Velika većina sorata jabuke su samo-neoplodne, što znači da ih mora oploditi polen neke druge sorte. Kod toga treba voditi računa da postoje i sorte koje su triploidne (imaju tri seta kromosoma umjesto dva: Jonagold, Jonaprinc, Mucu, Sirius, Gravenstein…). Triploidne sorte imaju sterilan polen i ne mogu biti oprašivači, a mogu ih oploditi istovremeno cvatuće diploidne sorte (normalna dva para kromosoma). Između dvije različite sorte koje su nastale križanjima od jednog istog roditelja, također može biti problema kod oplodnje što se često zanemaruje. (Gali, Elstaru, Jonagoldu, Pink Lady… jedan od roditelja je Golden delicious).
Neke sorte (Zlatni, Braeburn, Gala, Cox..) mogu djelomično oploditi i same sebe, ali tada plodovi imaju sjemenke loše kvalitete te dio plodova otpada ili ostaje sitni. Stoga za idealnih uvjeta u cvatnji može doći do problema sa alternativom. Važno je i da se razdoblje cvjetanja glavne sorte i sorte oprašivača preklapa. Zbog optimalnog oprašivanja, nužno je zasaditi rano cvatuće i kasno cvatuće sorte oprašivače, tako da glavne proizvodne sorte cvjetaju u sredini. Na taj način, može se ublažiti klimatske neprilike za vrijeme cvatnje. Postoji praksa da se na nekim oprašivačima (svako 20. ili 30. drvo u redu Prof. Sprenger, Crabaplles) svake godine neposredno po cvatnji prorijedom (kemijskom ili mehaničkom) maknu svi plodovi kao bi svake godine ti oprašivači samo – obilno cvali (slika 1. Granny spur).
Utvrđeno je da se određeni broj plodova može dobiti i samooprašivanjem. U istraživanjima je utvrđeno kako polen vlastite sorte znatno polaganije klije, najčešće abortira prije nego što se ostvari oplodnja, plodovi imaju vrlo mali broj oplođenih sjemenih zametaka, pa je i hormonalna (giberelini) informacija o načinu i veličini razvoja ploda vrlo slaba.
Jedan od glavnih oprašivača jabuke su pčele i bumbari. Poznato je da medonosne pčele lete do 3 km od svoje košnice, a solitarne (divlje) pčele rijetko kada dalje od 300 m. Medonosne pčele lete uglavnom na temperaturama višim od 15°C, po sunčanom danu, dok solitarne pčele lete već na 10°C, čak i po oblačnom danu. Neka istraživanja u U.K. pokazala su kako je za oprašivanje 5% cvjetova na hektaru dobro cvatućih stabala jabuka, bila potrebna populacija od samo 37 jedinki pčela tijekom 5 sati sunčanog dana. Godine 2021. kada je za vrijeme cvatnje u Međimurju bilo vrlo hladno (tri dana sa mrazovima do -7°C) smrzlo je do 80-90 % cvjetova, pčele su bile prisutne samo dva dana, a oplodnja na preostalim cvjetovima ipak je bila zadovoljavajuća.
Kada sve ovo uzmemo u razmatranje, vrlo je lako zaključiti kako će u godini sa vrlo jakom cvatnjom biti oprašeno daleko više cvjetova nego što je potrebno za uravnotežen urod. Stoga prorjeđivanje vezano uz alternativu mora biti neizostavni sastavni dio voćarske proizvodnje. Rezidbom obnavljamo rodno drvo, osiguravamo svake godine 80 -100 cvjetnih pupova, što daje oko 500 cvjetova, da bi na kraju nakon prorjeđivanja ostavili tek održivi broj plodova za prvu klasu po stablu.
Pčele se uglavnom kreću uzdužno po redovima, pa sadnja oprašivača unutar reda može doprinijeti boljoj oplodnji. Utvrđeno je također kako stabla i sorte koje obilno cvatu jače privlače pčele od sorti ili stabala koje slabo cvatu. Stoga redovita cvatnja ima veliku ulogu. Kako solitarne pčele lete veći i duži dio dana obave i mnogo veći posjet cvjetovima u nasadu. Znači li to da moramo veću pažnju posvetiti uzgoju solitarnih pčela u vlastitim nasadima? Cvjetni podrast u voćnjaku može odvući određen broj pčela sa cvjetova voćaka pa ga je poželjno prije provođenja zaštite pomalčirati. Pčele imaju neizostavno vrlo važnu funkciju u funkcioniranju cjelokupne prirode i bioraznolikosti.
Jabuka je voćna vrsta koje potječe iz sjevernijih klimata. Svaka sorta jabuke, (kao i većine voća) zahtijeva određeni broj sati tijekom zimskog mirovanja, provedenih na temperatura ispod 0°C, odnosno nižim od 8°C. Broj potrebnih sati hlađenja kreće se od 400 -1200 sati, ovisno o metodi računanja i sorti. U tom razdoblju svi hormoni rasta moraju se razgraditi. Bez dovoljno hladnih sati/dana, stablo jabuke ne može stvoriti funkcionalne cvjetne pupove. Stoga ćemo vidjeti kamo i kada će nas odvesti klimatske promjene i sve toplije zime. Također, određena ispitivanja pokazuju da temperature iznad 12°C tijekom zime rezultiraju gubitkom skupljenih rashladnih jedinica, što se sve češće dešava uslijed klimatskih promjena. Neki podaci sa južne hemisfere pokazuju kako i povećani broj dana sa temperaturom iznad 30°C tijekom lipnja i srpnja povećavaju potrebu za skupljanjem još više niskih temperaturama tijekom zime.
Rano skupljanje sume pozitivnih temperatura (nakon skupljenih negativnih) povlači i raniju cvatnju pa je voćka u toj fenofazi više izložena proljetnim mrazovima. Suma aktivnih temperatura počinje skupljanjem sume sati provedenih na određenim temperaturama (npr.višim od 8°C). Npr. od „otpornih“ sorata jabuke, Topaz cvate najranije, dok Rewena cvate najkasnije. Odabirom kasno cvatućih sorata možemo djelomično utjecati na produktivnost (Gala, Sirius, Pinova, Honeycrisp, Queen Cox, Rewena, Crimson Crisp, Dalinbel,…) Najveći broj komercijalnih sorata nalazi se u 3. i 4. grupi redoslijeda cvatnje, dok postoje i 5. i 6. grupa čije sorte cvatu još kasnije, no u RH su za sad još nepoznate. Po nekim podacima i extraspur sorte (CATS) relativno kasno cvatu.
Početkom sedamdesetih godina cvatnja jabuke se ponekad znala zavući i do 01.05. To dobro znam pošto smo imali voćnjak od 1976. godine. Dugogodišnji podaci od 1960. godine pokazuju da se cvatnja jabuka pomiče po desetljeću ranije za čitavih 5 dana. Znači li to da ćemo oko 2030. godine imati početak cvatnje već oko 20.03.?
Ukoliko za vrijeme cvatnje i nakon cvatnje dođe do niskih temperatura za vrijeme kojih je oslabljena dioba i umnažanje stanica, može doći do smanjenja broja stanica u budućem plodu. U tom slučaju pomoći možemo prskanjem aminokiselinama par dana pred cvatnju za jačanje otpornosti te nakon cvatnje kako bi mogli pomoći aktivaciji i bržem umnažanju i diobi stanica. U to vrijeme možemo iskoristiti i neiskorišteni dio ATS-a od prorijede u dozi za folijarnu prihranu. Isto tako potrebno je voditi računa o optimalnoj ishranjenosti mladih plodova svim makro i mikro elementima.
Efektivni period oprašivanja (polenizacije) EPP je period koji traje od trenutka otvaranja cvijeta, pa do trenutka kad je u njemu oplođen sjemeni zametak. Što je EPP cvjeta veći, to je veća vjerojatnost da će donijeti i kvalitetniji plod. Cvjetni pupovi na dvo i trogodišnjem drvetu imaju najveći EPP, dok cvjetovi smješteni lateralno po jednogodišnjim granama imaju slabi do vrlo slabi EPP i daju sitniji plod sa manje sjemenki što je redovita pojava nakon nerodne godine.
Svaka sorta ima u sjemenki genetska obilježja sorte. Ukoliko se u plodu nalazi dovoljan broj oplođenih sjemenih zametaka, sjemenki, to će i giberelinsko-auksinska (hormoni rasta) informacija o načinu i veličini razvoja ploda biti jača i izraženija. Stoga je od velike važnosti prisutnost pčela i što veći broj oplođenih sjemenih zametaka u plodnici. Kako se u plodnici nalazi 5 -7 sjemenih zametaka, potrebno je da se polenom oplodi svih 5-7 sjemenih zametaka. Tada će plod biti normalne veličine i pravilnog oblika sorte. Ukoliko dođe do loših vremenskih uvjeta za vrijeme cvatnje (hladno, bez pčela) možemo posegnuti za hormonalnim giberelinskim preparatima (Novagib, Florgib, Perlan, Promalin) kao bi se formirao određeni broj partenokarpnih plodova koji proizvođaču pomažu opstati na tržištu. Utvrđena je i ovisnost gorkih pjega u odnosu na broj sjemenki u plodu.
Adrian Horvat, dipl. ing.
