Ovčarstvo

Govedarstvo, Kozarstvo, Ovčarstvo, Peradarstvo, Savjet, Stočarstvo, Svinjogojstvo

Pasmine kao genetski resursi i njihova kategorizacija

Pasmina je skupina domaćih životinja s jasnim i uočljivim vanjskim svojstvima po kojima se razlikuje od drugih definiranih skupina unutar iste vrste ili skupina životinja koja je zbog zemljopisne i/ili kulturne izolacije od sličnih skupina životinja prihvaćena kao poseban identitet. Za uzgojno valjana grla izvornih pasmina vodi se središnja baza podataka. Bazu čine podaci o porijeklu, eksterijernim i proizvodnim karakteristikama, rezultatima genetske karakterizacije i genomskog vrednovanja.

Slike: Uprava za stručnu podršku razvoju poljoprivrede

 

Kategorizacija pasmina

Pasmine su nastale odabirom životinja koje su prilagođene vanjskim uvjetima kao što su klima, dostupnost stočne hrane, proizvodni sustavi i uzgojni ciljevi.

Kategorizacija pasmina domaćih životinja izrađena je temeljem Smjernice za razvoj izvještaja država (FAO, 2005.) i Zakonskog okvira za upravljanje životinjskim genetskim resursima (FAO, 2005.) te temeljem specifičnosti i značaja pojedinih pasmina.

Stoga se definiraju slijedeće kategorije pasmina domaćih životinja:

  1. Lokalno adaptirane pasmine su pasmine koje se uzgajaju u određenoj državi dovoljno vremena da bi se genetski adaptirale na jedan ili više tradicionalnih proizvodnih sustava ili okoliša, a obuhvaćaju:
  • izvorne pasmine (lokalne, autohtone) su pasmine domaćih životinja za koje je na osnovu povijesnih izvora o pasmini dokazano da su nastale na području Republike Hrvatske i da je to prvotno okruženje za razvoj pasmine, kao i da za pasminu postoji hrvatska uzgojna i povijesna dokumentacija. Iz spomenute dokumentacije treba biti vidljivo da se za pasmine vodi porijeklo najmanje pet generacija predaka te da za pasmine postoje uzgojna i selekcijska pravila,
  • tradicijske pasmine su pasmine domaćih životinja koje po izvornom nastanku nisu s prostora Republike Hrvatske ili za koje to nije dokazano. Pasmine su u Republici Hrvatskoj u neprekinutom uzgoju već pedeset (50) godina za kopitare i goveda ili trideset (30) godina za ostale vrste domaćih životinja. Za pasmine postoji hrvatska uzgojna dokumentacija iz koje je vidljivo da se za pasminu vodi porijeklo od najmanje pet (5) generacija. Za te pasmine se također provode uzgojna i selekcijska pravila.
  1. Pasmine od posebnog značaja za Republiku Hrvatsku su pasmine koje udovoljavaju jednom od navedenih kriterija:
  • pasmine se kontinuirano uzgajaju na području Republike Hrvatske slijedom duge povijesne tradicije uzgoja i imaju jasnu i neupitnu gospodarsku važnost te dodatan značaj za tradicijske, folklorne i/ili turističke aktivnosti uz očuvanje agroekološkog sustava i identiteta područja. Za pasmine također postoji hrvatska uzgojna dokumentacija,
  • pasmine koje su uzgajane na području Republike Hrvatske i čiji su uzgoji nakon “istiskivanja” iz područja na kojima su pasmine uzgajane ponovno obnovljeni (reintroducirane) na području Republike Hrvatske, a zbog svojih posebnih karakteristika, uz neupitnu i jasnu gospodarsku vrijednost, imaju i dodatni značaj.
  1.  Inozemne pasmine koje se održavaju u različitom području od onog u kojem su se razvile i uključuju pasmine koje nisu lokalno adaptirane i koje nisu nastale na prostoru Republike Hrvatske, a obuhvaćaju:
  • introducirane pasmine čija je introdukcija započela prije oko pet generacija, a koje su uvožene u relativno kratkom vremenskom razdoblju odnosno bliskoj prošlosti te nisu ponovno uvožene od tada,
  • kontinuirano introducirane pasmine su pasmine čiji se lokalni genski fond redovito nadopunjava iz jednog ili više izvora izvan Republike Hrvatske. Mnoge od pasmina koje se koriste u sustavima intenzivne proizvodnje ili koje trže internacionalne uzgojne organizacije nalaze se u ovoj kategoriji.

 

Literatura:

Nacionalni Program očuvanja izvornih i ugroženih pasmina domaćih životinja u Republici Hrvatskoj 2021.-2025.

 

Mirna Dadić Ćućić, univ. spec. agr.

Edukacija, Ovčarstvo, Pčelarstvo, Stočarstvo, Vijest

POZIV NA DEMO – DOGAĐAJ

„Diversifikacija poljoprivredne proizvodnje“

Pozivamo Vas dana 27.travnja 2021. (utorak), s početkom u 10:00 sati na demonstracijski događaj pod nazivom „Diversifikacija poljoprivredne proizvodnje “, koji će se održati na OPG Vidaković u Vrbovljanima i  OPG Marjanović u Pivarama.

          

 

Glavni sadržaj i ciljevi događaja:

Poljoprivreda kao proizvodnja je izuzetno raznolika i pokriva veliki spektar djelatnosti. Pruža veliku mogućnost izbora i odabira prema vlastitim ambicijama i sklonostima, te proizvodnim resursima od skromnih do velikih. Uvidom u nekoliko grana poljoprivredne proizvodnje: lijeska, orah, svinje mangulice, magarci, konji, ovce,  krave, pčele i ratarstvo dobiva se slika potrebnih aktivnosti u pojedinoj proizvodnju. Posebnu atraktivnost poljoprivrednoj proizvodnji daju autohtone sorte i pasmine, te ekstenzivni način uzgoja, sa minimalnim ulaganjem u objekte. Sve teme će biti odrađene i vidljive na praktičnim primjerima, te će poslužiti sudionicima za lakši odabir.  O svim navedenim temama i pitanjima raspraviti će se i upoznati sudionike tijekom demo-događaja.

Molimo da se poštuju epidemiološke mjere u svezi pandemije  Covid 19.

 

Program demo-događaja

27.04.2021. 10:00 – 15:00

10:00 – 10:10 Okupljanje prisutnih i uvod u radionicu Ostoić/Tomljanović/Vidaković
10:10 – 10:20 Projekt Nefertiti „Atraktivna poljoprivreda“ (HUB 10) u Hrvatskoj Ostoić/Tomljanović
10:20 – 12:00 Voćarstvo (lijeska, orah) kao novi oblici poljoprivredne proizvodnje Vidaković/Ostoić
12.00 – 12:30 Pauza  
12:30 – 12:50 Uzgoj mangulica i konja hladnokrvnjaka Marjanović/Ostoić
12:50 – 13:10 Proizvodnja magarećeg mlijeka Ostoić/Bubić
13:10 – 13:30 Ekološko pčelarstvo Tomljanović/Kurić
13:30 – 14:00 Uzgoj ovaca i krava u sustavu krava – tele na pašnjacima Ostoić/Marjanović
14:50 – 14:15 Pauza  
14:15 – 15:00 Pitanja i rasprava  
15.00 Završetak radionice  

 

                                                                           Radujemo se Vašem dolasku !

Ovčarstvo, Savjet, Stočarstvo

Organizacija janjenja u dalmatinskim stadima

Uspješan pripust i vođenje evidencije pripusta određuje vrijeme janjenja. Iako je sezona janjenja započela početkom prosinca, kod većine uzgajivača na području Dalmacije glavnina janjenja u stadu se očekuje u razdoblju od siječnja do prve polovine ožujka.

U tom periodu je najhladnije i zbog toga su poželjna janjenja u štali (ovčarniku) kako bi smrtnost janjadi bila što manja, a sama organizacija posla za uzgajivača jednostavnija. Kako se uglavnom radi o uzgoju Dalmatinske pramenke i nešto njenih križanaca (otporne ovce), janjenja uglavnom prolaze bez većih problema. No, i organizaciji janjenja zadnjih godina pristupa se ozbiljnije i odgovornije od strane samih uzgajivača.

Prostor za janjenje (boks) prije svega mora biti suh i čist, po mogućnosti nasteljen (slama) i prozračan s dovoljno svjetla, ali bez propuha. U stadima u Dalmaciji još se uvijek događa da se ovce janje u boksovima u kojima pod nije nasteljen,stelje (slame) nema dovoljno ili je uopće nema. U tom slučaju pod (zbijena suha balega pomiješana sa zemljom) treba biti suh uz dobru higijenu zraka (prozračna staja).

Bilo bi poželjno da svaka staja (ovčarnik) ima prostor za janjenja, a on ovisi o tipu staje, veličini podnog prostora u staji, broju ovaca i intenzitetu janjenja. Prostor (boks) može biti privremen i ograđen pomičnim ogradama, tako da se nakon sezone janjenja boksovi mogu demontirati. Ograde mogu biti od raznih materijala (drvo, željezo) raznih dužina i visine, važno je da se mogu prenositi  i međusobno povezivati. Ako nemamo dovoljno pregrada i ne očekujemo veliki intenzitet istovremenih janjenja, prostor (boks) može biti veći i u njemu smješteno nekoliko ovaca.

Slika 1. Dalmatinska pramenka s podmlatkom u boksu

Bilo bi poželjno da se veliki boks (prostor) pregradi na više malih (individualni ili pojedinačni boksovi) veličine 0,8 – 1,2 m2 .

Slika 2. Dalmatinska pramenka u individualnom boksu uz slabo nasteljen pod

Dan do dva dana prije očekivanog janjenja prema podacima iz evidencije pripusta i vizualnim pregledom (nabreklo vime, pred sam porod postaje nemirna) ovcu izdvajamo iz stada i smještamo u odvijen prostor (boks). U prostoru za janjenja (boksu) ovca će imati mir, te će se lakše poroditi i prihvatiti janje, što je posebno važno kod mladih ovaca, šilježica. Janjenje kod ovaca najčešće prolaze bez ikakve pomoći čovjeka i završava za 15 – 40 minuta.

Slika 3. Dalmatinska pramenka i janje staro sat vremena

Ako pružamo pomoć rodilji, to moramo činiti uz minimalnu upotrebu snage i maksimalnu higijenu (dezinfekcija ruku). Nakon poroda janjetu treba očistiti usta i nosnice od sluzi, (ako treba uhvatiti janje za stražnje noge, glavom okrenutom prema dolje), osušiti janje slamom ili krpom, te ga ostaviti pored majke da ga do kraja poliže i očisti, radi stvaranja čvrste veze među njima.

Nakon nekoliko sati iz boksa uklonimo posteljicu i dio mokre prostirke. Ovca s janjetom ili više njih će nakon poroda ostati još 2 – 4 dana u boksu i u tom periodu svoju janjad othranjivati kolostrumom. Unutar boksa prostirka cijelo vrijeme mora biti suha i čista (potrebno redovito steljenje poda) čime sprečavamo infekciju pupkovine janjadi i upalu vimena kod ovce.

U stadima u kojima se ne vodi evidencija pripusta i u kojima nema mogućnosti odvajanja ovaca u prostor za janjenja ili kad se janjenja događaju [D1] u prirodi (na pašnjaku) gubitci prilikom janjenja mogu biti veliki poglavito za vrijeme izrazito niskih temperatura. U tom slučaju prije samog janjenja (vizualna procjena) trebalo bi odvojiti visokogravidne ovce od ostatka stada i držati ih u staji (ovčarniku), ograđenom ispustu uz staju ili na pašnjaku u blizini staje.

Slika 4. „Matično stado Dalmatinske pramenke“ u velikom ispustu pored staje

Organizacija janjenja ovisi o brojnim čimbenicima, prvenstveno o načinu ovčarenja i ciljevima uzgoja, ali za sve vrijedi isto da u vrijeme očekivanih janjenja ovce treba imati pod kvalitetnim nadzorom.

Ivica Kosor, dipl. ing. agr.,
viši stručni savjetnik za stočarstvo

Ovčarstvo, Stočarstvo, Vijest

Drugi festival vune u Ravnoj Gori

Organizator manifestacije je Udruga Goranske vunarice Ravna Gora i Turistička zajednica Ravne Gore, a pokrovitelji su Općina Ravna Gora, Primorsko-goranska županija i LAG Gorski Kotar.

Vrijedne članice Udruge Goranske vunarice ispred svoga štanda.

Na festivalu su se predstavili vunari iz Hrvatske i Slovenije tako da je druženje bilo međunarodnog karaktera. Najveća prednost ove dvodnevne manifestacije bilo je druženje i upoznavanje svih ljubitelja i dobrih poznavatelja vune na jednom mjestu te razmjena iskustava. Sudionici su izložili svoje proizvode na štandovima gdje je za šire pučanstvo ponuđen veliki asortiman mnogih ukrasnih i odjevnih predmeta od vune kao i iščešljana vuna za daljnju obradu. Posebnu ljepotu vunenih predmeta prikazali su naši prijatelji iz Udruge Bicka Solčava no svaki je štand donio duh tradicije i ljepote krajeva lijepe nam Hrvatske. Lag Gorski Kotar je organizirao predavanje „Program ruralnog razvoja RH 2014-20120“.

Uređeni štand sa prekrasnim proizvodima od vune (foto:Bernarda Dražetić)

Općina Ravna Gora
Primorsko-goranska županija
LAG Gorski kotarOpćina Ravna Gora
Primorsko-goranska županija
LAG Gorski kotar

U dvodnevnom ugodnom druženju učenici prvog i četvrtog razreda Osnovne škole dr. Branimira Markovića sudjelovali su u izradi zajedničke slike tehnikom filcanja vune, a recitiranjem pjesama iz svoga kraja približili su nam ravnogorski govor. Drugi dan je za sve sudionike organizirana tombola u kojoj su se iz šešira izvlačili „radni zadaci“ izrade filcanih predmeta od vune. Na velikom zajedničkom stolu svaki je sudionik zasukao rukave i primio se izrade zadanog zadatka kojeg je izvukao iz šešira u izradi lijepih vunenih filcanih predmete. Ubrzo su osvanule prekrasne kapa, torba, ogrlice, cvjetići i papuče.

Izrada filcane slike učenika osnovne škole (foto:Bernarda Dražetić)

U ovogodišnji se festival uključila i Savjetodavna služba, Podružnica Karlovačke županije održavanjem edukativnih predavanja „Od ovce do čarape“ i „Tehnika šišanja ovaca“. Sudionicima je u nizu slika iz prakse ošišana vuna izvedena sve do lijepih toplih čarapa. Poseban značaj posvećen je šišanju ovaca gdje je u sljedećem predavanju kako slikama tako i video prikazima predstavljena Bowenova tehnika šišanja ovaca. Upravo je ova tehnika šišanja osmišljena 50-tih godina prošlog stoljeća prihvaćena kod većine svjetskih profesionalnih šišača ovaca i koristi se na natjecanjima u šišanju ovaca. Za sudionike su održani prikazi češljanja vune na grebene i predenja vune na električni kolovrat što je izazvalo veliko zanimanje pa su se mnogi sudionici i posjetitelji okušali u predenju vune. Čak i starije gospođe koje negdje čuvaju svoje stare kolovrate nisu mogle odoljeti pozivu predenja vune.

Gospođa se rado sjetila predenja vune na kolovrat, ovaj puta uz električni pogon (foto: Bernarda Dražetić)

Osobno najveće iznenađenje i najljepši dio ovog dvodnevnog druženja je upoznavanje gospođe Bernarde iz Udruge Bicka iz Slovenije, kolegice po struci agronomke za stočarstvo koje je jedno vrijeme radila u Svetovalnoj službi susjedne Slovenije. Prekrasno pa neka se neko pohvali ako može sa sličnom situacijom!

Dvije Bernarde, obje kolegice agronomke za stočarstvo veselo predu vunu (foto: Bernarda Dražetić)

Uz štand sa električnim kolovratom stalno se prelo (foto:Bernarda Dražetić)

Štand registrirane hrvatske tvrtke za prodaju vune (foto:Bernarda Dražetić)

Drugi dan sudionici festivala su počašćeni nastupom poznatog ravnogorskog mješovitog pjevačkog zbora „Gimpl“ na čelu sa gospođom Žaklinom Majetić Muftić.

Ugodni domaćini iz Gorskog Kotara na kraju su nas sve pozdravili uz najavu 3. festivala vune dogodine za koji smo već dobili zadatak izrade odjevnog vunenog predmeta po želji za modnu reviju.

Bernarda Dražetić
viši stručni savjetnik

Općina Ravna Gora
Primorsko-goranska županija
LAG Gorski kotar

Ovčarstvo, Stočarstvo, Vijest

Radionica obrade vune u Supetru na Braču

Radionicu je vodila Bernarda Dražetić, viši stručni savjetnik za stočarstvo u Karlovačkoj županiji.

Ispredena domaća neobojana vuna (foto: Bernarda Dražetić)

Projekat „Brački pahaj“ je potaknut i organiziran od Udruge Svijet kao cvijet, Aktive Brač i ostalih sudionika. Inicijativa je zaista opravdana obzirom na velik broj ovaca na otoku Braču čijim šišanjem svako proljeće dobijemo sirovinu koja predstavlja problem. Tijekom radionice održano je predavanje „Od ovce do čarape“. Slijedio je prikaz češljanja vune na grebene u kojem je vuna prešla u prekrasne iščešljane niti. Sudionici radionice mogli su svojim rukama osjetiti kako iščešljane vunene niti prelaze u ispredene niti uz pomoć električnog kolovrata. Mali i praktični, od milja zvan„strojček“, električni kolovrat je jako lijepi spoj tradicije u kojoj se vuna uvrće i namaće na isti način kao i prije stotinu godina, ali opet suvremenog pogona na struju koji omogućava daleko lakše i brže predenje vune. U postupku predenja vune dobijemo prekrasnu ispredenu vunu koju su ljudi koristili stoljećima upravo zbog njenih izvanrednih svojstava. Tijekom radionice istaknuli smo sva pozitivna svojstva vune kao prirodnog izolatora koji „zimi grije, a ljeti hladi!“

Pletene neobojane čarape od domaće vune (foto: Bernarda Dražetić).

Sudionice radionice isprobale predenje vune na električni kolovrat (foto:Bernarda Dražetić).

Druženje sudionika radionice nakon predavanja (foto:Bernarda Dražetić).

Bernarda Dražetić
viši stručni savjetnik

Ovčarstvo, Stočarstvo, Vijest

Radionica obrade vune

Radionicu je vodila Bernarda Dražetić, dipl. ing. agr., viša stručna savjetnica za stočarstvo u Karlovačkoj županiji.

Iščešljana i ispredena domaća vuna spremna za korištenje u domaćinstvu (foto: Bernarda Dražetić)

Cilj radionice bio je educirati poljoprivrednike te potaknuti obradu vune na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, kako bi poljoprivrednici preradom ovčje vune uvidjeli prednosti korištenja vunenih predmeta na domaćinstvu i poboljšali dohodak na poljoprivrednom gospodarstvu.

Radionica je započela predavanjem „Od ovce do čarape“, a sudionici su zaista sa zanimanjem pratili predavanje gdje je pokazan tradicionalan način obrade vune u kojem dobivamo korisne vunene odjevne predmete.

U nastavku su održani prikaz češljanja vune na grebene, predenje vune na električni kolovrat i predenje vune na vitlac. Opranu vunu smo iščešljali na grebene i dobili prekrasno vuneno „crijevo“. Slijedilo je predenje vune na električni kolovrat gdje je vuna oblikovana u fine tanke niti spremne za pletenje. Usput smo pokazali predenje vune na vitlac, neobičan drveni premet čijom vrtnjom naša iščešljana vuna prelazi u prekrasne tanke ujednačene vunene niti.

Svojim dolaskom najveće zanimanje i oduševljenje pokazale su članice ženske udruge „Katarina“ iz Općine Josipdol. Tijekom radionice izloženi su pleteni vuneni radovi različitih odjevnih predmeta kao i iščešljana i ispredena vuna.

Prikaz češljanja vune na grebene (foto: Bernarda Dražetić)

Češljanjem smo dobili dugačko vuneno“crijevo“ spremno za predenje (foto: Bernarda Dražetić)

Predenje vune na električni kolovrat (foto: Bernarda Dražetić)

Predenje vune na vitlac (foto: Bernarda Dražetić)

Bernarda Dražetić, dipl. ing. agr.
v
iši stručni savjetnik

Ovčarstvo, Stočarstvo, Vijest

Održana edukacija obrade vune u Kninu

Ista se sastojala od stručnih predavanja kojima su obrađene teme vezane za proizvodnju vune (pravilan uzgoj i držanje ovaca, šišanje, zbrinjavanje vune, pranje, kvaliteta i uporabna vrijednost), preradu i mogućnost njezine primjene u izradi različitih ukrasnih i uporabnih predmeta.

Najvažniji i najzanimljiviji dio edukacije bio je praktični prikaz obrade vune – češljanje i predenje. Viša stručna savjetnica Bernarda Kasunić, u tu je svrhu pripremila i donijela svu potrebnu opremu i sirovinu (opranu vunu). 

Svi sudionici dobili su mogućnost isčešljati vunu na grebene, pa su ovim postupkom češljanja dobivena prekrasna dugačka vunena crijeva.

Iščešljana vuna se zatim prela na električni kolovrat. Muški dio prisutnog društva pomno je proučavao kako napraviti slični električni kolovrat u kućnoj radinosti. Ženski dio ohrabrio se za kolovratom, pa je iščešljana vuna ubrzo prešla u prekrasne niti koje će Udruzi poslužiti u postupku tkanja i izradi uporabnih predmeta: tepiha, torbi, pojaseva i ostalih tkanih, ali i pletenih predmeta.

Mogućnost predenja domaće vune na jednostavniji i brži način, prema izjavi naše kolegice agronomke i predsjednice Udruge gospođe Ojdane Vještice, bila je karika koje je nedostajala u njihovom radu. Teško je savladati vještinu predenja vune na preslicu i vreteno kako su radile naše bake i majke, a predenje vune na električni kolovrat, zaista je jako lijepi spoj modernog i tradicionalnog načina predenja vune.

Na radionici se također moglo isprobati i predenje vune na vitlac. Vitlac je mali i jednostavni drveni predmet za predenje vune koji je uobičajen u nekim krajevima BIH, a ponajviše su ga koristili muški članovi obitelji koji su provodili puno vremena na ispaši ovaca.

Druženje s članovima Udruge Naše ognjište je zaista bilo lijepo i korisno, jer će obrada domaće vune omogućiti izradu raznih proizvoda za potrebe razvoja turizma u kraljevskom gradu Kninu.

Dubravka Kaić, dipl. ing. agr.
viša stručna savjetnica

Bernarda Kasunić, dipl. ing. agr
viša stručna savjetnica

Ovčarstvo, Stočarstvo, Vijest

Transhumantno stočarenje

Suprotno tome, zimu su pak, zbog velikog snijega  stočari iz  Like  sa svojim stadima, osobito ovcama provodili na području Sjeverne Dalmacije i Primorja. Lički su stočari davali prednost dalmatinskim stočarima, te nakon što bi se oni vratili i smjestili krenule bi kolone ovaca iz Velebita, ličkog sredogorja i Poštaka put Dalmacije. O tim negdašnjim kretanjima stočara i stoke svjedoče pisani spomenici, „pisani kamen„ u Lomskoj Dulibi na Velebitu koji potječe iz rimskog doba. Na kamenu je latinskim  pismom uklesan natpis iz kojega je vidljivo da su se tadašnja ilirska plemena dogovorila o korištenju žive vode u Begovači koja je bila od vitalnog značaja za opstanak ljudi i stoke na Velebitu. Prvi dokumenti o stočarskim kretanjima potječu iz 18. st., „Radučki ugovor„ iz 1775.g. i „Novigradski ugovor” iz 1776. g.  Ugovorima  su regulirana stočarska kretanja unutar ličkog i sjevernodalmatinskog područja. Radučki ugovor je bio jamstvo sjevernodalmatinskim stočarima da mogu koristiti 35 pašnjaka na Južnom Velebitu, Poštaku i ličkom sredogorju, dok je Novigradski ugovor  bio jamstvo ličkim stočarima da mogu koristiti zimsku ispašu u Sjevernoj Dalmaciji, Bukovici i Ravnim kotarima. U korištenju stočarskih prava bilo je pojedinačnih prijestupa i tužbi ličkih zemljoposjednika na dalmatinske stočare koji se ne drže utvrđenih regula (prolaska, napajanja i podizanja nastambi).“ Gospićki ugovor „ iz 1887.g. dao je odrednice stočarskih prava i obveza na bazi zajedničkog reciprociteta i interesa obiju strana, dalmatinskim  stočarima se dozvoljava pašarenje za 60.000 ovaca, a ličkim korištenje pašnjaka na desnoj strani Zrmanje i Morlačkog kanala na prostoru od Priveza do Tribnja. U Gospićkom ugovoru točno su navedena dalmatinska sela koja imaju pravo na ljetni uzdig u Liku kao i točan vremenski raspored. Ta sela su se nalazila u sastavu dalmatinskih općina: Knin, Kistanje, Skradin, Benkovac, Obrovac i Nin, a paša je otpočinjala 1. lipnja i trajala do 30. rujna. Zimska paša ličkih stočara započinjala je 1. listopada i završavala 30. travnja iduće godine. Sjevernodalmatinska sela u kretanju prema Lici grupirala su se u pet skupina.

Prvu skupinu činila su sela: Briševo, Visočane, Dračevac, Poljica, Rubač i Ražanac.

Drugu skupinu činila su sela iz šire okolice Novigrada: Paljuv, Pridraga, Karin i Popovići, a stoka iz Slivnice i Posedarja kretala se smjerom preko Vinjerca.

U trećoj skupini su sela Ravnih kotara i Bukovice: Benkovac, Lisičić, Lepuri, Dobropoljci, Brgud, Bruška, Zelengrad, Kruševo i Obrovac. U Obrovcu je bilo glavno križanje stočarskih putova.

Četvrta skupina kretala se od Ervenika i Bjeline, te Modrinog i Biovičinog sela.

Petu skupinu su činila sela iz okolice Skradina, Kistanja, Rudela i Radučića.

Tako su se stočarska kretanja odvijala u reciprocitetu interesa obiju strana sve do Drugog svjetskog rata. Nakon Drugog svjetskog rata nastupile su velike društvene promjene, nagli progres, razvoj turizma, industrije, drugih grana privređivanja što je uvjetovalo migracije stanovništva za boljitkom. Uslijed nastalih društveno ekonomskih promjena smanjen je  i stočni fond, te  nije bilo potrebe za stočarskim kretanjima i polunomadskim stočarenjem.

Domovinski rat pridonio je daljnjoj migraciji stanovništva, velikom smanjenju broja životinja, broj ovaca i koza  pao  je na trećinu od predratnog broja, a organizirani oblik transhumantnog stočarenja posvema isčezao. Zamijenio ga je pojedinačni, ali i on je u opadanju.

ovce.jpg

Danas je pašarenje i brst sveden na lokalne pašnjake i one umjetno nastale, odnosno neobrađeno poljoprivredno zemljište pretvoreno manjim dijelom u livade, većinom u pašnjake, a o pašarenju, onodobnom životu i tradiciji dalmatinskih i ličkih stočara, ostali su pisani tragovi, ali i priča koja se prenosi s generacije na generaciju.

mr. sc. Ana Grgas, rukovoditeljica odsjeka za male životinje

Ovčarstvo, Stočarstvo, Vijest

Vuna, nekad glavni ovčji proizvod, danas glavni problem

ovce1_.jpg

Po riječima Dragana Tutića, otkupljivača iz Končanice po vunu se dolazi po pozivu. No za male količinu vune ili loše skladištenu pitanje je rentabilnosti . U kontinentalnim županijama većina uzgajivača posjeduju mala stada, kao dopuna drugim poljoprivrednim djelatnostima. Sa velikim uzgajivačima, koji posjeduju stotine i stotine ovaca i kojima je to glavna poljoprivredna djelatnost, nema problema. Oni svoje velike količine prodaju iako je vuna lošije kvalitete, i bez subvencija. U Bjelovarsko-bilogorskoj županiji neki gradovi su odlučili sufinancirati otkup, kao što je npr. grad Bjelovar. Ali većina poljoprivrednika se nalazi na području siromašnih općina i njih takve subvencije zaobilaze. Boljom organizacijom i povezivanjem svih subjekata vuna bi mogla biti dobar izvozni proizvod, a ne ekološka katastrofa.

ovce_1.jpg

Zbog vune, kao sirovine za tekstilnu industriju, prije nekoliko stotina godina u svijetu se povećao broj ovaca, u Velikoj Britaniji na prijelazu iz 15. u 16. stoljeće zbog povećavanja pašnjaka za ovce takozvanog ograđivanja ovaca 3.000.000 seljaka se preselio u gradove i postao proletarijat, donedavno bio je bitan znak Woolmark kvalitete na odjeći. Moram naglasiti da danas taj znak ja tražim već neko vrijeme po trgovinama, no nisam ga vidjela ni u Hrvatskoj ali ni u drugim zemljama. Danas nosimo plastiku i sintetiku a vuna „ ide u nebo“. Najbolje bi bilo kad mi mogli izvoziti vunene proizvode, a ne vunu kao sirovinu, ali barem moramo pokušati organizirano zbrinuti nekad glavni ovčji proizvod.

 

Darija Marković, dipl. ing. agr.
viša stručna savjetnica za stočarstvo

Ovčarstvo, Stočarstvo, Vijest

Janjenje ovaca i postupak s janjetom

Samo janjenje prolazi bez komplikacija i završava za 15–40 minuta. Janjetu treba pregledati nosnice i usta, odstraniti sluz i položiti ga uz majku. Prvi kontakt s majkom itekako je važan. Ovca prvi kontakt s janjetom uspostavlja tako što ga onjuši i oliže. Nakon što se oporavi od janjenja, janje pokušava stati na noge. Poželjno je da mu uzgajivač u tome pomogne, potrebno je izmusti prve mlazove mlijeka iz vimena, jer oni su najinficiraniji. Malo mlijeka može se izmusti janjetu u usta, a dalje će janje nastaviti samo sisati. Također, poželjno je pratiti janje pri sisanju da se vidi koliko posiše i siše li uopće. Janje obavezno mora posisati kolostrum, koji nakon 3–5 dana prelazi u normalno mlijeko.

janjci.jpg

Janje prvih nekoliko dana mora biti uz majku i sisati po volji, a nakon toga treba ih do 14 dana privikavati da sišu obročno, svaka 2–3 sata. U dobi od 15 dana počinju se prihranjivati kvalitetnim sijenom (najbolje lucerkinim) i smjesom koncentrata, a nakon 30 dana odlaze s majkom na ispašu.

Najkasnije u dobi od dva mjeseca janje se odbija, gdje se ovce iskorištavaju za mlijeko, no bolje je ako se odbiju s tri mjeseca jer će se janjad tad bolje tjelesno razvijati. S četiri mjeseca odbija se janjad koja se tovi na sisi ili grla koja se ostavljaju za daljnju reprodukciju. Pri odbijanju treba, uz dobru prihranu voditi brigu i o tome da se janjad svrsta po spolu, a po mogućnosti treba izmjeriti i tjelesnu težinu. Kastracija i kupiranje repova provodi se prije odbijanja već u dobi od 2–3 tjedna. Kastrirana janjad bolje iskorištava hranu u tovu, ima veći prirast i daje kvalitetniju vunu. Međutim, u ekološkom uzgoju životinja, zabranjeno je kupiranje repova i odrožavanje, bez obzira na daljnji postupak s janjetom, bilo da se radi o tovu ili daljnjoj selekciji.

Područni odjel HPK Zadarske županije
mr.sc. Ana Grgas, viša stručna savjetnica