Peradarstvo

Govedarstvo, Kozarstvo, Ovčarstvo, Peradarstvo, Savjet, Stočarstvo, Svinjogojstvo

Pasmine kao genetski resursi i njihova kategorizacija

Pasmina je skupina domaćih životinja s jasnim i uočljivim vanjskim svojstvima po kojima se razlikuje od drugih definiranih skupina unutar iste vrste ili skupina životinja koja je zbog zemljopisne i/ili kulturne izolacije od sličnih skupina životinja prihvaćena kao poseban identitet. Za uzgojno valjana grla izvornih pasmina vodi se središnja baza podataka. Bazu čine podaci o porijeklu, eksterijernim i proizvodnim karakteristikama, rezultatima genetske karakterizacije i genomskog vrednovanja.

Slike: Uprava za stručnu podršku razvoju poljoprivrede

 

Kategorizacija pasmina

Pasmine su nastale odabirom životinja koje su prilagođene vanjskim uvjetima kao što su klima, dostupnost stočne hrane, proizvodni sustavi i uzgojni ciljevi.

Kategorizacija pasmina domaćih životinja izrađena je temeljem Smjernice za razvoj izvještaja država (FAO, 2005.) i Zakonskog okvira za upravljanje životinjskim genetskim resursima (FAO, 2005.) te temeljem specifičnosti i značaja pojedinih pasmina.

Stoga se definiraju slijedeće kategorije pasmina domaćih životinja:

  1. Lokalno adaptirane pasmine su pasmine koje se uzgajaju u određenoj državi dovoljno vremena da bi se genetski adaptirale na jedan ili više tradicionalnih proizvodnih sustava ili okoliša, a obuhvaćaju:
  • izvorne pasmine (lokalne, autohtone) su pasmine domaćih životinja za koje je na osnovu povijesnih izvora o pasmini dokazano da su nastale na području Republike Hrvatske i da je to prvotno okruženje za razvoj pasmine, kao i da za pasminu postoji hrvatska uzgojna i povijesna dokumentacija. Iz spomenute dokumentacije treba biti vidljivo da se za pasmine vodi porijeklo najmanje pet generacija predaka te da za pasmine postoje uzgojna i selekcijska pravila,
  • tradicijske pasmine su pasmine domaćih životinja koje po izvornom nastanku nisu s prostora Republike Hrvatske ili za koje to nije dokazano. Pasmine su u Republici Hrvatskoj u neprekinutom uzgoju već pedeset (50) godina za kopitare i goveda ili trideset (30) godina za ostale vrste domaćih životinja. Za pasmine postoji hrvatska uzgojna dokumentacija iz koje je vidljivo da se za pasminu vodi porijeklo od najmanje pet (5) generacija. Za te pasmine se također provode uzgojna i selekcijska pravila.
  1. Pasmine od posebnog značaja za Republiku Hrvatsku su pasmine koje udovoljavaju jednom od navedenih kriterija:
  • pasmine se kontinuirano uzgajaju na području Republike Hrvatske slijedom duge povijesne tradicije uzgoja i imaju jasnu i neupitnu gospodarsku važnost te dodatan značaj za tradicijske, folklorne i/ili turističke aktivnosti uz očuvanje agroekološkog sustava i identiteta područja. Za pasmine također postoji hrvatska uzgojna dokumentacija,
  • pasmine koje su uzgajane na području Republike Hrvatske i čiji su uzgoji nakon “istiskivanja” iz područja na kojima su pasmine uzgajane ponovno obnovljeni (reintroducirane) na području Republike Hrvatske, a zbog svojih posebnih karakteristika, uz neupitnu i jasnu gospodarsku vrijednost, imaju i dodatni značaj.
  1.  Inozemne pasmine koje se održavaju u različitom području od onog u kojem su se razvile i uključuju pasmine koje nisu lokalno adaptirane i koje nisu nastale na prostoru Republike Hrvatske, a obuhvaćaju:
  • introducirane pasmine čija je introdukcija započela prije oko pet generacija, a koje su uvožene u relativno kratkom vremenskom razdoblju odnosno bliskoj prošlosti te nisu ponovno uvožene od tada,
  • kontinuirano introducirane pasmine su pasmine čiji se lokalni genski fond redovito nadopunjava iz jednog ili više izvora izvan Republike Hrvatske. Mnoge od pasmina koje se koriste u sustavima intenzivne proizvodnje ili koje trže internacionalne uzgojne organizacije nalaze se u ovoj kategoriji.

 

Literatura:

Nacionalni Program očuvanja izvornih i ugroženih pasmina domaćih životinja u Republici Hrvatskoj 2021.-2025.

 

Mirna Dadić Ćućić, univ. spec. agr.

Peradarstvo, Savjet, Stočarstvo

Proizvodnja rasplodnih jaja

Poznato je u peradarskoj proizvodnji, da proizvodnja rasplodnih jaja i valjenje pilića može biti organizirano na prirodan način korištenjem prirodnog nagona „kvocanja“ kvočke ili umjetan način putem inkubatora.

Također poznato je da se rasplodna jaja mogu proizvoditi tijekom cijele godine u velikim sustavima, kao što se mogu i sezonski proizvoditi što je češće na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima.

Međutim, jesu li poljoprivrednici upoznati što sve prethodi proizvodnji rasplodnih jaja, te da bi uopće mogli pravilno postaviti i voditi proces proizvodnje jaja za rasplod prvobitno je potrebno poznavati neke osnove poput: građe jajeta, kao i sam proces formiranja jajeta u ženskom organizmu.

Osnovnu građu jajeta čine: ljuska, jajna opna, bjelanjak i žumanjak.

Ljuska jajeta štiti osjetljive dijelove jajeta od vanjskih utjecaja, a pri tom omogućuje izmjenu plinova i prijenos topline. Vapnena ljuska je tanka, čvrsta i ima mnogobrojne pore.

Bjelanjak okružuje žumanjak. Dio uz žumanjak je rjeđi i ima veći sadržaj vode, dok je onaj uz ljusku gušći. Bjelanjak osim hranjive, ima i zaštitnu ulogu, štiti zametak od eventualnih mehaničkih utjecaja.

Žumanjak se nalazi u sredini jajeta i obavijen je tankom i elastičnom ovojnicom.

Izvor: http://ss-ilok.skole.hr/upload/ss-ilok/images/static3/820/File/Srednja_skola_Ilok.pdf

Sam proces formiranja jajeta je pod utjecajem neurohormona na koji utječu vanjski i unutarnji čimbenici.

Jajnik kokoši građen je od pet dijelova: infudibuluma, magnuma, isthmusa, uterusa i vagine koja prelazi u kloaku (otvor i za crijevni, urinarni i reproduktivni sistem).

Kokoši imaju jedan funkcionalni jajnik (iako, dok je u jajetu, kod pileta se formiraju dva jajnika, međutim samo se lijevi jajnik razvije i postaje aktivan). Kada jajna stanica sazrije u jajniku, ona se oslobađa iz jajnika u jajovod, te se taj proces zove – ovulacija.

Zanimljiva činjenica je da pijetao nema vanjske genitalije tj. nema penis, a do oplodnje dolazi kada pijetao stoji na leđima kokoši, te spušta svoju kloaku u kontakt sa kloakom kokoši, te ispušta spermu. Spermatozoidi putuju do jajovoda kokoši, i u dijelu koji se zove – infundibulum, čekaju zrelu jajnu stanicu iz jajnika (proces ovulacije), kako bi je oplodili.

Spermatozoidi mogu preživjeti i do dva tjedna u infundibulumu kokoši. U jajovodu, jajna stanica  odlazi do dijela koji se zove – magnum. Ovdje se dodaje bjelanjak jajnoj stanici ili tzv. – albumen. Nakon toga jajna stanica odlazi do isthmusa gdje dobiva obje jajčane opne, te u uterusu jaje najduže boravi, jer se tu talože sve mineralne tvari i formira se ljuska jajeta. Zatim usklađenom kontrakcijom mišića vagine i trbušno-grudne šupljine jaje bude sneseno.

Izvor: Ptice – Biologija 7 edutorij.e-skole.hr

Za uspješnu proizvodnju inkubiranih jaja potrebna su nam kvalitetna rasplodna jaja.

Na kvalitetu rasplodnih jaja utječu čimbenici:

  • Oplođenost: na što utječe odnos mužjaka i ženki, starost jata, razdoblje nesivosti, ishrana rasplodnog jata, uvjeti držanja i dr.

Preporučuje se omjer:

kokoši-lake nesilice 1 : 15
kokoši-srednje teške nesilice 1 : 10
pure 1 : 10 do 12
guske 1 : 3 do 5
patke 1 : 5 do 7
  • Težina jaja: za inkubaciju su prihvatljiva jaja težine 53-67g, odnosno ekstremi, bilo nagore ili nadolje uglavnom se ne uzimaju za inkubaciju
  • Starost: kako bi postigli optimalne rezultate valjenja rasplodna jaja bi trebala biti starosti od jednog do najviše sedam dana. Dužim čuvanjem jaja opada valjivost te je potrebno zadovoljiti optimalne uvjete čuvanja, a to su: temperatura 15-18oC, relativna vlaga zraka 75-80%, te okretanje jaja (najmanje jednom dnevno).
  • Izgled i čvrstoća ljuske: ljuska kvalitetnog rasplodnog jajeta trebala bi biti jednakomjerno glatka i neoštećena. Jaja koja imaju tanku ljusku, lako se lome i brzo gube vlagu, što rezultira slabim valjenjem. Dobru kakvoću ljuske jajeta osiguravamo s optimalnom i dobro izbalansiranom hranidbom, te dobrim zdravstvenim stanjem rasplodnog jata.

U cijelom lancu peradarske proizvodnje, proizvodnja rasplodnih jaja je vrlo važna karika koja podrazumijeva posebne farme s muškim i ženskim životinjama koje se drže u uzgoju kao matične jedinke s ciljem proizvodnje što većeg broja kvalitetnih rasplodnih jaja.

Postoje dva tipa matičnih jata kokoši: kokoši teških tipova i kokoši lakih tipova.

Roditelji teških tipova kokoši drže se u uzgoju za proizvodnju budućih brojlera, a roditelji lakih tipova kokoši uzgajaju se radi proizvodnje budućih nesilica konzumnih jaja.

Nadalje, kod proizvodnje rasplodnih jaja razlikuju se dva razdoblja: prvo razdoblje je uzgoj pilenki i pjetlića do proneska, a drugo je proizvodnja jaja. S obzirom na tipove kokoši glavne razlike u uzgoju i nesivosti su u načinu i vrsti hrane, gustoći naseljenosti i broju proizvedenih jaja.

U proizvodnji rasplodnih jaja putem inkubatora prije dopreme jaja do inkubatorskih stanica, rasplodna jaja prolaze kroz definirane procese prikupljanja, sortiranja, pakiranja. U proizvodnji koja se odvija na poljoprivrednim gospodarstvima gdje se koristi prirodni nagon -„kvocanje“ kokoši, važno je osim već navedenog, posvetiti posebnu pažnju i brigu smještaju kvočki.

Tihana Bišćan, mag.ing.agr.,
viša stručna savjetnica

Peradarstvo, Savjet, Stočarstvo

Uzgoj zagorskih purana

Današnje tržište pokazuje sve veće zanimanje za kupovinu i konzumaciju životinjskih proizvoda koji su dobiveni od životinja uzgajanih na “prirodan” način, u slučaju zagorskog purana u ispustima. Takvi proizvodi postižu višu cijenu od proizvoda dobivenih na konvencionalan način te se u novije vrijeme sve se više opaža težnja za uzgojem i proizvodnjom autohtonih pasmina peradi, poglavito zagorskih purana.

Zagorski puran vuče porijeklo od srednjeameričkog purana Meleagris gallopavo, koji je u naše krajeve dospio 1561. godine iz Italije. Najveće područje uzgoja zagorskih purana je područje Hrvatskog zagorja, koji obuhvaća 2 županije (Krapinsko-zagorsku i Varaždinsku) te je zajedno s rubnim dijelovima Zagrebačke županije zaštićen oznakom zemljopisnog porijekla. Najveći procvat u proizvodnji zagorskih purana zabilježen je 30-tih godina 20 st., kada je na tom području bilo oko 29.000 komada rasplodnih životinja. 1997.godine u obje županije pronađeno je nešto manje od 400 rasplodnih životinja. Prema podacima iz 2017. godine u Republici Hrvatskoj umatičen je 1.761 kljun zagorskog purana kod ukupno 103 uzgajivača. Najveći broj umatičenih kljunova evidentiran je u Krapinsko-zagorskoj županiji, a sa znatno manjim brojem slijede je Varaždinska i Osječko-baranjska županija. Od 2000. godine zagorski puran je upisan u svjetski registar pasmina domaćih životinja koja se vodi pri FAO-u (Food and agriculture organisation).

U Hrvatskoj se uzgajaju četiri soja zagorskih purana, i to brončani, sivi, crni i svijetli. Koliko je pojedini soj zastupljen na nekom području, isključivo je zasluga tradicije uzgoja na određenom području.

Kod brončanog purana, perje na vratu, prsima i leđima izrazito je crne boje sa zelenim sjajem. Potrbušje i butine su gotovo sasvim crne boje bez sjaja, a perje na pregibima crno-smeđe-pepeljaste boje. Na prsima puran ima karakterističan čuperak, takozvanu keficu crno-zelene boje. Krilno perje je pepeljasto-crno s bijelim prugama i crnim rubovima. Repna pera su crno-smeđe boje prošarana svijetlosmeđim prugama i završavaju bijelim rubom. Boja nogu je ružičasto–siva.

Sivi soj zagorskog purana po vratu, prsima i leđima ima karakteristično obojena pera, kod kojih se na vrhovima polukružno izmjenjuju crna i bijela boja te se stječe dojam sive boje, dok je obojenost repnog perja slična brončanom soju. Boja nogu je ružičasto–siva.

Svijetlom soju zagorskog purana osnovna je bijela boja perja, a na leđima, repnom i krilnom perju prošarana je svijetlosmeđim, sivim i crnim perima. Crno perje na sedlištu daje oštar kontrast donjem perju.  Donji dio zastavice repnog i krilnog perja je bijele boje dok gornji dio ima pruge crne i smeđe boje. Na vrhovima prsnog perja izmjenjuju se crna i bijela boja te se stječe dojam ljuskavosti kao kod riba. Noge su ružičaste boje.

Perje crnog soja purana je sjajne crne boje s zelenkastim sjajem na vrhovima zastavica i zagasite crne boje na središnjem i donjem dijelu zastavice.  Središnji dio glave od korijena nosa do vrata obrastao je crnim nitastim perjem. Boja nogu varira od sivkaste do tamno-ružičaste.

Zagorski puran uzgaja se u okviru seoskih gospodarstava u vrlo različitim prostornim i hranidbenim uvjetima s vrlo različitim rezultatima glede broja purića po rasplodnoj jedinki, završnim tjelesnim masama, mortalitetom, konverzijom hrane.

Glavna aktivnost gospodarstva koje se bavi uzgojem zagorskog purana podrazumijeva sezonski uzgoj kako bi purice i purani bili spremni za prodaju koncem godine u blagdansko doba. Na gospodarstvu se jedan dio rasplodnih životinja ostavlja za reprodukciju naredne godine, dok se eventualni  viškovi prodaju kao jednodnevni purića tijekom rasplodne sezone.

Predviđena tehnologija uzgoja zagorskog purana podrazumijeva slobodni način držanja koji osigurava da životinja veći dio života provede na otvorenom, slobodno se krećući livadama, voćnjacima šumarcima i drugom staništima s bogatom vegetacijom. Na 1 ha zelene površine moguće je naseliti maksimalno 400 purana odnosno za uzgoj jednog zagorskog purana potrebno je najmanje 25 m2 zelene površine.

U nepovoljnim vremenskim uvjetima i noću, odraslim se zagorskim  puranima osigurava čvrsto sklonište odnosno peradarnik. Uzgoj podmlatka do „bobičanja“ odvija se u zatvorenom prostoru u kontroliranim mikroklimatskim uvjetima obzirom na visoku osjetljivost pomlatka. Za ovaj sistem držanja, uzgajivači moraju osigurati slijedeće minimalne prostorne i građevinske uvjete smještaja za puriće i rasplodne životinje: objekt ili njegov zaseban dio mora biti čvrste  građe s dobrim termoizolacijskim svojstvima, namijenjen samo za pure, te minimalno 0,5 m2 natkrite i nasteljene podne površine po rasplodnoj jedinki. Ograđeni ispust za pure u vrijeme rasploda i uzgoja podmlatka od minimalno 5 m2 po jedinki, visinu ograde od minimalno 180 cm, a ispust mora imati neposrednu vezu s peradarnikom. U peradarniku purama se mora pružiti mogućnost sjedenja na drvenim gredicama promjera 5-7 cm, duljine 35 cm te udaljenim od zida najmanje 40 cm.

Hranidba pura se treba odvijati u 3 osnovne faze tijekom uzgojne godine. Tijek odnosno duljine uzgojnih faza su slijedeće:

  • 0.– 9. tjedna  (purići)
  • 10. – 28. tjedna (uzgoj i tov)
  • 28. – do kraja sezone nesenja (reprodukcija)

 U prvoj  tzv. „toploj” fazi preporuča se korištenje kompletnih krmnih smjesa proizvedenih u tvornicama stočne hrane. Topla faza trebala bi trajati 2 mjeseca, a koriste se 2 krmne smjese Prva 4 tjedna uzgoja puriće treba hraniti predstarterom za pure s 28% surovih bjelančevina (SB), a nadalje starterom za pure s 24% SB ili mješavinom vlastitog kukuruza i „superstartera” za pure. U drugom dijelu „tople“ faze dozvoljava se korištenje zelene krme (lucerna, kopriva, stolisnik) kao dodatak kompletnim krmnim smjesama i to nakon obilnog obroka krmnom smjesom. Iskusni uzgajivači mogu u tom razdoblju prijeći na tradicionalnu ishranu mješavinom kuhanih jaja, sira, kukuruznog šrota i zelenih biljaka (kopriva, lucerna). Istovremeno s uzgojem purića na zatvorenom pred kraj „tople faze“ počinje i tzv. proces „bobičanje“, odnosno period kada se mladim purićima pojave bradavičaste izrasline (bobice) na glavi i vratu, a to je pokazatelj da purići stječu otpornost. „Bobičanje“ uzgajivači prepoznaju na temelju stečenog iskustva u praćenju uzgoja purića odnosno starosnoj dobi purića jer se nakon cca 8 tjedana starosna dob purića više ne prati kalendarski već navedenim promjenama u njihovom izgledu.  Nakon „bobičanje“ purići se puštaju na otvoreni ispust da se slobodno kreću radi ispaše. U drugoj „hladnoj” fazi uzgoja do 28. tjedana, kada se pure puštaju na otvoreno, mogućnosti hranidbe su mnogo varijabilnije. Uzgajivači biraju između nastavka hranjenja kompletnim krmnim smjesama s 22% SB i nakon 4 tjedna s 18% SB), ishranom superkoncentratom (40% SB) pomiješanim s kukuruzom uz ispašu, ili samo žitaricama uz ispašu. Treću fazu uzgoja možemo podijeliti u 2 podfaze. U prvoj podfazi, koja se većim dijelom odvija tijekom zimskih mjeseci do proneska, preporuča se korištenje kompletnih krmnih smjesa s 14 -15% SB ili vlastite mješavine „supera” i kukuruza do spomenute razine surovih bjelančevina. U ovoj fazi ne isključuje se tradicionalna hranidba bazirana na žitaricama i usput skupljenoj hrani na dvorištima i ispustima.  U drugoj podfazi, 2 tjedna prije proneska preporuča se hranidba krmnom smjesom za pure nesilice s 14% SB, 2,5% Ca, i 0,6 P, te krmnom smjesom (KS) za kokoši nesilice razrijeđenom kukuruzom u  omjeru 80% krmne smjese i 20 % kukuruza, a može se hraniti i mješavinom 40% „supera”  pomiješanog s kukuruzom (omjer 25%:75%).

Zagorske pure nesu jaja isključivo u sezoni proljeće-ljeto, u čemu najveći utjecaj ima duljina dana (svjetla).

Reprodukcija zagorskog purana odvija se prirodnim i umjetnim (veća jata) nasađivanjem rasplodnih jaja. U vrijeme nošenja rasplodnih jaja svaka rasplodna obitelj pura (jato) istog soja mora biti zaštićena od miješanja s drugim purama iz istog gospodarstva ili susjedstva najmanje 3 tjedna prije proneska jaja. U slučaju posjedovanja više obitelji, jaje svake od njih mora biti obilježeno i njihova inkubacija izvedena tako da se može ustanoviti identitet svakog purića glede očinstva.

Inkubacija purećih jaja traje 28 dana. Za inkubaciju se preporuča korištenje drvenih gnijezda dimenzija 60x50x60 cm, smještenih u peradarniku na suhom i čistom mjestu. Skupljanje jaja provodi se svakodnevno, a čuvaju se na hladnom mjestu s temperaturom ne većom od 18 °C i relativnom vlagom od 70 %. U slučaju čuvanja jaja duže od 7 dana , treba ih najmanje jednom dnevno okretati oko dužinske osi za 180 °. Uzgoj umatičenih zagorskih purana odvija se u porodicama veličine optimalno 6 životinja (1 puran na 5 purica). Jedan uzgajivač može imati više porodica uz uvjet osiguravanja odvojenog držanja po porodicama u vrijeme parenja, nesenja jaja i uzgoja podmlatka. U svakoj rasplodnoj sezoni potrebno je mijenjati rasplodne mužjake.

Osnovne zoohigijenske mjere za očuvanje zdravlja purana su:

  1. Hranilice i pojilice očistiti i dezinficirati najmanje jednom tjedno (klorni pripravci, 5-10% otopina formaldehida)
  2. Peradarnik treba najmanje 2 puta godišnje temeljito očistiti, dezinficirati, a izmet odstranjivati barem jednom mjesečno
  3. Nezatravljeno tlo ograđenog ispusta vezanog neposredno na peradarnik treba svake godine obnoviti odstranjivanjem sloja zemlje debljine 15-20 cm i nanošenje novog, uz dezinfekciju otkrivenog zemljišta vapnenim prahom
  4. Vršiti stalnu i sustavnu deratizaciju

Potpora za očuvanje izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja, u ovom slučaju za zagorskog purana iznosi 200 eura/uvjetnom grlu (UG). Jedno UG čine 33 purana. Kako bi gospodarstvo ostvarilo potporu mora zadovoljiti sljedeće uvjete: biti upisano u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava, uzgajati uzgojno valjane i prstenovane purane, pravovremeno podnijeti Jedinstveni zahtjev za potporu u AGRONET sustavu.

Foto: Manuel Čičko, Ledine Klanječke, OPG Županić

Manuel Čičko, dipl.ing.agr.
Viši stručni savjetnik

Peradarstvo, Stočarstvo, Vijest

Tradicionalni specijaliteti i moderna gastronomija peradarskih proizvoda

Ovogodišnja manifestacija „Tradicionalni specijaliteti i moderna gastronomija peradarskih proizvoda“ koja je četvrta po redu, održana je u Virovitičko-podravskoj županiji na imanju Pustara Višnjica u organizaciji Udruge OPG-a uzgajivača peradi RH u suradnji s Hrvatskom poljoprivredno-šumarskom savjetodavnom službom, a pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede.

Ono što se prvenstveno željelo postići ovom Manifestacijom  je povezati sve uzgajivače peradi i ponuditi razne delicije različitih vrsta peradi: brojlera, kokoši hrvatica, pataka, gusaka i zagorskih purana.

Očekivani rezultat ove Manifestacije, je potaknuti potrošače peradarskih proizvoda (mesa i jaja) na potrošnju proizvoda koji su proizvedeni na našim obiteljskim gospodarstvima, jer samo na taj način možemo razvijati peradarsku proizvodnju i zadržati život u našim ruralnim krajevima.

 

 

 

 

 

 

 

 

Dobrodošlicu peradarima i ostalim uzvanicima zaželjela je predsjednica Udruge OPG-a uzgajivača peradi RH Božica Špoljar naglasivši kako je peradarska proizvodnja veoma važna kako za gospodarstvo tako za poljoprivredu i za razvoj ruralnih krajeva.
„Zahvaljujući proizvodima hrvatskih peradarskih farmi i proizvodima naših OPG-a autohtonih vrsta peradi, odnosno purica, gusaka, pataka… koje su ukras seoskog dvorišta, imamo prave domaće proizvode kakvi su i potrebni za pripremu delicija i vrhunskih tradicionalnih specijaliteta, kao i moderne gastronomije.“

O ulozi Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe u ruralnom razvoju kao i u  ime suorganizatora ove manifestacije  s nekoliko prigodnih riječi obratio se pomoćnik ravnatelja, Siniša Hrgović koji je tom prigodom hrvatskim peradarima istaknuo podršku Službe na  projektu podizanja peradarske proizvodnje, te nadu da će se kroz zajedničku suradnju prepoznati domaća kvaliteta njihovih proizvoda.

Nakon što je sve nazočne u ime Agronomskog fakulteta iz Zagreba pozdravio i prof. Zlatko Janječić, koji je uvijek dostupan za sva pitanja vezano za peradarsku proizvodnju, manifestaciju je otvorio gradonačelnik Grada Slatine Denis Ostrošić koji se tom prigodom zahvalio organizatorima manifestacije što su prepoznali Višnjicu kao dobrog domaćina, te naglasio kako je Grad Slatina svoju podršku iskazao domaćoj peradarskoj proizvodnji, između ostaloga i kroz projekt otvaranja Pakirnog centra u suradnji sa Zadrugom Kokoš hrvatica.

Ove godine, kao novina, gastronomske delicije i specijalitete od peradarski proizvoda sljubili smo s vinima ovoga kraja: Pinot sivim, Silvancem, Graševinom, Frankovkom, Chardonnayem.

Nadamo se da će organiziranje ovakvih manifestacija diljem Republike Hrvatske predstavljajući peradarske proizvode, potaknuti potrošače na konzumiranje proizvoda proizvedenih na našim OPG-ima a time povećati proizvodnju i plasman domaćih proizvoda.

Valerija Čižmak, dipl.ing.agr.
Tihana Bišćan, mag.ing.agr.

 

Peradarstvo, Vijest

U Bedekovčini održana 5. Državna izložba izvornih pasmina peradi

Pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede, u organizaciji Krapinsko-zagorske županije, Hrvatske poljoprivredne agencije i Udruge uzgajivača zagorskog purana 27. listopada u Bedekovčini održana je 5. Državna izložba izvornih pasmina peradi RH. Kao suorganizatori izložbe sudjelovali su: Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba, Srednja škola Bedekovčina, Općina Bedekovčina i Hrvatski savez uzgajivača izvornih pasmina peradi.

Na izložbi je sudjelovalo  ukupno 48 izlagača iz Krapinsko-zagorske, Varaždinske, Karlovačke, Koprivničko-križevačke, Sisačko-moslavačke i Zagrebačke županije. Ukupno je predstavljeno 29 kolekcija zagorskog purana, 31  kolekcija kokoši  hrvatica i 21 kolekcija u prikazu i to dravske guske, posavske kukmaste kokoši, križevačke kukmice te turopoljske patuljaste kokoši.  Od 24 ukupno nagrađenih uzgajivača  čak osam nagrada dobili su uzgajivači iz Krapinsko-zagorske županije. Prve nagrade dobili su:  u kategoriji crvenog soja kokoši hrvatice (OPG Halambek) , crnog soja zagorskog purana (Andreja Vidoša) i brončanog soja  (Putanec Jurica).  Druga  nagrada iz kategorije sivog soja zagorskog purana (Slivonja Dragutin) te tri treće nagrade bile su u: kategoriji svijetlog soja zagorskog purana ((Cingula Snježana), brončanog soja (Škof Višnjica) te crnog soja kokoši hrvatica (OPG Halambek).

U sklopu izložbe održana su i stručna predavanja dipl.vet.med Tihomira Zglavnika sa Hrvatskog veterinarskog instituta sa temama:  „Bio sigurnost i dezinfekcija na peradarskim farmama“ i „Osvrt na najučestalija oboljenja zagorskog purana u 2018.“  te djelatnici Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe Gordana Jurina dipl.ing.agr. i Dragutin Kasteljan dipl.ing.agr. sa aktualnim temama: „ Mjere ruralnog razvoja  i najnovije promjene Pravilnika o višestrukoj sukladnosti“ i „Dobrobit životinja u peradarstvu“.

Gordana Jurina dipl.ing.agr.
Dragutin Kasteljan  dipl ing.agr.

Peradarstvo, Stočarstvo, Vijest

Predstavljene delicije peradarskih proizvoda

Dio prisutnih na manifestaciji (foto: Valerija Čižmak)

Udruga Obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava uzgajivača peradi Republike Hrvatske bila je organizator manifestacije, suorganizator je bila Savjetodavna služba, a pokrovitelj Ministarstvo poljoprivrede.

Predsjednica Udruga OPG-a uzgajivača peradi RH Božica Špoljaru u svom je uvodnom govoru naglasila da je ovo mlada Udruga s velikim zahtjevima.

„Ono što se prvenstveno želi postići ovom Udrugom je povezati sve uzgajivače peradi, bez obzira na vrstu peradi (brojleri, nesilice, guske, patke, purani).

Razlog i ideja povezivanja svih uzgajivača potekla je jednostavno stoga što nas sve tište jednake ili podjednake brige bez obzira o kojoj se vrsti uzgoja peradi radi. Mišljenja smo da još uvijek vrijedi slogan – zajedno smo jači. Današnja Manifestacija je dokaz za to. Na jednom mjestu želimo ponuditi razne delicije svih vrsta peradi: brojlera, kokoši hrvatica, pataka, gusaka i zagorskih purana.

Ono što želimo da bude rezultat ne samo ove Manifestacije, nego i sličnih manifestacija diljem Lijepe Naše, je potaknuti potrošače peradarskih proizvoda (mesa i jaja) na potrošnju proizvoda koji su proizvedeni na našim obiteljskim gospodarstvima.

Samo na taj način možemo razvijati peradarsku proizvodnju i zadržati mlade u našim ruralnim krajevima“.

Dario Zagorec, viši koordinator za stočarstvo u Savjetodavnoj službi, osvrnuo se na ulogu Savjetodavne službe u razvoju ruralnog područja te važnost udruživanja i zajedničkog nastupa na tržištu.

Na kraju je nazočne goste pozdravio Dalibor Janda, voditelj službe za stočarstvo u Ministarstvu poljoprivrede.

Na Manifestaciji su bile ponuđene vrhunske domaće delicije (vidi sliku menu-a).

U cjelokupnoj pripremi sudjelovala je i Savjetodavna služba (Tihana Bišćan i Valerija Čižmak), a ovakva ponuda na tanjuru konačni je rezultat našeg savjetodavnog rada.

Zagorska guska (foto: Valerija Čižmak)

Pozdravni govor predsjednice Udruge Božice Špoljar (foto: Valerija Čižmak)

Kotlovina od kokoši hrvatice (foto: Valerija Čižmak)

Raca na žaru (foto: Valerija Čižmak)

Priprema kotlovine OPG Tenšak(foto: Valerija Čižmak)

 

Tihana Bišćan, mag. ing. agr.
viša stručna savjetnica

Valerija Čižmak, dipl. ing. agr.
viša stručna savjetnica

Peradarstvo, Stočarstvo, Vijest

Otvoren Pakirni centar za jaja Zadruge kokoš hrvatice

Realizacija cijelog projekta započela je 2010. godine kada je osnovana Udruga koka hrvatica Virovitičko-podravske županije, koja je utemeljena zajedničkom inicijativom Službe za gospodarstvo i razvoj grada Slatine, Savjetodavne službe Slatina i 12 zainteresiranih poljoprivrednika. Glavni cilj udruge je promicanje uzgoja i držanja kokoši hrvatice kako bi se zaštitio jedinstveni genetski resurs u okviru svjetskog programa očuvanja biološke raznolikosti populacije, te radi ekonomskih i kulturnih interesa.

Viši koordinator za stočarstvo u Savjetodavnoj službi Dario Zagorec na svečanosti otvorenja pohvalio je osnivanje udruge, a posebno se pozitivno izrazio o modelu formiranja zadruga na temelju osnovanih udruga, što je važno radi jačanja statusa obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, zajedničkog nastupa na tržištu i jačanja konkurentnosti, rekavši: „Matičnim jatima koja posjedujete, uzgojem kojim se bavite i proizvodnjom kojom ćete izlaziti na tržište obogatili ste svoj ruralni prostor i to je jedini način da možete konkurirati na neumoljivom tržištu. Bitno je da imate podršku struke – znanosti, odnosno Agronomskog fakulteta, Savjetodavne službe u nastanku i razvoju ovog modela, koji će biti uzor nastanku ovakvih modela i u ostalim područjima Republike Hrvatske“.

Značaj osnovane udruge prepoznao je Agronomski fakultet u Zagrebu i zahvaljujući sudjelovanju udruge u VIP Projektu „Alternativna proizvodnja jaja na obiteljskim gospodarstvima“ nabavljena je početna infrastruktura – nastambe za kokoši, hranilice, pojilice, pilići i hrana za formiranje dva matična jata. Stručni voditelj projekta bio je Zlatko Janječić, profesor na Agronomskom fakultetu u Zagrebu koji je prilikom otvorenja rekao: „Provedenim istraživanjima dokazali smo kvalitetu jaja kokoši hrvatica, iako nešto sitnijih nego jaja hibridnih kokoši, u sastavu, odnosu žutanjka i bjelanjka te značajno veću količinu omega 3 masnih kiselina“.

Uslijed povećanja broja uzgajivača kokoši hrvatice diljem Hrvatske, nastala je potreba njihova povezivanja na državnoj razini pa je u suradnji s Hrvatskom poljoprivrednom agencijom 2012. godine osnovan Hrvatski savez uzgajivača kokoši hrvatice. Cilj Saveza je okupiti sve uzgajivače kokoši hrvatice na području Hrvatske.

Po dobivenoj podršci od strane župana Virovitičko-podravske županije i gradonačelnika Grada Slatine da će financijski pomoći u uređenju i opremanju prostora za pakiranje i sortiranje jaja dio članova Udruge osniva Zadrugu kokoš hrvatica kako bi se kvalitetno i na vrijeme pripremili za tržište konzumnih jaja.

Gradonačelnik grada Slatine Ivan Roštaš u svom obraćanju izjavio je: “Ovo nije posebno vrijedan projekt u financijskom smislu, ali je najbolji i jedinstven primjer povezivanja jedinice lokalne i područne samouprave s proizvođačima, od proizvodnje do plasmana na tržište. Otvorenjem ovog Pakirnog centra pruža se mogućnost za proširenje postojeće proizvodnje 25 OPG-a, kojima ova proizvodnja predstavlja izvor prihoda. Potencijalni kupci su osnovne škole na području županije i lanci zdrave hrane u Hrvatskoj.“

Budući da je ovo prvi takav projekt na području RH nailazilo se i na brojne prepreke i nedoumice, koje su rješavane „u hodu“, i zato je vremenski period do same realizacije ovog Pakirnog centra za jaja, trajao dulje od predviđenog.

„Sada kada smo došli do kraja jednog poglavlja, otvara novo s kojim smo na početku, a to je tržište, marketing, brendiranje i sve druge aktivnosti kako bismo naše proizvode što uspješnije plasirali na tržište na kojemu postoji zainteresiranost za konzumna jaja vrhunske kvalitete“, rekla je Bišćan.

Pakirni centar simboličnim presijecanjem vrpce otvorili su gradonačelnik Slatine Ivan Roštaš i prof. Agronomskog fakulteta Zlatko Janječić, a posvetili su ga župnici Dragan Hrgić i Mario Matijević.

Po završetku svečanog dijela otvorenja, za sve goste i uzvanike pripremljena je prigodna degustacija na kojoj su mogli kušati razna jela pripravljena od kokoši hrvatice.

Uz ostale, gosti na otvorenju Pakirnog centra za jaja bili su: profesor na Agronomskom fakultetu u Zagrebu Zlatko Janječić sa suradnicima, predstavnica Hrvatske poljoprivredne agencije Gordana Duvnjak, viši koordinator za stočarstvo u Savjetodavnoj službi Dario Zagorec, viša stručna savjetnica za stočarstvo Valerija Čizmak, predsjednica Udruge obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava uzgajivača peradi RH Božica Špoljar, predsjednik Hrvatskog saveza uzgajivača kokoši hrvatice Zlatko Herceg, predstavnici Brodsko-posavske županije i Virovitičko-podravske, Grada Slatine i Mjesnog odbora Kozice.

Tihana Bišćan, mag. ing. agr.
viši stručni savjetnik

Mehanizacija, Peradarstvo, Stočarstvo, Vijest

Stroj za sortiranje jaja isporučen članovima Udruge koka hrvatica Virovitičko-podravske županije

Članovi Udruge koka hrvatica VPŽ su prije dvije godine počeli svoj put čiji je cilj zajednički izlazak na tržište s visoko kvalitetnim proizvodom (konzumnim jajima). Da bi mogli to ostvariti morali su osnovati Zadrugu kokoš hrvatica, registrirati farme kokoši nesilica za proizvodnju jaja za Konzum, te registrirati objekt za pakiranje i sortiranje jaja. Od tada se intenzivno radi na opremanju i uređenju objekta kako bi se centar za sortiranje i pakiranje jaja mogao registrirati.

koka1_1612.jpg  koka2_1612.jpg

Posao se polako privodi kraju, objekt je uređen i zadovoljava minimalno-tehničke uvjete, stroj je isporučen i montiran, a članovi su prošli edukaciju rukovanja sa strojem.

Idući korak je uvođenje HACCAP-a, te podnošenje Zahtjeva za registraciju objekta Upravi za veterinarstvo.

koka3_1612.jpg

Tihana Bišćan, mag. ing. agr.
viši stručni savjetnik

Peradarstvo, Vijest

Članice Radne grupe za peradarstvo PSS sudjelovale na dva događaja značajna za peradarstvo

U popodnevnim satima održana je Izvanredna godišnja skupština Udruge peradara Hrvatske, tijekom koje su savjetnice informirale prisutne članove o mogućnostima korištenja financijskih sredstava iz pristupnih fondova EU, te o novini sufinanciranja zbrinjavanja lešina sa farmi. Na skupštini je izabrana i nova predsjednica Udruge gospođa Božica Špoljar, uzorna peradarka iz Mača.

Drugi događaj je prisustvovanje na Prvoj državnoj izložbi izvornih pasmina peradi u Republici Hrvatskoj, koja se održala 24. studenog 2013. godine u Varaždinu.

KOKICE_28_11_nslovna.jpg

Izložena perad autohtonih pasmina (foto: Valerija Čižmak)

Jedan od ciljeva izložbe je promocija i očuvanje naših autohtonih pasmina peradi s mogućnosti povećanja broja jedinki, što je kroz svoje predavanje prof. dr. sc. Zlatko Janječić na temu: „Značaj izvornih pasmina peradi u RH“ i naglasio. Izvorne i zaštićene pasmine peradi jedinstveni su genetski resurs, te omogućavaju u budućnosti sigurnost za održivu proizvodnju hrane, odnosno za očuvanje biološke raznolikosti populacije, radi ekonomskih i kulturnih interesa.

Na izložbi je bilo predstavljeno osamdeset kolekcija peradi najviše kokoši hrvatica (44 kolekcije) i zagorskih purana (37 kolekcija), izložen je bio i par Dravske guske, pasmine za koju se nadamo da će u dogledno vrijeme također biti zaštićena.

Poljoprivredna savjetodavna služba dala je značajan doprinos u radu na očuvanju izvornih pasmina peradi sudjelujući u projektima zaštite, te kroz rad sa OPG-a koja se bave uzgojem i držanjem autohtone pasmine kokoši hrvatice, što je rezultiralo povećanjem samih jedinki na području Republike Hrvatske.

Izložba je organizirana pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, a u suradnji s Varaždinskom županijom, Savezom uzgajivača kokoši hrvatica te Udrugom uzgajivača zagorskih purana. 

kokice1_28_11.jpg

Jaja kokoši hrvatice (foto: Valerija Čižmak)

Izbor nagrađenih životinja:

kokice2_28_11.jpg

1. mjesto kategorija jarebičasti-zlatni soj kokoši hrvatice: uzgajivač Zlatko Herceg iz Sračinca (foto: Tihana Bišćan)

kokice3_28_11.jpg

1. mjesto kategorija crveni soj kokoši hrvatice: uzgajivač Ivan Bakarić iz Ivanca (foto: Tihana Bišćan)

Radna grupa za peradarstvo
Poljoprivredne savjetodavne službe

Osnovana Udruga koka hrvatica Virovitičko-podravske županije

Međutim, posljednjih godina se pomoću novčanih poticaja za uzgoj nastoji ponovno potaknuti uzgoj kokoši hrvatice, budući da je ona izvorna hrvatska pasmina koja se tradicionalno uzgaja na tipično ekstenzivan način na malim obiteljskim gospodarstvima.

Iz toga razloga je 4. lipnja u Gradskoj vijećnici u Slatini, u organizaciji grada Slatine i Hrvatskog zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu, održana Osnivačka skupština Udruge Koka Hrvatica Virovitičko-podravske županije.

Jedan od osnovni cilj djelovanja Udruge jest promicanje uzgoja i držanje kokoši hrvatice kako bi se zaštitio jedinstveni genetski resurs u okviru svjetskog programa očuvanja biološke raznolikosti populacije, radi ekonomskih i kulturnih interesa.

Na osnivačkoj skupštini prihvaćen je statut Udruge i izabrana su tijela Udruge.

Za predsjednicu Udruge izabrana je Vera Radaš, dipl. oec., dopredsjednik je profesor Milan Kolarić, a za tajnika izabrana je Tihana Bišćan, mag. ing. agr., djelatnica HZPSS-a u Virovitičko-podravskoj županiji. Voditelj uzgojnog programa je Gordana Duvnja iz HPA.

Sada slijedi postupak registracije Udruge pri nadležnim tijelima.

  
 
                                        Područni odjele HZPSS-a Virovitičko-podravske županije
                                        Tihana Bišćan, mag. ing. agr., stručna savjetnica za stočarstvo