Kozarstvo

Govedarstvo, Kozarstvo, Ovčarstvo, Peradarstvo, Savjet, Stočarstvo, Svinjogojstvo

Pasmine kao genetski resursi i njihova kategorizacija

Pasmina je skupina domaćih životinja s jasnim i uočljivim vanjskim svojstvima po kojima se razlikuje od drugih definiranih skupina unutar iste vrste ili skupina životinja koja je zbog zemljopisne i/ili kulturne izolacije od sličnih skupina životinja prihvaćena kao poseban identitet. Za uzgojno valjana grla izvornih pasmina vodi se središnja baza podataka. Bazu čine podaci o porijeklu, eksterijernim i proizvodnim karakteristikama, rezultatima genetske karakterizacije i genomskog vrednovanja.

Slike: Uprava za stručnu podršku razvoju poljoprivrede

 

Kategorizacija pasmina

Pasmine su nastale odabirom životinja koje su prilagođene vanjskim uvjetima kao što su klima, dostupnost stočne hrane, proizvodni sustavi i uzgojni ciljevi.

Kategorizacija pasmina domaćih životinja izrađena je temeljem Smjernice za razvoj izvještaja država (FAO, 2005.) i Zakonskog okvira za upravljanje životinjskim genetskim resursima (FAO, 2005.) te temeljem specifičnosti i značaja pojedinih pasmina.

Stoga se definiraju slijedeće kategorije pasmina domaćih životinja:

  1. Lokalno adaptirane pasmine su pasmine koje se uzgajaju u određenoj državi dovoljno vremena da bi se genetski adaptirale na jedan ili više tradicionalnih proizvodnih sustava ili okoliša, a obuhvaćaju:
  • izvorne pasmine (lokalne, autohtone) su pasmine domaćih životinja za koje je na osnovu povijesnih izvora o pasmini dokazano da su nastale na području Republike Hrvatske i da je to prvotno okruženje za razvoj pasmine, kao i da za pasminu postoji hrvatska uzgojna i povijesna dokumentacija. Iz spomenute dokumentacije treba biti vidljivo da se za pasmine vodi porijeklo najmanje pet generacija predaka te da za pasmine postoje uzgojna i selekcijska pravila,
  • tradicijske pasmine su pasmine domaćih životinja koje po izvornom nastanku nisu s prostora Republike Hrvatske ili za koje to nije dokazano. Pasmine su u Republici Hrvatskoj u neprekinutom uzgoju već pedeset (50) godina za kopitare i goveda ili trideset (30) godina za ostale vrste domaćih životinja. Za pasmine postoji hrvatska uzgojna dokumentacija iz koje je vidljivo da se za pasminu vodi porijeklo od najmanje pet (5) generacija. Za te pasmine se također provode uzgojna i selekcijska pravila.
  1. Pasmine od posebnog značaja za Republiku Hrvatsku su pasmine koje udovoljavaju jednom od navedenih kriterija:
  • pasmine se kontinuirano uzgajaju na području Republike Hrvatske slijedom duge povijesne tradicije uzgoja i imaju jasnu i neupitnu gospodarsku važnost te dodatan značaj za tradicijske, folklorne i/ili turističke aktivnosti uz očuvanje agroekološkog sustava i identiteta područja. Za pasmine također postoji hrvatska uzgojna dokumentacija,
  • pasmine koje su uzgajane na području Republike Hrvatske i čiji su uzgoji nakon “istiskivanja” iz područja na kojima su pasmine uzgajane ponovno obnovljeni (reintroducirane) na području Republike Hrvatske, a zbog svojih posebnih karakteristika, uz neupitnu i jasnu gospodarsku vrijednost, imaju i dodatni značaj.
  1.  Inozemne pasmine koje se održavaju u različitom području od onog u kojem su se razvile i uključuju pasmine koje nisu lokalno adaptirane i koje nisu nastale na prostoru Republike Hrvatske, a obuhvaćaju:
  • introducirane pasmine čija je introdukcija započela prije oko pet generacija, a koje su uvožene u relativno kratkom vremenskom razdoblju odnosno bliskoj prošlosti te nisu ponovno uvožene od tada,
  • kontinuirano introducirane pasmine su pasmine čiji se lokalni genski fond redovito nadopunjava iz jednog ili više izvora izvan Republike Hrvatske. Mnoge od pasmina koje se koriste u sustavima intenzivne proizvodnje ili koje trže internacionalne uzgojne organizacije nalaze se u ovoj kategoriji.

 

Literatura:

Nacionalni Program očuvanja izvornih i ugroženih pasmina domaćih životinja u Republici Hrvatskoj 2021.-2025.

 

Mirna Dadić Ćućić, univ. spec. agr.

Kozarstvo, Savjet, Stočarstvo

Jarenje i postupci s jaradi nakon jarenja

Jarenje koza dio je reproduktivnog ciklusa kojim započinje nova laktacija koza ali i donošenje na svijet podmlatka koji će se koristiti za daljnji rasplod ili za tov. Postupci s kozama i jaradi te njihova hranidba u tom periodu od presudne su važnosti kako za zdravlje samih životinja i njihov fiziološki razvoj tako i za proizvodnju mlijeka tijekom cijele laktacije. Dok je tijekom perioda suhostaja briga i pažnja uzgajivača bila usmjerena isključivo na bređe koze, nakon jarenja obim posla se povećava jer je uz mužnju i pojačanu hranidbu koza bitno dio vremena odvojiti za uzgoj i hranidbu jaradi.

Postupci tijekom jarenja

Koze se uglavnom jare same, no konstantna prisutnost uzgajivača od posebnog je značaja kako bi se životinjama pomoglo ukoliko nešto pođe po krivom. Odmah nakon jarenja jaretu treba očistiti nosnice i usta kako bi jare moglo početi normalno disati, te se na taj način smanjuje rizik od mogućih dišnih oboljenja. Pupčana vrpca kojom je jare spojeno s majkom tijekom poroda najčešće samo pukne, no ukoliko se to ne dogodi pupčanu vrpcu treba odrezati na 6-7 cm od trbušnog zida, podvezati i dezinficirati dezinfekcijskim sredstvom. Neka jarad rađa se vitalna dok dio jaradi koji se rađa nakon teškog poroda može pokazivati znakove slabosti. Bitno je da se takva jarad nakon poroda što prije osuši suhom krpom i dobro istrlja kako bi se pokrenula cirkulacija te da se dozvoli majci da ga obliže i da se osigura dovoljna količina suhe i čiste prostirke. Sama koza nakon poroda je izmorena i ako nije bilo komplikacija tijekom poroda posteljica će izaći do dva sata nakon poroda. Desetak dana od poroda iz uterusa koze istiskuju se zaostale lohije te su one bez mirisa ukoliko nije došlo do infekcije i upale maternice. U protivnom iscjedak može biti neugodnog mirisa i gnojan te je u takvim slučajevima nužno liječenje kako životinja ne bi uginula ili ostala sterilna.

Kolostrum kao prva hrana

Vrlo brzo nakon jarenja jare instinktivno traži vime majke i počinje sisati. Od posebne je važnosti  da jare što prije popije kolostrum (prvo mlijeko) čiji sastav i vrijednost značajno opada sa svakim satom nakon jarenja. Značaj kolostruma ogleda se ne samo u osiguravanju otpornosti i imunosti samog jareta već je on bitan i za čišćenje crijeva jareta. Ovisno o veličini stada ali i o organizaciji poslova na farmi nakon perioda sisanja koje obično traje desetak dana i gdje jarad siše po volji, jarad se odvaja od koza te se pušta na sisanje  dva do tri puta dnevno ili se odvajaju od majke i napajaju iz kanti ili automatiziranih uređaja za napajanje punomasnim mlijekom ili mliječnom zamjenom. Kod visokomliječnih koza i na područjima gdje se vrši otkup mlijeka, u interesu je uzgajivača da se jarad što prije odvoji od koza kako bi se višak mogao prodati. Prosječna dnevna potrošnja mlijeka ili mliječne zamjene po jaretu je oko 1,5 litara. Kod upotrebe mliječne zamjenice bitno je da je prijelaz postupan te da mliječna zamjena bude stalne temperature od 39°C i dobro promiješana kako se ne bi stvarale grudice. Upotreba mliječne zamjene može početi nakon tri tjedna starosti jareta u omjeru 20 % mliječne zamjene i 80 %mlijeka te se postupno povećava udio mliječne zamjene do 100 % u starosti od mjesec dana.

Odbijanje jaradi

Svakom uzgajivaču koza i proizvođaču kozjeg mlijeka u interesu je da mlijeko što prije stavi na tržište dok s druge strane mora paziti da jarad dobije dovoljnu količinu mlijeka za vlastiti razvoj. Odbijanje jaradi od mlijeka počinje u dobi od četiri do šest tjedana i da bi ono što bezbolnije prošlo treba ga provesti postupno na način da je jaradi na raspolaganju visokokvalitetno sijeno i koncentrirana smjesa s 18% sirovih proteina. Korištenje takove krmne smjese jarad ima po volji dok se ne postigne konzumacija od 400 grama na dan. Nakon toga ta se količina smjese zadržava i raspoređuje jaradi na dva ili tri obroka tijekom dana. Cijelo to vrijeme sijeno i vodu jarad mora imati na korištenje po volji. O tome hoće li se jarad koristiti za rasplod ili samo za tov ovisi i vrijeme odbića. Ono čemu treba težiti je da se za hranidbu rasplodne jaradi koristi visokokvalitetno sijeno čime se stimulira razvoj predželuca i ostvaruje primarni cilj a to je stvaranje preživača da u hranidbi može koristiti vlaknasta krmiva (sijeno). Kako se odrastanje jaradi poklapa s dolaskom proljeća eventualno korištenje zelene krme također treba provesti postupno uz redovito korištenje sijena kao prvog obroka čime se smanjuje mogućnost pojave proljeva. Ukoliko je u hranidbi rasplodne jaradi korištena kvalitetna hrana, ženska jarad postiže spolnu zrelost sa sedam do osam mjeseci starosti i tjelesnu masu od 35 kilograma te se mogu već u godini rođenja koristiti za pripust.

 

Jurica Bengeri, dipl. ing. agr.

Kozarstvo, Savjet, Stočarstvo

Hranidba jaradi u prvim tjednima života

Hranidba jaradi vrlo je osjetljiva faza proizvodnog ciklusa u kozarstvu i na nju treba obratiti osobitu pažnju. Samo pravilnim postupkom odmah nakon jarenja te kvalitetnom hranidbom od početka života jareta mogu se dobiti visoko proizvodne životinje i dobra kvaliteta stada.

Ubrzo nakon jarenja malo jare mora dobiti svoju prvu hranu – KOLOSTRUM (mljezivo, gruševinu). Prije nego mu dopustimo sisanje preporučljivo je sise oprati i prve mlazove mlijeka izmusti u posebnu posudu jer oni mogu sadržavati bakterije koje su se nastanile u sisnim kanalima, a mogu biti štetne za jarad.

Kolostrum je prvo mlijeko koje sadrži veću količinu suhe tvari, bjelančevina, minerala i vitamina (posebno vitamina A). U njemu je također povećana količina antitijela (imunoglobulina) koja jaradi osiguravaju otpornost i zaštitu od bolesti (pasivni imunitet). Imunoglobulina u kolostrumu ima najviše u prvim satima nakon jarenja, a tada se i najlakše resorbiraju. Kolostrum djeluje i purgativno te pomaže čišćenju crijeva i izbacivanju fetalnog izmeta (mekonija).

U slučaju da jare ne može dobiti kolostrum svoje majke daje mu se kolostrum drugih ojarenih koza ili kravlji. Stoga je dobro višak kolostruma staviti u čistu, steriliziranu bocu na koju se zalijepi naljepnica s podacima o datumu njezine pohrane i danu laktacije koze. Tako pripremljenu bocu treba spremiti u zamrzivač. Prije primjene, kolostrum treba zagrijati na 40 °C.

Jarad mora dobivati tekuću hranu (mlijeko) najmanje 5 do 6 tjedana. Hranjive tvari iz suhe hrane u prvim tjednima jarad ne može uopće ili može vrlo slabo iskoristiti jer nema anatomski i funkcionalno razvijen burag i buragove mikroorganizme, a sirište i crijevo još nisu sposobni za enzimatsku  razgradnju suhe i teže probavljive hrane.

Predželuci se počinju razvijati uzimanjem sijena, biljne i celulozne krme.

Prosječna ukupna dnevna potrošnja mlijeka ili mliječne zamjenice po jaretu iznosi oko 1,5 l. Potrošnja suhih krmiva vrlo je malena u prva 4 tjedna. Nakon toga treba ograničiti davanje mlijeka što će povećati konzumaciju suhih krmiva. Dohranu jaradi kvalitetnim sijenom treba početi u dobi od 10 dana, a krepkim krmivima u dobi od 15 dana. To pospješuje razvoj predželudaca i mikroorganizama buraga te tako polako od nepreživača postaju preživači.

Tekuću hranu, mlijeko ili mliječnu zamjenicu, jarad uzima direktno sisanjem ili napajanjem. Prvih 8 do 10 dana jarad se obično ostavlja s kozom u istom boksu kako bi mogli sisati po volji. Nakon toga se odvajaju od majke i puštaju sisati 2 do 3 puta na dan. To obično traje 5 do 6 tjedana. Ranije odbiće jaradi od sisanja i napajanje mliječnom zamjenicom osigurava više mlijeka za prodaju.

Umjesto mlijeka, jarad se može napajati mliječnim zamjenicama. One moraju sadržavati najmanje 50% punomasnog ili obranog mlijeka u prahu i sve hranjive tvari potrebne za rast i pravilan razvoj jaradi. Mliječna se zamjenica priprema tako da se najprije zagrije voda na 50°C i u nju se umiješa mliječna zamjenica (u 10 l vode – 1,7 kg mliječne zamjenice). Gotov napitak kod napajanja mora imati temperaturu 39°C. Mora se dobro otopiti u vodi da ne bude grudica ili pjene. U slučaju da se pojavi proljev, mliječnu zamjenicu treba dodatno razrijediti vodom. Mlijeko se zamjenjuje mliječnom zamjenicom postupno kako bi se jarad prilagodila.

Napajanje jaradi obavlja se iz pocinčanih cijevi – žljebova, iz priručnih kanti ili iz specijalnih kanti sa siskama. Posude za napajanje moraju biti uvijek čiste, povremeno dezinficiranje i od nehrđajućeg materijala.

Sisanje i napajanje jaradi mora biti mora biti uvijek u isto vrijeme u toku dana.

Porodna težina jaradi iznosi prosječno oko 3,5 do 3,8 kg. U razdoblju sisanja i napajanja, u prvom mjesecu života, jarad može imati prirast tjelesne mase u prosjeku 150 do 200 grama na dan. Tjelesnu težinu potrebno je pratiti kako bi mogli pratiti njihov razvoj.

Mirjana Bengeri, dipl. inž. agr.

Slika 1. Napajanje jaradi mliječnom zamjenicom iz kante (Izvor: Brošura Uzgoj koza na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, 2008.)

Slika 2. Uređaj za hranidbu mliječnom zamjenicom (Izvor: www.foerster-technik.com)

Kozarstvo, Stočarstvo, Vijest

Ekološko kozarstvo

Kod nas prednjači ekološki uzgoj ovaca i goveda, dok se ekološkim uzgojem koza bavi razmjerno manji broj poljoprivrednika. Uzimajući u obzir prirodna obilježja koja uključuju geografski položaj, klimatske uvjete i  nezagađene površine, Hrvatska ima predispoziciju za uspješno bavljenje ekološkim stočarstvom. U Dalmatinskoj zagori uzgoj koza na ekološki način je stalan izazov. Osnovne prednosti ovakvog načina uzgoja su očuvanje prirode, zdravlja i dobrobiti životinja, dobivanje visokovrijednih proizvoda i visoka potražnja istih na tržištu.

U Dalmatinskoj zagori, gdje prevladavaju prostrani krški pašnjaci te površine obrasle makijom i šikarama, koze su uz ovce životinje koje bi mogle maksimalno iskoristiti takve površine zbog svojih skromnih zahtjeva i lake prilagodljivosti takvim terenima.

Izbor pasmine

Za ekološku poljoprivredu nisu pogodne sve pasmine koza. Zbog specifične strukture Dalmatinske zagore, najpogodnije je uzgajati domaće izvorne pasmine, a to su hrvatska šarena, hrvatska bijela te istarska koza. Prednost autohtonih pasmina je u tome što su stoljetnim uzgojem postale prilagodljive klimatskim uvjetima i teško pristupačnim krškim terenima, stekle su prirodnu rezistentnost na bolesti, što je za ekološku poljoprivredu jako značajno zbog ograničenog korištenja kemijskih sintetiziranih lijekova i antibiotika.


Slika 1. Hrvatska šarena koza 


Slika 2. Hrvatska bijela koza 

Uvjeti smještaja

Životinje se u ekološkoj poljoprivredi drže na način kako je propisano Pravilnikom o ekološkoj proizvodnji bilja i životinja (NN:1/2013). Objekti u kojima se nalaze životinje moraju zadovoljavati određene uvjete kao što su izolacija, grijanje i ventilacija objekta koji moraju osigurati da protok zraka, razina prašine, temperatura, relativna vlažnost zraka i koncentracija plina budu unutar granica koje nisu škodljive za životinje. Potrebno je osigurati prirodnu ventilaciju i ulazak svjetlosti. Broj grla po jedinici površine u objektima mora osigurati udobnost, dobrobit životinja te ostale potrebe svojstvene vrsti, pasmini i dobi životinja. Trebaju imati dovoljno prostora za prirodno stajanje, ležanje, okretanje, njegovanje, rastezanje, odnosno za sve prirodne položaje tijela i sve prirodne kretnje. Koze se nikako ne bi smjelo držati na vezu. Ako pak borave na otvorenom, treba im osigurati zaštitu od vremenskih nepogoda u obliku nadstrešnica.

Najmanje dopuštene površine u zatvorenom i otvorenom prostoru:

Prostor i objekte u kojima se nalaze životinje potrebno je održavati i voditi računa o njima jer oni uvelike utječu na zdravlje i proizvodnost životinja, odnosno koza. Objekti moraju imati glatke a ne skliske površine, prostirka na kojoj životinje leže i odmaraju može biti od slame, piljevine ili nekog drugog prirodnog materijala.

Ukupna gustoća grla ne smije prelaziti granicu od 170 kg N godišnje/ha poljoprivredne površine.

Hranidba koza u ekološkoj poljoprivredi

Kako je propisano, jarad se mora hraniti majčinim mlijekom u trajanju od 45 dana. Poznato je da su koze preživači koje jedu najviše biljnih vrsta od svih ostalih domaćih životinja. U njihovom obroku mogu se naći različite vrste biljaka, korova, drveća i grmlja. Hranidbu koza treba temeljiti na ispaši, a najmanje 60 % suhe tvari treba potjecati od voluminozne hrane (silaža, trava, sijeno). Hrana koja se koristi u prehrani koza mora biti iz ekološkoj uzgoja, iz vlastitog ekološkog gospodarstva (najmanje 60 %), ili hranom kupljenom od drugog ekološkog poljoprivrednog gospodarstva, prvenstveno iz iste regije. Moguće je uključiti 10 % hrane za preživače iz konvencionalne proizvodnje, tijekom jedne godine. Kozama u svakom trenutku treba omogućiti slobodan pristup hrani i vodi, te se ne smiju dovesti u stanje pothranjenosti. Od stočnih krmiva za koze su najpogodnija stočna repa, stočni kelj, mrkva ili silaža. Silaža, pogotovo kukuruzna može biti dio kvalitetnog obroka, ako se daje u umjerenim količinama. U proljetno-ljetnom razdoblju treba pravovremeno započeti ispašu kako bi se smanjio gubitak hranjivih tvari iz biljaka. Za koze koje se koriste za proizvodnju mlijeka dozvoljava se smanjenje do 50 % suhe tvari maksimalno, tijekom prva tri mjeseca laktacije.

Sprječavanje bolesti i liječenje

U ekološkoj poljoprivredi najveći se značaj pridaje preventivnim mjerama sprječavanja oboljenja životinje. Upravo su izbor pasmine, uvjeti smještaja i kvalitetna hranidba mjere koje se poduzimaju da bi životinje bile zdrave i vitalne. Objekte u kojima životinje borave potrebno je dezinficirati i održavati čistima kako bi se spriječila eventualna zarazna bolest i razvoj organizama prijenosnika bolesti. Dozvoljena dezinfekcijska sredstva za čišćenje objekata i opreme te sredstva protiv glodavaca i drugih insekata  propisana su Pravilnikom (NN 1/2013.). Fekalije, urin i nepojedena ili razlivena hrana moraju se uklanjati onoliko često koliko je to potrebno, kako bi se mirisi sveli na najmanju moguću mjeru i spriječilo privlačenje insekata ili glodavaca.

U slučaju da ipak dođe do zdravstvenog problema, životinju je potrebno staviti u izolaciju i odgovarajuće mjesto za boravak, te primijeniti liječenje homeopatijom i fitoterapijom, odnosno tvarima dobivenim iz biljaka i biljnih ekstrakata, životinja i minerala.

Primjena lijekova je moguća samo u slučaju ako nisu djelotvorne prirodne metode liječenja a uz suglasnost veterinarske službe. Trajanje karence nakon zadnjeg dana alopatskog lijeka mora biti dvostruko duže od zakonskog roka propisanog za karencu.

Svi poljoprivrednici koji razmišljaju o ovoj proizvodnji moraju znati da je prvi korak podnošenje zahtjeva za Upis subjekata u ekološkoj proizvodnji koji provodi Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Uz zahtjev se prilaže Zapisnik o obavljenoj stručnoj kontroli od strane ovlaštenog kontrolnog tijela

Zakonska regulativa i propisi o ekološkoj poljoprivredi.

https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2016_03_19_571.html
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2013_01_1_31.html
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_10_129_3177.html
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2011_06_68_1489.html
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2011_02_25_522.html
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2011_04_39_931.html
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2011_12_153_3175.html

 

Tomislav Malovan, mag.ing.agr, stručno osposobljavanje
mentor- mr.sc. Ivana Župić, viša stručna savjetnica (zaštita bilja)

Ankica Rogošić, dipl.ing.agr, viša stručna savjetnica (stočarstvo)

Podružnica Splitsko-dalmatinske županije