
Zagrebački stočari u Austriji
Bioenergetski park u stvari predstavlja koncern četiri tvrtke koje proizvode biodizel, bioplin, toplinsku i električnu energiju. Vlasnici su im zadrugari – proizvođači i dobavljači sirovina te korisnici tih energija koji su se zbog ovog projekta udružili još 1989. godine.
DALJINSKO GRIJANJE – prije 15 godina osnovali su i tvrtku NAH WÄRME Mureck i na istoj parceli izgradili su i postrojenje za proizvodnju toplinske energije – toplanu za lokalno grijanje da bi ga 7 godina kasnije proširili i napravili postrojenje koje omogućuje daljinsko grijanje oko 200 priključenih subjekata (80% svih stanovnika Murecka) s duljinom mreže od 12,5 km. Toplinska energija se proizvodi i isporučuj iz dva kotla snage po 2 MW. Sirovine za proizvodnju toplinske energije se dobavljaju iz okolice i to od poljoprivrednika i iz pilana. Najviše se koristi drvena sječka (oko 6000 m³ po sezoni grijanja) jer ova regija – Južna Štajerska obiluje šumama.
SOLARNA „ZELENA“ ENERGIJA – Godine 2008. započela je priprema novog velikog plana nadopune postojećih postrojenja i solarnom elektranom odnosno postrojenjem panela sa solarnim pločama, a 2010. godine osnovana je i zadnja tvrtka u okviru koncerna SEBA Mureck zadužena za proizvodnju i distribuciju „zelene“ električne energije koja nastajanje iskorištavanjem energije sunca, a prema njihovim riječima sunce još uvijek nije uvelo naplatu poreza za svoje iskorištavanje. U ovaj projekt je uključeno puno istraživačkih i znanstvenih subjekata, lokalna uprava s oko 800.000 eura te 360 ljudi koji su također financijski sudjelovali u izgradnji solarne elektrane kapaciteta napajanja 600 kućanstava i 1.000 električnih automobila. Razrađen je vrlo precizan model financiranja i provedbe (pojedinačni udio financiranja svih subjekata, na koliko se dobivene energije najmanje i najviše zainteresirani mogu pretplatiti, itd.). Važni motivi za uključivanje svih su bili i istraživanje skladištenja energije, energetska neovisnost i samodostatnost, smanjenje emisije CO2, dodatna radna mjesta u industriji fotonaponskih dijelova i postrojenja, zaštita zraka, bolja kvaliteta života.
Solarne elektrane (solarne panel ploče) su u Austriji i Njemačkoj u zadnje vrijeme izgrađene u tolikoj mjeri da je sve rjeđe vidjeti krov bez solarnih ploča. Prema njihovim riječima u Austriji se proizvodi električne energije iz obnovljivih izvora više od 30 % potreba, a prema podacima njemačkog Instituta za industriju obnovljivih izvora energije u Njemačkoj je to nešto malo manje od 50 % (22 GW energije što odgovara proizvodnji 20 nuklearnih elektrana) i Njemačka je trenutno prva u svijetu na ovom polju, a od obnovljivih izvora najviše se koristi sunce. Ta činjenica izaziva čuđenje kada znamo da se veliki dio Njemačke ipak nalazi na sjeveru Europe. Najavljuju oni još i povećanje proizvodnje takve energije te gašenje svih preostalih nuklearnih elektrana. Bravo Njemačka!
Drugi dio austrijskog izleta nas je odveo u mjesto Heimschuh k obitelji Posch koji imaju svinjogojsku farmu s 500 tovljenika u dva objekta, jedan uz obiteljsku kuću u samom središtu sela kapaciteta 120 tovljenika, a drugi izvan naselja kapaciteta 480 tovljenika. Osim toga u dvorištu imaju uređen objekt s klaonicom gdje svinje kolju svakih 14 dana i prostorom za preradu mesa, prodajni prostor za prodaju svježeg svinjskog mesa i prerađevina te prostoriju za prijem turista i to vrlo jednostavnu sa sklopivim klupama i stolovima gdje nude samo svoje proizvode (kobasice, čvarci, šunka), te sok i vino okolnih gospodarstava.
Kod hranidbe svinja pazi da onaj dio svinja koji koristi za vlastitu preradu u suhomesnate proizvode hrani posebno (s puno ječma, a malo kukuruza da dobije tvrđu slaninu). Kukuruz skladišti u s 30-35 % vlage uz dodatak CO₂, a bez prisustva O₂ u silosu kapaciteta 450 tona. Poštuje uvjete Nitratne direktive jer ima dovoljno skladišnih kapaciteta za gnoj i dovoljno površina (50 ha) da ne premaši 170 kg N/ha. Ima izvrsne rezultate u tovu, a tovljenici su križanci Velikog jorkšira i Pietraina s dnevnim prirastom od 750-800 grama, konverzijom od 2,7-3,0 kg i uginućem od 1,2 %. Sve odojke nabavlja samo na jednoj farmi zbog smanjenja opasnosti od pojave bolesti. <
Oni također proizvode dio toplinske energije za svoje potrebe loženjem drvene sječke i drugog otpada.
Austrija nam je tako blizu, a opet tako daleko.
Povratkom u Hrvatsku vratili smo se i našoj stvarnosti, a na putu kući svratili smo u Međimurje i obišli novu farmu krava Josipa Fučeca u Ivanovcu pored Čakovca kapaciteta 60 muznih krava simentalske i HF pasmine. Farma je započela s proizvodnjom 2008. godine, a izgrađena je kreditom HBOR-a preko Operativnog programa razvoja govedarske proizvodnje u RH. Krave su dijelom iz postojećeg stada iz stare staje, a dijelom su uvezene iz Austrije. Problem ovog, kao i ostalih gospodarstva u Međimurju, ali i šire, su male i usitnjene parcele (preko 100 ARKOD parcela) što poskupljuje proizvodnju, a cijena mlijeka trenutno nije zadovoljavajuća. Kao i kod svih proizvođača mlijeka mjesečni prihod je smanjen, ulazni troškovi su isti ili veći, a rate kredita redovito stižu. Usprkos svemu tome gospodin Fučec još uvijek uspijeva redovito podmiriti sve mjesečne obveze.
Zahvaljujemo se gospođi Ljiljani Pomper i kolegici Valeriji Čižmak na pomoći oko organizacije putovanja.
Elinor Nikolić,dipl. ing. agr.,viša stručna savjetnica