Kojim se agrotehničkim mjerama boriti protiv suše na oranicama?
Obaviti prašenje strništa (smanjuje isparavanje vode iz tla)
Zasijati siderate (Pokrovni usjevi sprječavaju isušivanje tla i povećavaju sadržaj organske tvari u tlu.)
Posijati podusjeve koji dodatno zasjenjuju i smanjuju isušivanje tla
Zaorati biljne ostatke i/ili stajnjak radi povećavanja kapaciteta tla za vodu
Provesti dubinsko rahljenje tla – podrivanje na površinama narušene strukture. (Podrivanje utječe na vodozračne odnose u tlu i dubinu zakorjenjivanja te omogućuje akumulaciju potrebne vlage u tlu za biljke u sušnom razdoblju.)
Prošla 2014. godina s ekstremno puno oborina, imala je vrlo loš utjecaj na stanje strukture tla. Većina agrotehničkih operacija provodila se u vrlo nepovoljnim uvjetima za obradu tla, a jesenska berba/žetva bila je izuzetno teška. Zbijena tla, narušene strukture, a posebno ukoliko su još slabo i humozna i/ili kisela nisu mogla biti dobro pripremljena sa sjetvu. Na takvim tlima, ali i na plitkim i pjeskovitim tlima biljke su dodatno izložene toplinskom stresu.
Mjere koje treba provoditi s ciljem smanjenja negativnih posljedica suše (Preventivne mjere)
Oranje obaviti ujesen
Gdje god je moguće odmah nakon berbe/žetve jesenskih usjeva obaviti oranje na punu dubinu, kako bi se sačuvala vlaga u tlu kao rezerva za usjeve u sušnom periodu. Duboka zimska brazda omogućit će izmrzavanje tla i kvalitetniju pripremu za narednu sjetvu.
Zatvaranje zimske brazde – obaviti rano u proljeće prije proljetnih vjetrova. Time se sprečava isušivanje tla.
Pravilno gnojiti – dobra ishranjenost uzgajanih biljaka osigurava jači korijenov sistem i bolje korištenje vode i hraniva iz tla. Gnojidba se ne može svesti samo na predsjetvenu gnojidbu i prihranu. U sušnim godinama usjevi kod kojih je zaorano gnojivo, imaju jače razvijen korijen u dubljim slojevima tla i zato manje trpe od suše. Dakle, ne izostavljati osnovnu gnojidbu.
Ranija sjetva – ako uvjeti tla (vlažnost i temperatura tla) zadovoljavaju, sjetvu možemo obaviti i nekoliko dana ranije od uobičajenih rokova, kako bi se izbjeglo nicanje i ukorijenjivanje u sušnom periodu.
Sjetva sijačicama – radi boljeg i ravnomjernijeg ulaganja sjemena u tlo, a ne rasipačima mineralnih gnojiva koji dio sjemena ostavljaju na tlu (trave, djeteline, uljana repica). Formirana klica i klicin korjenčić, koji ostanu na površini poslije sjetve, pri visokim temperaturama se oštećuju i propadaju.
Sjetva na veću dubinu – u sušnom periodu sjetva do 1 cm dublje od optimalne dubine osigurava dovoljno vlage za klijanje i nicanje.
Valjanje usjeva nakon sjetve – osigurava bolji kontakt sjemena s vlagom iz tla.
Sjetva sorata ili hibrida koji su otporniji na sušu – takve sorte ili hibridi razvijaju čvršći razgranati korijenov sistem bolje upojne moći za vodu i hraniva.
Sjetva poljoprivrednih vrsta dubokog korijena. U plodoredu naizmjenično izmjenjivati usjeve plićeg i dubljeg korijenovog sustava.
Provoditi kultivaciju okopavina kao mjeru sprječavanja gubitaka vode iz tla prekidanjem okomitog kapilariteta u slučaju pojave pokorice.
Ekstremni uvjeti tijekom posljednjih desetljeća naveli su oplemenjivače i selekcionere da stvaraju sorte/hibride tolerantnije na stresne uvjete okoliša. Ipak, ukoliko je tlo na oranici na kojoj se uzgaja bilo koja ratarska vrsta, narušene strukture, plitkog oraničnog sloja, siromašno na organskoj tvari, biljke će biti jače izložene stresu na takvim oranicama. Na kvalitetnom tlu odabrana sorta/hibrid može ostvariti genetski potencijal za rodnost, za kvalitetu ili pak pokazati adaptabilnost na stres.
Zato je očuvanje i popravak plodnosti i strukture tla na oranicama osnovni čimbenik kojim možemo umanjiti posljedice stresnih uvjeta okoliša.
mr. sc. Tatjana Međimurec
Savjetodavna služba
0 comments
Write a comment