljivim na poljoprivrednom zemljištu, čime se smanjuje potreba za dodatnom radnom snagom i resursima.

Slika 6. i 7. Siliranje u silažne vreće s strojem EB 3000 S, Izvor: Marija Tumpak

 

EB 3000 S pomoću valjaka utiskuje kukuruznu silažu u tunel/ vreću, iz kojeg se izbacuje sav zrak. Stroj je također pogodan za sve vrste trava, djetelinske trave, lucerne i raznih smjesa. Kako bi se zajamčila kvaliteta, potrebno je pridržavati se pravilnog tehnološkog postupka žetve, a posebno pravilne duljine usitnjenog materijala i optimalne suhe tvari. Za pravilno siliranje silaže koriste se disk kočnice koje drže barijeru na kraju vreće preko čeličnih užadi.

Slika 8. i 9. Punjenje silažne vreće i izgled stroja EB 3000 S, Izvor: Marija Tumpak

 

Važno je istaknut da silo tuneli ne samo da štite silažu od vanjskih utjecaja, već i poboljšavaju njenu konzervaciju. Zbog kontroliranih uvjeta u silo tunelima, procesi fermentacije i oksidacije se smanjuju, što rezultira manjim gubicima hranljivih materija. Ovo je ključno za očuvanje visoke nutritivne vrijednosti hrane za stoku, što direktno utiče na zdravlje i produktivnost životinja.

Slika 10. i 11. Silažne vreće/tuneli/kobasice, Izvor: Marija Tumpak

 

Spremanje kukuruzne silaže u silo tunele donosi ne samo izvanrednu zaštitu za silažu, već i praktičnost i efikasnost za poljoprivrednike širom svijeta. Poljoprivrednici mogu biti mirni znajući da su njihovi resursi sigurni i zaštićeni, što doprinosi efikasnosti i održivosti suvremene poljoprivredne proizvodnje. Vjerujemo da je ova tehnologija prihvatljiva kao jedan od načina skladištenja stočne hrane.

 

Korištena literatura:

  1. Bal M.A., Shaver R.D., Shinners K.J., Coors J.G., Lauer J.G., Straub R. J., Koegl R.G.

(2000). Stage of maturity, processing, and hybrid effects on ruminal in situ

disappearance of whole-plant corn silage. Animal Feed Science and Technology.

  1. Johnson L., Harrison J.H., Hunt C., Sinners K., Doggett C.G, Sapienza D. (1999).

Nutritive value of corn silage as affected by maturity and mechanical processing a

contemporary review. Journal of Dairy Science.

 

Marija Tumpak, mag. oec. agr.

Odjel za savjetovanje u stočarskoj proizvodnji

Govedarstvo, Ratarstvo, Savjet, Stočarstvo

Sabijanje silažne mase od presudne je važnosti za čuvanje

2. rujna 2024.0

Proizvoditi vrhunsku kukuruznu silažu, znači odabrati optimalno vrijeme žetve i izbjeći gubitke. Vrlo je važno znati odrediti zrelost silažnog kukuruza procjenjujući udio suhe tvari te ovisno o tome donijeti odluku treba li dužina sjeckanja kukuruza biti kratka ili duga. Uz kontinuirano kontroliranje kvalitete usitnjavanja potrebno je pravilno zbijanje i prekrivanje silažne mase čime se izbjegavaju gubitci i naknadno zagrijavanje silaže u silosu.

Gaženjem silažne mase istiskuje se zrak iz krme, odnosno silažne mase u silosu. Uklanjanjem zraka omogućuje se razvoj anaerobnih bakterija koje smanjuju pH-silaže i na taj je način konzerviraju, sprječavaju razvoj aerobnih organizama (posebno plijesni i kvasca) koji kvare hranu u prisutnosti zraka. Sabijanje koje postižemo gaženjem krme također je vrlo važno za kasnije čuvanje krme  jer ono određuje na koju dubinu zrak može prodrijeti nakon otvaranja silosa. Neka istraživanja provedena na farmama pokazuju da je manje od polovice silaža dovoljno kvalitetno gaženo i sabijeno. Najčešće su pogreške korištenje laganih traktora za gaženje, prebrzi dovoz i pražnjenje prikolica s masom u silos te posljedično tome predebeli slojevi biljne mase koji se teže gaze i sabijaju.

Slika 1: Raznositi silažnu masu u tankim slojevima, gaziti polako i s velikom težinom
(snimio: mr. sc. Dario Zagorec)

Prema praktičnim iskustvima švicarskih stručnjaka za proizvodnju voluminozne krme utvrđena mjera brzine punjenja silosa ovisi o masi traktora kojim se masa gazi pa se može u silos unijeti silažna masa samo triput veća od težine traktora na sat (za traktor 5 t težine, brzina punjenja silosa je 15 t/h). Učinak kompresije silaže gaženjem biljne mase seže do maksimalne dubine od 30 cm, tako da pojedinačni sloj za gaženje ne smije biti deblji. U praksi se često događa da je traktor premalen, a slojevi za gaženje, iako se rašire strojem po cijeloj površini silosa, ipak previše debeli. To dovodi do pojave pljesnivih (obično crvenkastih) grudica ili plavkasto-zelenih gnijezda usred hrpe silaže u silosu. Uzgajivači često nagađaju o mogućim uzrocima  pojave takvih plijesni, ali odgovor je jednostavan – plijesan se razvija samo ondje gdje ima dovoljno zraka. Zrak, međutim, ostaje ondje gdje nije istisnut gaženjem. Tu se često pogrešno razmišlja da se kod posljednjeg sloja prije pokrivanja „na kraju još jače treba pritisnuti silažna masa”, pa se nakon što je posao priveden kraju i završen dovoz s polja traktorom, silos gazi još nekoliko sati. Rezultat je samo beskorisna potrošnja goriva s obzirom na to da učinak ovog gaženja ne seže dublje od 30 cm, a prisutan zrak u donjim slojevima ostat će i dalje na istom mjestu. Silaža na vrhu silosa bit će savršeno dobra, a već spomenuta pljesniva mjesta formirat će se unutar silosa.

Gaženje silaže također uvelike utječe na prodiranje zraka u silažu nakon otvaranja silosa. Upravo se ovdje krije odgovor na pitanje uzroka mnogih problema na našim gospodarstvima vezano uza zagrijavanje silaže nakon otvaranja silosa.

mr. sc. Dario Zagorec

 

 

Pčelarstvo, Savjet, Stočarstvo

25 praktičnih pitanja/odgovora u svezi američke gnjiloće medonosne pčele

5. srpnja 2024.0

Mnogi pčelari misle da već sve znaju američkoj gnjiloći medonosne pčele (AG), a onda ih nerijetko iznenade nova saznanja. Unatrag tridesetak godina održao sam brojna predavanja/radionice/tečajeve o AG i pri tome skupio nemali broj različitih pitanja pčelara koji često imaju mnogo nejasnoća/nedoumica/nedostatnosti u interpretaciji pojedinih pitanja/sumnji u svezi AG.

1. Kako možemo prepoznati AG ?

AG je bolest poklopljenog i nepoklopljenog pčelinjeg legla. Uzročnik bolesti je bakterija Paenibacillus larvae (P.larvae) koja u nepovoljnim životnim uvjetima tvori dugo živuće i otporne spore. Tamne mrlje na donjim dijelovima poklopca nad stanicama saća s leglom su prve uočljive promjene. Kasnije se poklopci nad promijenjenim pčelinjim leglom nabiru i sa sušenjem propale ličinke postupno uvlače u dubinu stanice. Pčele radilice pokušavaju ukloniti poklopce nad stanicama saća koje sadrže uginule ličinke pa se na njima pojavljuju rupice nepravilno izgriženih rubova. Uginula pčelinja ličinka gubi bijelu boju, kolutićavost, sedefasti sjaj, napetost i karakterističan oblik te se pretvara u mlohavu, bezobličnu, ljepljivu tvar smeđe boje koja se rasteže u tanke niti.

Slika 1. Promjene izgleda poklopaca stanica saća karakteristične za bolesti pčelinjeg legla.

 

Slika 2. Uginula i raspala pčelinja ličinka.

 

2. Da li je rešetkasto leglo česta pojava kod AG?

Vrlo često može uočiti takozvano rešetkasto leglo jer ugibanjem ličinki zaostaje sve više poklopljenih stanica čime se dobiva izgled nepravilno raspoređenog poklopljenog i nepoklopljenog legla na saću. Prisutnost rešetkastog legla ima važno dijagnostičko značenje pri kliničkom pregledu pčelinjih zajednica u jesen kad matica fiziološki smanjuje i konačno prestaje s nesenjem jaja. Starenjem procesa masa propale pčelinje ličinke se smanjuje i povlači prema dnu stanice, a četiri do šest tjedana nakon uginuća priliježe u tankom sloju uz donju stjenku stanice. Nakon dva mjeseca stanica izgleda „prazna“ pa neiskusan promatrač može postaviti lažno negativnu kliničku dijagnozu u terenskim uvjetima. Pri pregledu je važno držati okvir sa sumnjivim izgledom pčelinjeg legla u visini očiju promatrača tako da izvor svjetla dolazi iza njegovog ramena kako bi se lakše uočili ostaci propale ličinke u obliku blagog zadebljanja debljine oko jednog milimetra na donjoj stijenci stanice saća (slika 3 – žuti krug).

Slika 3. Rešetkasto leglo i zadebljanja na donjoj stijenci stanice saća.

 

3. Da li se AG može pojaviti u subkliničkom obliku odnosno da je klinički ne vidimo?

AG se doista može pojaviti i u subkliničkom obliku. Naime, utvrđeno je da pčelinje ličinke iz klinički zdrave zajednice mogu sadržavati spore bakterije P. larvae u medu, ponajviše u mednom vijencu koji okružuje leglo, ali drugim vrstama uzoraka iz košnice. Štoviše, određene zajednice mogu sadržavati godinama određene količine spora bakterije P. larvae u uzorcima meda bez vidljivih karakterističnih kliničkih znakova na leglu. Također, u pokusno inficiranim pčelinjim zajednicama s infektivnim sporama bakterije P. larvae uočene su pojedine pčelinje zajednice u kojima se nije razvila pojava karakteristične vidljive kliničke slike.

4. Na okviru s leglom sam pronašao samo 2 promijenjene stanice koje klinički odgovaraju opisu AG. Mogu li samo ukloniti taj okvir iz pčelinje zajednice i riješiti na taj način AG jer je pčelinja zajednica iznimno jaka?

Bilo bi idealno kad bi takav način suzbijanja AG bio moguć. Međutim, u ovom slučaju se vjerojatno radi o ranom slučaju AG i uklanjanje samo jednog ili više okvira s promijenjenim stanicama iznad legla ne bi bio mudar potez jer će se vrlo brzo AG klinički pojaviti i na drugim okvirima. Naime, unutar pčelinje zajednice se stvorila već dovoljna količina spora i zajednica će neminovno propasti u slijedećih 6 mjeseci pa je razborito razmišljati o dva modela suzbijanja koja uključuju spaljivanje košnice/pčelinje zajednice ili pretresanje pčela.

5. Kako razlikovati AG od europske gnjiloće medonosne pčele (EG)?

EG je zarazna bolest nepoklopljenog pčelinjeg legla uzrokovana bakterijom Melissococcus plutonius. Zaražena ličinka gubi svoju kolutićavost, jedrinu, sedefasti sjaj, bijelu boju, mlohavo se opušta i pri tome poprima žutu boju te najčešće ugiba četvrtog dana starosti. Osim primarnog uzročnika bolesti, redovito se razvijaju i sekundarni mikroorganizmi koji daju različitu kliničku sliku bolesti. U staroj literaturi se lažna gnjiloća (Paenibacillus alvei) i kiselo leglo ( Enterococcus faecalis) pojavljuju kao samostalne bolesti. Suvremeni izvori ne izdvajaju te dvije bolesti već govore da se Paenibacillus alvei, Bacterium eurydice, Brevibacillus laterosporus i Enterococcus faecalis pojavljuju kao sekundarni bakterijski uzročnici kod europske gnjiloće medonosne pčele. EG je unatrag nekoliko godina stvarala velike probleme na pčelinjacima u Engleskoj, Švicarskoj i Bavarskoj.

Slika 4. Tipična klinika slika EG (V. Radulović)

 

6. U stručnoj literaturi se navodi da se kod oboljelih/uginulih pčelinjih zajednica od AG osjeća smrad po stolarskom tutkalu. Da li je to točno?

U svojoj znanstveno-stručnoj-pčelarskoj-karijeri otkrio sam vjerojatno tisuće slučajeva AG, ali nikada nisam osjetio nikakav smrad pa tako niti na stolarsko tutkalo. Međutim, ustanovio sam smrad kod zajednica koje su oboljele od bolesti koje bi u starijoj literaturi nazivali lažna gnjiloća i kiselo leglo, a za koje se danas smatra da se pojavljuju kao sekundarne bolesti kod EG. U Republici Hrvatskoj (RH) često se AG miješa s nekadašnjom lažnom gnjiloćom jer su znakovi na poklopcima kod potonje slični AG. Međutim, propala ličinka se pretvara u smeđu, sluzavu i rastezljivu masu te s vremenom postaje mrvičasta, a nakon sušenja se može odvojiti od stijenke stanice saća što nije slučaj kod AG. Također, kod nekadašnje lažne gnjiloće prisutan je smrad koji neugodno zaudara .

7. Znam da je AG zarazna bolest poklopljenog i nepoklopljenog radiličkog legla. No, što je s matičnjacima i trutovskim leglom?

U težim i poodmaklim slučajevima zaraženih pčelinjih zajednica  od AG moguće je klinički uočiti znakove koji ukazuju da se vjerojatno radi o AG na matičnjacima i trutovskom leglu.

8. Ako kupim pčelinje zajednice od nekog pčelara i donesem ih na svoj pčelinjak. Nakon kratkog vremena bude mi potvrđena AG na dijelu tih kupljenih pčelinjih zajednica. Da li mogu u tom slučaju tražiti povrat novca od prodavatelja?

AG se u sudskoj veterini smatra bolest sa znatnom i skrivenom manom. Na sudu možete dobiti obeštećenje samo ako imate ovjereni kupoprodajni ugovor kod javnog bilježnika, svjedodžbu o zdravstvenom stanju i mjestu podrijetla životinja, da se pčelinje zajednice nalaze u Jedinstvenom registru domaćih životinja i da nije prošlo više od 3 tjedna od kupoprodaje jer se uzima da najkraća inkubacija kod AG iznosi 3 tjedna.

9. Kako se širi AG?

AG ima tendenciju relativno brzog širenja te se u kratkom vremenskom razdoblju može proširiti na velike udaljenosti, što uvelike ovisi o primjenjivanim pčelarskim praksama. Uzročnik se može širiti horizontalno i vertikalno između pčelinjih zajednica. Smatra se da je odnos uzročnik – nosioc, kod vertikalnog prijenosa, evolucijski usklađeniji i manje virulentan nego kod horizontalnog načina širenja bolesti. Horizontalni način širenja uključuje prirodne načine širenja bolesti, poput grabeža i/ili zalijetanja odraslih pčela u tuđe košnice u istom ili susjednom pčelinjaku, a vertikalni prijenos odvija se putem rojenja. Također, horizontalni prijenos odnosi se na prijenos uzročnika između jedinki iste generacije, dok vertikalni prijenos podrazumijeva prijenos uzročnika s roditelja na potomstvo. Najčešći prirodni put horizontalnog širenja uzročnika između pčelinjih zajednica je grabež. Bolesna pčelinja zajednica slabi i posljedično tome mehanizmi uspješne obrane zajednice izostaju. Posebice u razdoblju nedostatka nektara i peluda u prirodi, zajednica često postaje žrtva drugih jačih pčelinjih zajednica. Pri tome, pčele tuđice odnose uz med i uzročnike bolesti u svoje košnice. Grabež se najčešće događa na završetku pašne sezone u kasno ljeto ili jesen, a rjeđe tijekom proljeća. Brzom širenju AG pridonose i pčelari pri pregledu pčelinjih zajednica, vrcanju, formiranju nukleusa, spajanju zajednica, pojačavanju zajednica s hranom i leglom iz drugih zajednica, kupoprodaji pčela te hranjenjem pčela s medom u kojem se nalaze spore bakterije P. larvae.

10. Da li se AG može širiti putem satnih osnova odnosno zaraženog voska?

Da, stoga se raskužba voska pri izradi satnih osnova, a posebice nakon sanacije bolesti  mora provoditi na 120° C, 30 minuta, bez dodatka vode uz tlak od 2 bara.

11. Može li se uzročnik AG može širiti vertikalno odnosno putem rojenja?

Da, može se širiti. Naime, vertikalni prijenos bakterije P. larvae odvija se putem rojenja kada polovica odraslih pčela svih dobnih skupina s maticom napusti matičnu zajednicu u obliku roja, neovisno da li se radilo o tipičnoj kliničkoj ili subkliničkoj slici AG kod matične pčelinje zajednice. Pri tome, količina spora uzročnika bolesti u matičnih pčelinjih zajednica s vidljivom kliničkom slikom se ne smanjuje, a simptomi AG budu i dalje prisutni s odmakom vremena. Međutim, količina infektivnih spora bakterije P. larvae kod rojeva, iz matičnih zajednica s kliničkom slikom, se brzo smanjuje, a klinički znakovi se uobičajeno ne pojavljuju.

12. Da li je točno da se uzročnik AG , Paenibacillus larvae, nalazi u svim pčelinjim zajednicama u pčelinjaku?

Ne, to nije točno. Naime, uzročnik AG se može nalaziti unutar određenog broja pčelinjih zajednica u pčelinjaku. U takvom slučaju možda će sve pčelinje zajednice u kojima se nalazi uzročnik AG  klinički oboljeti, a možda će dio biti klinički bolestan, a dio biti bez kliničkih simptoma. Također, može se dogoditi da sve zajednice u kojima se nalazi uzročnik AG nemaju kliničke znakove bolesti. Razumljivo da isto tako postoje pčelinje zajednice u pčelinjaku koje nemaju uzročnika AG. Treba podsjetiti da je brzina napredovanja bolesti i pojava karakteristične kliničke slike uvjetovana  razlikom u toleranciji inficiranih ličinaka medonosne pčele na uzročnika bolesti, ali i stupanj genetski specifične virulencije bakterije P. larvae. Postoje različiti mehanizmi tolerancije pčela na uzročnika poput dobne rezistencije i prisutnosti inhibirajućih tvari u hrani, higijenskog ponašanja odraslih pčela za brzo otkrivanje i uklanjanje uginulih ličinki, uloge međucrijeva koje je smješteno na ulazu u srednje crijevo kao filtera spora uzročnika iz probavnog trakta u odraslih pčela te zaštitne uloge propolisa u pčelinjoj zajednici.

13. Dio pčelara tvrdi da se AG pojavljuje u vlažnim godinama odnosno kad se AG najčešće pojavljuje i o čemu ovisi tijek i ishod infekcije?

Atmosferski uvjeti nemaju utjecaj na pojavljivanje AG. Tijek i ishod zaraze ne ovisi samo o količini spora bakterije P. larvae već i izvoru infektivnih spora. Naime, utvrđeno je da  med može biti rezervoar spora P. larvae koje ulaze u hranidbeni lanac pčelinje zajednice tek kada postoji potreba za uzimanjem meda skladištenog u saću. Naime, pokusno davanje meda onečišćenog sporama bakterije P. larvae zdravim pčelinjim zajednicama ima sporiji infektivni učinak na prevalenciju spora u odraslih pčela, nego pri dodavanju zaraženog pčelinjeg legla u košnicu. Međutim, tijekom kasne jeseni i zime te u bezpašnim razdobljima povećava se potreba za medom te se posljedično povećava količina infektivnih spora bakterije P. larvae u odraslih pčela kao i mogućnost razvoja karakteristične kliničke slike AG u proljeće.

14. Da li med koji potječe od pčelinjih zajednica uginulih ili oboljelih od AG opasan za ljude i smijem li ga davati pčelinjim zajednicama?

Med iz uginulih ili oboljelih košnica u kojima je utvrđena AG nije opasan za zdravlje ljudi iako se u međunarodnom prometu u EU ne dozvoljava prisutnost spora P.larvae u medu. Također, ne smije se koristiti med iz uginulih ili oboljelih zajednica od AG za prihranu ostalih zajednica. Naime, iako je med u kvalitativnom pogledu najbolja hrana za pčele, treba ga apsolutno izbjegavati za ishranu pčelinjih zajednica jer se u njemu mogu nalaziti spore AG, vapnenastog legla i/ili nozemoze, a da pčeklar uopće ne prepozna kliničke znakove navedenih bolesti.

15. Imam dva pčelinjaka. Jedan se nalazi u radijusu od 1 km, a drugi u radijusu od 2 km zračne udaljenosti od zaraženog pčelinjaka gdje se pojavila AG. Trebam li se bojati da će se moje pčelinje zajednice na oba pčelinjaka zaraziti?

Zalijetanje pčela u tuđe košnice nije značajno za širenje uzročnika AG između pčelinjih zajednica. Međutim, udaljenost pčelinjih zajednica od izvora zaraze ima izravan učinak na količinu spora i brzinu razvoja kliničkih znakova bolesti. Istraživanjima je dokazano da su pčelinje zajednice, smještene od pola do jedan kilometar zračne udaljenosti od zaražene pčelinje zajednice imale znatno veću količinu infektivnih spora P. larvae i razvile su tipičnu kliničku sliku AG dok su pčelinje zajednice smještene dva i više kilometara od zaražene zajednice imale manju količinu spora bez vidljivih kliničkih znakova AG. Stoga, pčelinjak smješten u radijusu do 1km od zaraženog pčelinjaka ima veliku vjerojatnost da će se pojaviti AG, dok pčelinjak od 2 km udaljenosti od zaraženog pčelinjaka ima znatno manju.

16. Da li pčelinja zajednica oboljela od AG može ozdraviti sama od sebe bez provedbe sanacijskih mjera i da li smijem liječiti/prevenirati pojavnost AG antibioticima?

Bolesne pčelinje zajednice bez provedbe posebnih mjera ne mogu ozdraviti, a primjena antibiotika u liječenju bolesti nije dozvoljena zbog mogućeg utvrđivanja njihovih rezidua u pčelinjim proizvodima, rezistencije uzročnika te spoznaje da antibiotici djeluju samo na vegetativne oblike bakterije P. larvae. Pri tome, primjenom antibiotika može se prikriti kliničke simptome, a oni ne uništavaju infektivne spore uzročnika što doprinosi horizontalnom širenju bolesti u pčelinjacima. U staroj literaturi se spominje preventivno/terapeutsko davanje različitih antibiotika (geomicin op.a.) u borbi protiv AG, ali ta metoda više nije prihvatljiva jer je nekorisna. Unutar Europske unije (EU) nije dozvoljena uporaba antibiotika u liječenju bolesti pčela (EU 3/01/081).

17. Što moram napraviti kod sumnje na pojavnost AG u mojim pčelinjim zajednicama i da li ću dobiti naknadu od države ako spalim zaražene zajednice?

Trebate kontaktirati najbližeg službenog veterinara na području gdje se nalazi vaš pčelinjak. Veterinar će uzeti službeni uzorka i dostaviti ga na pretragu u Nacionalni laboratorij za bolesti pčela na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. U slučaju pozitivnog nalaza, veterinar će vam dati usmenu preporuku o mjerama koje bi trebalo provesti. Trošak dolaska veterinara na vaš pčelinjak te trošak laboratorijske pretrage snosi državni proračun. Naknada za spaljene pčelinje zajednice oboljele od AG se trenutno ne isplaćuje niti se ne zna kada će ponovo ući u program odobren od strane Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane pri Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva (MPŠ).

18. Na koji način suzbijam AG ako mi se utvrdi na pčelinjaku? Koja metoda je najbolja?

Veterinar će ovisno o epizootiološkoj situaciji preporučiti spaljivanje zaraženih košnica uključujući pčelinju zajednicu ili pretresanje pčela. Spaljivanje košnica s pčelinjom zajednicom naređuje se ako je zajednica slaba odnosno ako je bolest već u poodmakloj fazi razvoja. Također, spaljivanje je indicirano ako se bolest pojavljuje rijetko u određenom kraju, zatim u zajednicama koje su smještene u košnicama s nepokretnim saćem (pletare, dubine, daščara) te na uzgajalištima matica. Spaljivanje je najbrži i najbolji način jer podrazumijeva neškodljivo uklanjanje genetski neotpornih pčelinje zajednice , ali i najskuplji način zbog troškova. Pretresanje pčela može se provoditi isključivo kod jakih pčelinjih zajednica smještenih u novim košnicama koje dosad nisu bile podvrgnute dezinfekciji te kod ranog stadija AG. Nažalost, postupak je mukotrpan te se pri tome narušava proizvodnost pčelinjih zajednica za tekuću godinu, a česti su i recidivi zbog loše provedene završne dezinfekcije.

19. Kako se provodi spaljivanje pčelinjih zajednica oboljelih od AG?

Bolesna pčelinja zajednica se uguši paljenjem sumpornih traka, a saće s leglom i ugušene pčele se spale u iskopanoj jami koja se poslije zatrpa zemljom. Pčelinje zajednice u pletarama i dotrajalim košnicama i priborom spale se zajedno s košnicama. Dijelovi košnica koji su služili isključivo kao medišta, a koje su u dobrom stanju mogu se detaljno mehanički očistiti, struganjem saća i propolisa, a zatim dezinficirati opaljivanjem plinskim plamenikom ili kuhanjem u vodenoj otopini natrijevog hidroksida.

Slika 5. Spaljivanje košnica je učinkovit način sanacije AG.

 

20. Kako se provodi pretresanje pčela kod zajednica oboljelih od AG?

Pri pretresanju se spaljuju svi okviri koji sadrže i jednu stanicu legla, uklanjanju okviri sa zaraženim pčelinjim leglom, medom i peludom, a samo odrasle pčele se stresu u novu praznu košnicu. Prilikom gradnje novog saća s tijela odraslih pčela mehanički se uklanjanju spore P. larvae. Također, spore P. larvae u probavnom sustavu odraslih pčela budu probavljene. Na osnovu navedenih razloga smatra se da je tako pčelinjoj zajednici omogućen daljnji razvoj u novoj košnici.

21. Da li je moramo raditi dvostruko pretresanje pčela ili je dovoljno jednostruko?

Iako je prema podacima iz literature preporučeno dvostruko pretresanje, suvremena istraživanja dokazuje da nema značajne epizootiološke razlike između jednostrukog i dvostrukog pretresanja. Odrasle pčele se otresu izravno u košnicu (ili prvo na kartonski papir ili limeni sipaonik, pa onda u košnicu) s letvicama (satonošama) na koje je stavljena dva centimetra duga satna osnova. Nakon 48 do 72 sata pčele s novoizgrađenog saća se ponovo pretresu u košnicu sa satnim osnovama. Saće s leglom treba neškodljivo uništiti spaljivanjem, a novoizgrađeno saće na satonošama okvira i ostalo saće nakon iskorištavanja pretopiti u vosak.

Slika 6. Pretresanje pčelinjih zajednica.

 

22. Da li je opaljivanje košnica dovoljna dezinfekcijska mjera kod pojave AG ?

Spaljivanje košnica, pčelinjih zajednica te ostalog pribora, opreme i alata predstavlja učinkovit način sanacije AG. Međutim, opaljivanje plamenom potpuno uništava spore bakterije P. larvae samo na površinskim dijelovima drvenih košnica, dok značajan broj infektivnih spora ostaje aktivan u unutarnjim strukturama drveta. Rezultati provedenih suspenzijskih testova djelomice objašnjavaju zašto je otežana dezinfekcija unutarnjih struktura drveta. Naime, drvna vlakna ponašaju se poput organske tvari koja, već u koncentraciji od 2 %, znatno smanjuje učinak površinske dezinfekcije. Stoga je danas pobijeno uvriježeno mišljenje pčelara da je metoda opaljivanja drvenih dijelova pčelarske opreme i pribora plamenom dovoljna dezinfekcijska mjera.

Slika 7. Opaljivanje košnice (S. Spiewok)

 

23. U pčelinjaku od 30 košnica utvrđena mi je AG u 5 košnica. Da li smijem preostalih 25 koje su zdrave seliti na ispaše?

Ne, to nije mudar potez i predstavlja primjer loše pčelarske praske i treba ga izbjegavati.  Smatra se da je američka gnjiloća prestala, ako su provedene sve mjere koje je preporučio nadležni veterinar. Nakon provedenih svih mjera trebalo bi pričekati još najmanje 3 tjedna (najkraće utvrđeno trajanje inkubacije kod AG) i ponovo klinički pregledati sve pčelinje zajednice u pčelinjaku. Razumljivo da ako pri ponovnom pregledu ne postavimo sumnju na AG u nijednoj zajednici u pčelinjaku smijemo prevoziti pčelinje zajednice na ispašu. Naime, pčelari često zaboravljaju da postoji opasnost da je pri prvom pregledu kada je , primjerice u ovom slučaju, otkriveno 5 kliničkih slučajeva AG u pčelinjaku, još nekoliko zajednica bilo u fazi inkubacije kada je AG klinički nemoguće utvrditi ili pak u ranoj fazi kada su znakovi bolesti još teško primjetni i lagano se previde. Stoga se preporučuje ponovni pregled svih pčelinjih zajednica na pčelinjaku najranije 3 tjedna nakon provedenih sanacijskih mjera te u slučaju izostanka sumnje na moguću ponovnu pojavnost AG krenuti u selidbu pčelinjih zajednica.

24. Da li je kuhanja okvira i nastavaka u kaustičnoj sodi dobra dezinfekcijska mjera kod AG te za koje dezinficijense koji se trenutno nalaze na tržištu je dokazano da djeluju sporocidno (ubijaju spore uzročnika AG)?

Da, kuhanje drvenih dijelova u kaustičnoj sodi preventivno u koncentraciji od 1-2 %, a nakon sanacije AG u koncentraciji od 5-6 % je izvrsna mjerea. Nedavna istraživanja sugeriraju da se učinkovitost vodenih otopina kalij hidroksida, natrij hidroksida(kaustična soda) i natrij karbonata u koncentracijama od 2 do 6 % povećava pri temperaturama od 80 oC i više. Kod kuhanja nastavaka/okvira/košnica u kaustičnoj sodi(natrijevoj lužini odnosno natrijevom hidroksidu) treba biti oprezan i ne stavljati sodu/lužinu u kipuću vodu jer se može stvoriti burna reakcija te opeći pčelara već u hladnu vodu i zatim kad otopina proključa uroniti dijelove košnice koje želimo dezinficirati, držati ih nekoliko minuta u otopini te zatim izvaditi van, oprati pod mlazom tekuće vode i staviti na sušenje. Pozor ! Obvezno nositi zaštitne rukavice, pregaču i naočale.

Slika 8. Primjena kuhanja drvenih okvira u vodenoj otopini kaustične sode.

 

Nedavna istraživanja deset dezinficijensa i dodataka hrani s dezinfekcijskim učinkom (Ecocid S, Despadac, Despadac secure, Genox, Genoll s pjenom, Sekusept aktiv, Incidin Oxyfoam S, EM probiotik za pčele, B protect F i B protect H forte) sugeriraju da jedino dezinficijensi Incidin Oxyfoam S i 2% otopina Sekusept aktiv-a pokazuje izraziti sporocidni učinak u smanjenju 106 spora P.larvae kroz 30 minuta i mogu se koristiti u dezinfekciji pčelarskog pribora, opreme, alata te radnih površina.

25. Da li je moguće provoditi ranu dijagnostiku AG?

U novije vrijeme primjenjuju se metode rane dijagnostike AG koja ima snažno uporište u praktičnom pčelarstvu jer se spore P. larvae mogu utvrditi dvije do tri godine prije kliničkih znakova bolesti u uzorcima meda iznad legla, odraslih pčela, vosku te iz uzoraka ostataka na podnici košnice tijekom i nakon zime. Tako se može provoditi rutinska godišnja pretraga navedenih uzoraka iz pojedinih košnica, a u pozitivnim slučajevima detaljno se pregledava cijeli pčelinjak i obavlja sanacija bolesti. Nedavna istraživanja smatraju da su odrasle pčele najbolji materijal za ranu dijagnostiku AG jer je utvrđena povezanost između broja spora P. larvae u uzorku odraslih pčela i postotka ugibanja pčelinjih ličinaka u košnici. Ta saznanja omogućuju predviđanje vremena potrebnog od infekcije do pojave vidljivih karakterističnih kliničkih znakova bolesti.  Tako jedna vidljivo karakteristično promijenjena ličinka u saću upućuje na oko 11 % pozitivnih pčela u pčelinjoj zajednici. Stoga se smatra da rana dijagnostika AG može biti temelj uspješnog programa suzbijanja AG na nekom području. Za mogućnost provedbe rane dijagnostike AG u RH, molim kontaktirati Nacionalni laboratorij za bolesti pčela na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu.

 

dr. sc. Zlatko Tomljanović, voditelj Odjela za savjetovanje u pčelarstvu

Savjet, Stočarstvo

Napredne reprodukcijske tehnike u stadima s genomskom selekcijom

26. ožujka 2024.0

Naziv je demonstracijske aktivnosti / praktične prezentacije koja je danas održana na OPG Horvatić Danijel u Staroj Kapeli u Općini Dubrava, najjačoj stočarskoj općini Zagrebačke županije. Okupljanje vrsnih uzgajatelja simentalca i veterinara organizirali su djelatnici Uprave za stručnu podršku u suradnji sa uzgojnom i proizvođačkom organizacijom ZGSIM te Veterinarskom stanicom Vrbovec, Veterinarskom organizacijom Vitro-vet iz Celja i Centrom za umjetno osjemenjivanje goveda Varaždin.

Uvodne prezentacije održali su:

Damir Pejaković – Dugogodišnje aktivnosti ZGSIM-a na unaprjeđenju uzgoja, genotipizacija i embrio-transfer, rezultati i planovi

Aleksandar Plavšić – Vitro-vet, Celje, Slovenija –  Embrio-transfer kod krava za proizvodnju mlijeka

Barbara Sever – Operativne skupine (EIP)

Domaćin praktičnog prikaza bila je obitelj predsjednika ZGSIM-a i HUSim-a Damira Horvatića, kojoj se i ovim putem zahvaljujemo na izvrsnom gostoprimstvu i prezentaciji čitavog gospodarstva, a ono je ogledni primjer modernog simentalskog uzgoja na visokoj europskoj razini.

Uzgojne udruge i savezi ZGSIM i HUSim dokazuju svojim djelovanjem da su najpogodniji partner institucijama i organizacijama u stočarskom sektoru za planiranje i provođenje redovitih stručnih susreta, radionica, praktičnih prikaza,.. ali i provođenje zajedničkih projekata organiziranih uzgajatelja, agronoma i veterinara u cilju unaprjeđenja uzgoja, reprodukcije i menadžmenta u govedarskom sektoru.

Više fotografija na facebook-profilu ZGSIM

Barbara Sever

Damir Pejaković

  • Najčitanije

  • Trebate li savjet?

    Kontaktirajte nas u najbližem uredu ili nam pošaljite -email
    Kontaktirajte nas

  • Arhiva

IZBORNIK