Vrbovečki mladi uzgajivači u Bavarskoj
Uzgojne udruge u Hrvatskoj proslavljaju ovih godina 100-godišnjice svojega osnutka. Slično je i u Austriji i Bavarskoj. Primjerice, udruga koju smo posjetili (RZO) sa sjedištem u Schwandorfu osnovana je 1904. godine, a iste te godine – gle slučajnosti – osnovana je i u Vrbovcu prva marvogojska udruga. Razlika je samo u tome što se u nas dogodio prekid rada uzgojnih udruga od preko 50 godina, što su dobre dvije generacije ljudi i više od 10 generacija goveda. No, što je tu je, nastojimo izgubljeno nadoknaditi pa su aktivnosti postojećih uzgojnih udruga sve intenzivnije. Vrbovečka udruga zasigurno je jedna od najaktivnijih, a djeluje u okviru Hrvatskog saveza uzgajivača simentalskog goveda – CroSim.
Stručno putovanje u Bavarsku izazvalo je veliko zanimanje mladih vrbovečkih uzgajivača pa nije bilo nimalo teško napuniti autobus izuzetno zainteresiranim putnicima, čiji je prosjek „mladosti“ iznosio nepunu 31 godinu. Veliki je to motiv za sve nas kojima je zadaća podizati razinu znanja i informiranosti poljoprivrednog stanovništva. Ovakve stručne ekskurzije odlična su metoda savjetodavnog rada.
Dvodnevni program ekskurzije sadržavao je posjetu aukcijskoj prodaji rasplodnih goveda, posjetu najvećem bavarskom centru za UO u Neustadt/Aischu, obilazak 4 simentalske obiteljske farme te druženje s mladim uzgajivačima. Domaćin nam je bila Udruga uzgajatelja goveda Oberpfalz (RZO), koja broji 2.634 člana i preko 80.000 matičnih krava (ukupno oko 110.000 krava). Prosječna veličina obiteljskih farmi članova je 34 krave, a prosječna proizvodnja simentalskih (fleckvieh) matičnih krava je 7.140 kg mlijeka s 4,16% masti i 3,50% proteina u standardnoj laktaciji.
Aukcija rasplodnih goveda
Prisustvovali smo 746. aukciji rasplodnih goveda u Tierzuchtzentrumu u Schwandorfu. Od 1931. godine RZO kontinuirano organizira aukcijske prodaje gotovo svaki mjesec, a od 1993. godine to se događa u predivnom uzgojnom centru sa stajama, aukcijskim dvoranama, kantinom i poslovnim prostorima – sve u vlasništvu udruge, tj. uzgajivača. Godišnje se kroz udrugu proda stoke u vrijednosti od skoro 9 milijuna Eura. Na aukcijskoj prodaji kojoj smo prisustvovali prodano je 13 rasplodnih bikova, 81 prvotelka, 2 junice i 92 ženska rasplodna teleta. Mlade uzgojne rasplodne bikove, prosječne starosti 13 mjeseci, uglavnom su kupovali bavarski centri za umjetno osjemenjivanje (BVN 5, Marktredwitz 2, Meggle 1 i Landshut 1) i to po cijeni od 1.850 do 4.000 Eura, a jedan mladi bik (na slici) prodan je za čak 12.500 Eura. Kvaliteta uzgoja simentalca za dvojno korištenje (i mlijeko i meso) u Bavarskoj ogleda se u uzgojnim vrijednostima i pokazateljima prodanih bikova: prosječna procijenjena ukupna uzgojna vrijednost GZW 124 (majke 125, očevi 123). Prosječna težina prodanih bikova u starosti od 13 mjeseci iznosila je 595 kg, prosječni životni dnevni prirast 1.400 grama, a prosječne uzgojne vrijednosti očeva za neto dnevni prirast bile su svega 105. Dakle, od simentalskih krava – bikovskih majki koje sve proizvode značajno iznad 10.000 kg mlijeka u laktaciji i očeva koji su samo prosječni za osobinu dnevni prirast dobiju se sinovi – fantastični bikovi, koji u uvjetima umjerene hranidbe za rasplod (ne intenzivnog tova) ostvare prosječni dnevni prirast od rođenja do 398. dana od 1.400 grama. Dakle, krave vrhunske u proizvodnji mlijeka i sinovi izuzetnog potencijala za tov, treba li nešto više ?!
Posebnost aukcijskih prodaja u Bavarskoj su prvotelke. Naime, domaći uzgajivači kupuju uglavnom samo oteljene, a ne bređe junice (one se prodaju uglavnom samo za izvoz). Na ovoj aukciji prodana je ukupno 81 simentalska prvotelka (bez teleta) po prosječnoj cijeni od 1.405 Eura. Zanimljivo je da otprilike toliko u prosjeku dobije i uzgajivač za izlučenu kravu koju prodaje za klanje. Prosječna težina prodanih prvotelki na ovoj aukciji iznosila je 630 kg, a prodaju se u stadiju do 3 mjeseca prve laktacije. Najveće iznenađenje za naše uzgajivače izazvale su informacije o količini mlijeka koju daju te prvotelke i sustavu prodaje. Naime, prosječna dnevna proizvodnja tih prvotelki iznosila je 27 kg mlijeka, a što je najvažnije prodavatelj mora garantirati za tu proizvodnju 90%. To znači da krava za koju je napisano da daje 30 kg mlijeka na dan mora kod novog gazde dati minimum 27 kg, a ako ne da, ima pravo na reklamaciju u roku od najviše 4 tjedna i ako se utvrdi da je u pravu, prodavatelj mora nadoknaditi nastalu razliku. Prije ulaska u aukcijsku dvoranu svakoj se prvotelki pregledava i zdravstveno stanje vimena. Procijenjene uzgojne vrijednosti prodanih prvotelki u prosjeku su GZW 112 (majke 102 i očevi 122), dakle potječu od prosječnih krava i većinom vrlo dobrih bikova.
Na aukciji ženske rasplodne teladi u predivnoj maloj dvorani prodana su 92 teleta po prosječnoj cijeni od 322 Eura (raspon od 160 do 620 Eura). Njihove procijenjene uzgojne vrijednosti u prosjeku su nešto veće u odnosu na prvotelke (GZW 116, majke 104, očevi 126). Kupci ove ženske teladi su većim dijelom stariji farmeri koji nemaju nasljednike i ne mogu opstati u proizvodnji mlijeka. Oni svoje stajske kapacitete koriste za uzgoj rasplodnih junica, što je ipak jednostavnije od proizvodnje mlijeka.
Posjet centru za osjemenjivanje u Neustadt/Aisch-u (BVN)
Besamungsverein Neustadt a.d. Aisch (BVN) najveći je bavarski centar za umjetno osjemenjivanje, osnovan još davne 1948. godine. U vlasništvu je uzgajivača, ima više od 16.000 članova i najveću bazu matičnih krava u 5 velikih uzgojnih udruga. Godišnje testiraju više od 160 simentalskih bikova, a sjeme i embrije prodaju po cijelom svijetu. Vlasnici su velikog centra za UO u Rumunjskoj i od prije nekoliko godina u većinskom su vlasništvu Centra za UO u Varaždinu. Vrlo lijepo su nas primili u svojim prostorima, prezentirali nam svoje aktivnosti, a na veliko iznenađenje svih predveli su samo za nas 9 svojih vrhunskih bikova. Tako su naši mladi uzgajivači imali prilike stajati doslovno 2-3 metra od svjetski poznatih bikova Maistern, Rumen, Humid, Vanstein i Imposium. To će zasigurno dugo pamtiti.
Druženje s mladim uzgajivačima domaćinima
Domaći uzgajivači organizirali su nam druženje uz večeru i informativne prezentacije o radu svoje udruge i klubova mladih uzgajivača, koji djeluju posvuda po Bavarskoj. Pozdravio nas je predsjednik udruge – uzgajivač, direktor udruge – zaposlenik, profesionalac, razgovarali smo s predsjednikom i nekolicinom članova kluba mladih uzgajivača, a posebno treba istaći svesrdnu pomoć čovjeka po imenu Erwin Schindler, koji je sa strane udruge – domaćina vodio cijelu organizaciju našeg posjeta. On je inače zaposlenik – profesionalac u udruzi zadužen za prodaju stoke i pokriva polovinu čitavog terena, tj. oko 1.300 gospodarstava. Da bi to moglo funkcionirati, uzgajivači plaćaju udruzi naknadu od 1-1,5% od svake prodane životinje. Inače udruga trenutno ima 12 stalno zaposlenih.
Posjetili smo 4 obiteljske simentalske farme:
1. Obitelj Rübl
Nastojali smo vidjeti različita gospodarstva, nešto što kod nas nema, ali i neka s kojima bi se ipak većina naših gospodarstava mogla uspoređivati. Upravo prva farma koju smo posjetili može većini naših gospodarstava poslužiti kao orijentir – ništa spektakularno, puno toga slično kao i kod nas, no, ipak visoka i efikasna proizvodnja mlijeka sa simentalskim kravama. Imaju 48 krava s pripadajućim rasplodnim podmlatkom u staji na vezu. Staja je kvalitetno napravljena, ima kratka ležišta s gumama pod kravama, iza njih je rešetka, izgnojavanje je tekuće, po sredini je široki hranidbeni stol, a za mužnju je instaliran sustav s mljekovodom, što je minimalni standard gotovo u svim stajama Bavarske. Ni krave nisu ništa posebno za vidjeti, no, proizvodnja je „solidna“ – oko 8.400 kg / kravi godišnje. Dvije su ključne stvari na ovom i mnogim sličnim gospodarstvima koje osiguravaju takvu proizvodnju – vrlo dobra genetika i ogromne količine kvalitetne hrane. Naime, oko štale za manje od 50 krava nabrojili smo čak 7 silosa silaže i sjenaže, a nad štalom je i veliki prostor za čuvanje sijena.
2. Obitelj Steiner
Predivno, ne preveliko gospodarstvo s nečim posebnim – robotom za mužnju krava. Da se simentalske krave bez ikakvih problema mogu musti pomoću robota, mnogi nisu vjerovali, ali su se na ovoj farmi itekako uvjerili jer je za trajanja našeg posjeta pred njihovim očima robotom pomuzeno dosta različitih krava. Gospodarstvo posjeduje svega 42 muzne simentalske krave, što je za jednog robota „šala“ pomusti, budući da je kapacitet robota, u ovom slučaju firme DeLaval, inače oko 65 krava. Uz 42 krave na ovoj je farmi pod istim krovom i 45 kom. ženskog rasplodnog podmlatka u predivnoj staji koja je građena 2006. god. kao nastavak na adaptiranu postojeću staju – super funkcionalno. Na ovoj farmi fizički ljudski rad sveden je na najmanju moguću mjeru pa je nositelj gospodarstva, mladi gazda još i u stalnom radnom odnosu. Naši uzgajivači dobili su na ovom oglednom gospodarstvu obilje korisnih informacija, a sve je ipak najviše zanimao naravno robot, ali na kraju i cijena za čitavu tu „priču“. Nemalo smo se iznenadili kad smo saznali detalje: robot s montažom 140.000 Eura, staja sa 45 ležišta za krave s kompletnim rasplodnim podmlatkom (gradila firma Hartmann) 140.000 Eura, laguna za gnojovku kapaciteta 750 m3 dodatnih 30.000 Eura. Dakle, sveukupno je koštalo 310.000 Eura ili manje od 2.500.000 kn – super funkcionalna, moderna staja s podmlatkom i robotom. Imaju naravno i jako dobre krave, mnogi su komentirali i predobre za „samo“ 8.000 kg mlijeka po kravi godišnje. Dobili smo logično objašnjenje: mogli bi lakoćom proizvesti i puno više mlijeka, ali im se ne isplati jer ih kvota ograničava – imaju samo 260.000 kg kvotu za mlijeko jer su do 2006. godine imali svega 30 krava. Vrijedno je još spomenuti da je prosječno međutelidbeno razdoblje svih krava na ovoj farmi 382 dana. Bilo kako bilo, ova će farma većini koji su je posjetili dugo ostati u sjećanju.
3. Obitelj Schleicher
„Ovo su najbolje krave na svijetu“, komentirali su mnogi na ovoj farmi. I zaista, takve krave ne možete bilo gdje vidjeti jer obitelj Schleicher ima u genetskom smislu najbolje stado u čitavoj udruzi RZO, a vjerojatno su i među nekoliko najboljih simentalskih stada u Europi. Članovi su udruge od 1950. godine (!), a do sada su uzgojili 36 (!) pozitivno testiranih simentalskih bikova, od kojih su najpoznatiji čuveni bikovski očevi Bonsar, Egol, Gebal, Renom, Repuls i Webal. Ne iznenađuje onda da je i najskuplji mladi bik na spomenutoj aukciji, koji je prodan za nevjerojatnih 12.500 Eura, uzgojen upravo na ovoj farmi. Uzgred rečeno, za rođenog mu brata na istoj aukciji nije pokazan interes (zbog nešto slabijih nogu), ali ga je naknadno nakon aukcije kupio centar za UO Meggle za „samo“ 3.500 Eura. Živi bili pa vidjeli za 4-5 godina koji će od ova dva brata (od istih roditelja) bolje proći nakon testiranja. Inače na farmi Schleicher imaju 90 krava i ukupno oko 280 grla vrhunskog simentalca. Junica imaju „kao u priči“, ali ih ne prodaju, već prodaju godišnje 15-20 oteljenih prvotelki i to na već spomenutim aukcijama, zajedno s mladim bikovima, koje većinom kupuju centri za UO. Na ovoj su farmi proizvodnju od 5.600 kg po kravi godišnje imali prije 30 godina, a današnja je proizvodnja na razini 10.000 kg, uz prosječno međutelidbeno razdoblje od 372 dana (!). Nisam čuo da je netko od naših uzgajivača posumnjao u te brojke (što nam je inače običaj) jer se na kravama to doslovno i vidi – ogromne, jake krave, uglavnom iznad 800 kg, vimena „ko’ televizori“, a igraju se pred nama po rešetkama kao telad jer naprosto pucaju od zdravlja. Dobro je da su to vidjeli naši dečki koji su se upustili u projekt embrio-transfera – sad su dobili još veću volju jer su se uživo uvjerili od kakvih se krava uzimaju embriji i kako zapravo može izgledati simentalska krava.
4. Obitelj Schmaußer
Ovo gospodarstvo ima nekoliko specifičnosti. Osim uzgoja vrhunskih krava s proizvodnjom od preko 10.000 kg mlijeka po kravi godišnje, gospodarstvo se bavi i tovom vlastite junadi pa smo mogli vidjeti da bikovi od visokomliječnih simentalskih krava nimalo ne „zaostaju u rastu“. Dapače, u jednom boksu najstarijih 6-7 bikova bilo je skoro spremno za isporuku, dakle važu debelo preko 600 kg, a gazda kaže da nemaju još 13 mjeseci (!). Inače u Njemačkoj se vrlo rijetko bikovi kolju ispod 700 kg žive vage. Kao da je znao da nas to zanima, gazda je inače zaljubljenik u Austrijance pa tako ima puno austrijske genetike u stadu – koristi upravo one bikove koje i naši uzgajivači danas koriste (Dionis, Wal, Rau,…) – dakle, ono što je vrhunsko ne poznaje granice. Izgradio je i austrijsku staju – po sistemu Wolf: s rešetkastim podom, duboka ležišta sa sjeckanom slamom (uz dodatak vapna), izmuzište Westfalia autotandem 2 x 5. Odlično, funkcionalno, vrhunska kvaliteta hrane, ali nije to sve,… čovjek je na katu iznad izmuzišta i dijela staje sagradio prekrasan restoran u austrijskom stilu koji preko vikenda primi i do 500 gostiju dnevno (!). Pogađate, tamo smo si malo pojeli i popili uz zanimljiv pogled kroz staklo na krave iz ptičje perspektive – može li se poželjeti ljepši završetak ekskurzije ?!
No, nije to sve, moramo se zahvaliti svima koji su nam pomogli u organizaciji ove ne-obične ekskurzije, a prije svih našoj Irini. Irina je zagrebačka cura koja je završila Agronomski fakultet i živi i radi u struci u Bavarskoj, i to u firmi Interboves, u vlasništvu njezinog supruga Stephana Reisachera. Bez njih ove ekskurzije jednostavno ne bi bilo. Oni su u dogovoru s već spomenutim Erwinom Schindlerom i udrugom RZO naprosto ispunjavali naše želje. Pomogao nam je i Centar za umjetno osjemenjivanje iz Varaždina, zajedno sa svojom matičnom kućom iz Neustadt/Aischa. Zahvaljujemo se na sudjelovanju u ekskurziji i korisnim diskusijama te pomoći u prevođenju kolegicama i kolegama iz HSC-a, CRSH-a i veterinarskih stanica Vrbovec i SV.I.Zelina.
Na kraju, ali ne manje važno, najviše nam je žao što nam se nisu mogle pridružiti kolegice iz Upravnog odjela za poljoprivredu Zagrebačke županije, koja je prepoznala ovaj projekt udruge i financijski ga izdašno podržala.
Veliki dio ove lijepe priče moći će se vidjeti na DVD-u zahvaljujući našem kolegi Ivanu Jukiću, koji je gotovo neprimijećen pomno snimao sve detalje. Lokalna zajednica već je puno toga čula i još će čuti putem Radio Vrbovca jer s nama je bio i dragi nam prijatelj i vrijedni novinar Franjo Simić.
Za sve one brojne uzgajivače koji nisu mogli ići na ovaj put, a jako su željeli, pripremit ćemo video materijal i obećajemo da će slijedeća ekskurzija biti njihova.
Odsjek HZPSSa, Zagrebačke županije
Damir Pejaković, dipl.inž.agr., viši savjetnik za govedarstvo
0 comments
Write a comment