Studijsko putovanje u Bosnu i Hercegovinu
Danas kad smo na pragu ulaska u EU, sve češće putujemo u zemlje članice kako bismo dobili što više dragocjenih informacija i što uspješnije postali dio europske obitelji kojoj povijesno i kulturno već davno pripadamo.
Razvijajući sirarstvo na prostorima Hrvatske, u obilazak zemalja članica EU odavno smo krenuli te podosta i naučili, većinu toga i primijenili, ali još uvijek se borimo sa zakonskim odredbama koje su za naše male sirare, proizvođače na OPG-ima, prestroge i tretiraju ih kao industrijske pogone.
U našim nastojanjima da naučimo i naučeno prenesemo našim sirarima, najveću su podršku nam pružili naši susjedi Slovenci, kako stručnjaci tako i sami proizvođači udruženi u Združenje sirarjev Slovenije.
Potaknuti upravo time kroz što smo sve prolazili i dogovarajući se na godišnjoj Skupštini Saveza udruga malih sirara RH „SirCro“ kamo ćemo putovati, odlučili smo se za Bosnu i Hercegovinu imajući na umu dva cilja:
· Upoznati susjednu nam državu, pogotovo njezin poljoprivredni dio direktno povezan uz sirarstvo, za koje smo pretpostavili da je bogato autohtonim sirevima
· Upoznati proizvođače, njihove asocijacije te im ponuditi suradnju u mogućnostima zajedničkog kandidiranja prema EU fondovima, kao i našu stručnu pomoć oko svega što ih čeka u zakonodavnom dijelu, u čemu smo stekli znanje i iskustvo.
Putovanje je bilo zanimljivo, ali i sadržajno naporno, jer u četiri dana uspjeli smo vidjeti presjek sirarstva, ali i proputovati velikim djelom Bosne i Hercegovine te uvidjeti i velike kulturološke i ine razlike.
22.9. 2011. četvrtak
Prvo mjesto koje smo obišli na tom četverodnevnom putovanju bio je trapistički samostan „Marija Zvijezda“ u Banjoj Luci, u kojem smo se pored povijesnog upoznavanja i turističkog obilaska opskrbili i znatnim količinama nadaleko poznatog sira trapista čija je tradicija proizvodnje dulja od 130 godina. Nakon samostana obišli smo i zemljoradničku zadrugu „LIVAČ“ u Aleksandrovcu – Laktaši – na kojoj je novouređena moderna farma goveda, kao i sirana, u kojoj se od dijela mlijeka s farme proizvodi sir po staroj recepturi i koju zna samo trapist-majstor koji nam je i pokazao siranu. Sve što smo vidjeli uređeno je zahvaljujući banjalučkom Caritasu te danas funkcionira zapošljavajući sedamdesetak ljudi.
Putujući uz kanjon Vrbasa, koji nam je povremeno pružao prekrasne vidike, vidjevši Jajce samo panoramski, kroz Vlašić smo se provezli već u suton koji nam je dopustio da vidimo samo osvijetljeni dio Babanovca.
23.9. 2011. petak
Drugi dan započeo je udisanjem čistog planinskog zraka na polusatnom uspinjanju prekrasnim krajolicima Vlašića do našeg domaćina gospodina Esada Šalaka, vlasnika organske farme Šalak i pansiona Šalak – kuće zdrave hrane u kojoj nudi hranu i piće s planinskih padina. Brojne trave, plodove pa sve do mlijeka njegovih ovaca i krava sakupljaju članovi obitelji, pripremaju, prerađuju i nude gostima u obliku čajeva, sokova, pekmeza, džemova i različitih mliječnih proizvoda. Uz kušanje brojnih domaćih proizvoda, pozorno smo pratili proizvodnju vlašićkog sira, koju nam je domaćin demonstrirao.
Nakon radionice vratili smo se do hotela te smo obišli sajam sira Vlašić 2011. tijekom kojeg se održavala i VI ocjenjivačka izložba vlašićkog sira. Na izložbi je predstavljeno 38 uzoraka sireva, a prema izjavi predsjednika Udruženja poljoprivrednika SBK – KSB BiH, gospodina Nezira Aganovića, svi sirevi koji se senzorički ocjenjuju prethodno su prošli mikrobiološku provjeru.
Dok su naši proizvođači obilazili sajam, nas nekoliko pobliže je upoznalo kolege iz Udruženja te smo s njima ukratko razmijenili informacije i kontakte uz zaključak da ćemo svakako imati što zajedno raditi.
Pri silasku s Vlašića posjetili smo zadružnu siranu Eko Vlašić s registriranom robnom markom „KATUN“ pod kojom se proizvodi i prodaje travnički sir iz svih vrsta mlijeka.
Uz kratkotrajno stajanje u Travniku u kasnim poslijepodnevnim satima stigli smo u Sarajevo te odmah krenuli u mljekaru Milkos. Pogon mljekare nalazi se na novoj lokaciji i u privatnom je vlasništvu te ima nekoliko specifičnih proizvoda od kojih se posebno ističe kefir čija su zrnca uspjeli sačuvati i za vrijeme ratnog razaranja Sarajeva. Nakon stručnog obilaska kompletnog pogona predsjednik Uprave ugostio nas je u mliječnom restoranu te nas upoznao s poslovanjem i planovima firme u čijem je vlasništvu i mljekara.
Nakon mljekare krenuli smo u brzinski obilazak Sarajeva autobusom te nas je u tom obilasku sustigla i noć. Nakon večere, neki od nas su krenuli prema centru grada kako bi obišli Baščaršiju i doživjeli je u noćnom izdanju.
24.9. 2011. subota
U jutarnjim satima, dok su putnici obilazili turističke znamenitosti Sarajeva, kolegica Anđelka Pejaković i ja imale smo dogovoren sastanak s gospodinom Hemom Jusovićem, predstavnikom švicarskog Caritasa, te predsjednikom Udruženja Prozor-Rama, gospodinom Smajilom Žilićem. Sastanak je bio uspješan i izvan svakog očekivanja, jer gospodin Žilić vodi Zadrugu (kod nas bi to bio konzorcij) u kojoj je udruženo 6 zadruga s različitih područja Bosne i Hercegovine, od kojih 4 uspješno funkcioniraju. Prije nekoliko godina vrlo je hrabro odlučio odustati od mjesta direktora Instituta za poljoprivredu u Sarajevu te je uz pomoć DGRV-a (njemačkog zadružnog saveza) krenuo u zadrugarstvo. Projekt se pokazao više nego uspješnim i danas te četiri zadruge udružene u marketinšku zadrugu i pod imenom BH-MILCH ne stignu proizvesti dovoljnu količinu sireva, a najjači trgovački lanac u BiH – Merkator za njihovu robu vrši isplatu u roku od 14 dana.
S gospodinom Žilićem dogovorili smo zajedničku suradnju i svakako imamo na čemu dalje raditi jer kod nas zadrugarstvo ne funkcionira najbolje, a kod njih ima mnogo posla oko malih proizvođača koji za sada rade bez ikakve kontrole. Jedan velik i dobro osmišljen zajednički projekt prema EU fondovima može donijeti mnogo sredstava za daljnji rad i razvoj sirarstva za obje države.
Ostatak dana potrošen je na putovanje od Sarajeva do Livna i natrag do Mostara, ali nažalost livanjsku siranu vidjeli smo samo izvana.
U večernjim satima u brdima Kočerina u blizini Širokog Brijega obišli smo od ukupno tri lokacije, lokaciju s najnovije izgrađenom kozarskom farmom Muša d.o.o vlasnika Željka Perka i zahvaljujući ljubaznim domaćinima degustirali obje vrste kozjih sireva: sir iz mijeha (mišine) i hercegovački tvrdi kozji sir. Na drugoj lokaciji, u samom mjestu, obišli smo i zrionicu punu sira u mišinama.
Po običaju, u hotel smo došli u kasnim satima.
25.9. 2011. nedjelja
Jutarnje sate zadnjeg dana putovanja proveli smo u turističkom obilasku stare jezgre grada Mostara. Uz kratkotrajno zadržavanje u Međugorju nastavili smo putovanje prema Hrvatskoj.
U poslijepodnevnim satima, nedaleko od Drniša, u Pakovu Selu na svojem gospodarstvu dočekao nas je zajedno sa svojom obitelji gospodin Slavko Petrović, predsjednik Udruge malih sirara Šibensko-kninske županije „Mišinac“. Nakon obilaska stada ovaca krenuli smo u obilazak novouređene obiteljske sirane odobrene pod posebnim uvjetima i završili u prostranoj prostoriji za degustaciju.
Obitelj Petrović poznata je po svojim sirevima za koje osvaja brojna odličja, a u kvalitetu smo se mogli uvjeriti i ovom prilikom.
Pored sireva na stolu se našao i domaći kruh, više vrsta rakija, sušene smokve i izvrstan domaći pršut. Poslastice za kraj puta, ali i podsjetnik da iako u sirarstvu radimo već nekoliko godina i još imamo posla, čeka nas još mnogo drugih zadataka da sve kvalitetne proizvode s OPG-a uspijemo dovesti na stol turistima koji sve više postaju agroturisti.
I zaključak za kraj.
Bosna i Hercegovina zemlja je puna različitosti, i prirodnih i društvenih. Puna je dragih dobrih ljudi, ali i još uvijek opterećenih ratnim zbivanjima, a nažalost za neke rat još nije završio i pitanje je kada će. Na nesreću, jedan od takvih kod kojih stoji pitanje, bio je i naš vodič.
Zato bez obzira na sve viđeno i na svu ljepotu susjedne nam Bosne i Hercegovine, na sve dogovore i pregovore, završit ću rečenicom: Lijepo je svuda poći, ali najljepše kući doći!
Područni odjel HPK-a Karlovačke županije
Višnja Magdić, dipl. ing.,
viša stručna savjetnica
0 comments
Write a comment