Put u središte „AMAZONE“
Da bi se uvjerili i osvjedočili u te tvrdnje, „Lateran-agro“ je organizirao posjet tvornici „Amazone“ u Njemačkoj, u mjesto Osnabrück, gdje je i središte, tj. centralni dio tvrtke. Put su organizirali za svoje vjerne kupce, koji su bili pojačani sedmom silom – novinarima, i predstavnicima HZPSS-a načelnikom Odjela za mehanizaciju Ivom Jurasom, dipl. ing., i stručnim savjetnikom za mehanizaciju Đurom Cerovčecom, dipl. ing. agr.
Na put se krenulo autobusom iz Vinkovaca 31. siječnja 2009. godine u 18.00 sati, uz usputna stajališta gdje su nam se pridružili ostali uzvanici. Kompletna ekipa veselo je krenula put Njemačke preko Slovenije i Austrije. Na odredište smo stigli u nedjelju u kasnim popodnevnim satima. Smjestili smo se u hotel i jedva čekali sutrašnji dan.
Ujutro, 2.veljače 2009. godine krenuli smo put tvornice „Amazone“. Nakon dolaska ljubazni domaćini su nas srdačno primili i zaželjeli dobrodošlicu. Smjestili su nas u ugodan prostor gdje smo posluženi kavom, čajem, sokovima i kolačima. Naš domaćin Victor Wolf izrazio je zadovoljstvo što smo ih došli posjetiti i u kratkim crtama uz pomoć slajdova upoznao nas sa poviješću tvrtke, čiji počeci sežu u daleku 1883. godinu. Tada je osnovana tvrtka „Dreyer“ koja je dobila ime po svom osnivaču gospodinu Heinrichu Dreyeru, koji je izumitelj i ima dva doktorata. Godine 1915. na prijedlog seoskog učitelja „Dreyer“ mijenja ime u „Amazone“ po amazonkama (žene ratnici). Gospodin Dreyer je imao dva sina koji su naslijedili posao i to sa 50% svaki. Od tada pa do danas tvrtka se dijeli na dva jednaka dijela. Danas tvrtkom rukovodi četvrta generacija Dreyerovih. Ti temelji, da je samo jedno dijete sa svake strane nasljednik, vrijede i danas. To je obiteljska tvrtka. Na taj način sav kapital ostaje u obitelji koja je vlasnik svih dionica i samo tako su mogli opstati do danas prošavši kroz mnoge teške trenutke. Ovaj način daje kupcima sigurnost za budućnost, u koju se mnogo ulaže. U povijesti tvornice postoje neki značajni datumi za nju, kao na primjer: prvo patentiranje rasipača, sijačice, prskalice, izgradnja novih objekata… Prvi na svijetu su spojili strojeve u kombinaciju (drljača+sijačica). Trenutno imaju širom Njemačke 7 velikih tvornica i više manjih, a na različite načine su prisutni i izvan Njemačke putem 70 uvoznika. Vlasnici su 18 medalja za najnovija dostignuća u zadnjih 6 godina sa svjetskih sajmova. U tvrtki radi oko 1.500 ljudi. Jako puno rade za rusko tržište. Već 10 godina rade pokusna ispitivanja strojeva na poljima. Imaju više parcela sa ukupno 1.000 ha. Najviše ispituju utjecaj obrade tla na prinos. Na osnovi pokusa uspjeli su povećati prinose za 5%, a smanjiti troškove proizvodnje (gorivo i sl.) za 30-50 %. Cilj je proizvesti što više hrane sa jedne površine i što više smanjiti troškove. Zadatak im je da zadovolje kupca sa servisom i sa savjetom.
Nakon upoznavanja sa tvrtkom obišli smo pogone unutar te tvornice. Prvo smo ušli u skladište odakle se vrši isporuka rezervnih dijelova. Sve je kompjutorizirano i robotizirano. Zatim smo ušli u veliku halu gdje se vrši početak proizvodnje. Tu smo mogli vidjeti velike preše (550 tona), laserske strojeve za rezanje, strojeve za zavarivanje,…. Posebno nas je impresionirao odjel za plastiku, gdje se izrađuju plastični dijelovi željenih oblika, boja, veličina. Filozofija tvornice je da se svi metalni dijelovi zamijene plastičnima, ako je to moguće (lakša, jeftinija,..). Vidjeli smo robot laser koji reže limenu tablu u željene oblike, ali sa minimalnim neiskorištenim površinama. Jedan radnik u pravilu opslužuje tri stroja. Plaća se kreće od 10-12-15 Eura po satu, ovisno o kvaliteti radnika. U „Amazone“ sami rade alate za preše i druge strojeve, kako bi bili što neovisniji o drugima i spriječili moguća ucjenjivanja. Materijal (npr. lim) kupuju od onoga koji ima najbolju kvalitetu, a nije bitno odakle je taj dobavljač. Vrlo im je važna preciznost u izradi, pa radi toga postoje velike kontrole. Svaki izrađeni dio ima svoju karticu kvalitete na koju se potpisuje radnik koji je taj dio proizveo. Na taj način u slučaju reklamacije zna se tko je napravio pogrešku. Kartica se čuva 10 godina.
Jedno od vrlo upečatljivih postrojenja je ono za nanošenje boje – lakiranje. Sastoji se od bazena (kada) u kojima su tekućine za obradu dijela koji se boja: odmaščivanje, pranje, pjeskarenje, zaštita, bojanje, hlađenje. Bojanje je na principu anodno-katodnog sistema nanošenje boje putem struje (pozitivni i negativni ioni). Mijenjanjem napona mijenja se debljina boje. Sve boje su na bazi vode, dakle ekološke, i nema neugodnih mirisa. Od ulaza dijelova stroja na bojanje, pa do izlaza prođe 8 sati. Dijelovi se kontroliraju i zatim pakuju za transport. Iduća hala je mjesto gdje se vrši montaža stroja (spajanje dijelova) i na kraju linije izlazi gotov stroj, koji se zatim stavlja na probu (probni stol) kako bi stroj dobio certifikat. Po Njemačkom standardu odstupanja su 10%, a „Amazone“ si je zadao standard od 5%. Vidjeli smo i halu za ispitivanje mineralnih gnojiva, ali ona nije u funkciji jer se vrši adaptacija hale koja je široka 40 m., a pod će biti pokretan i sakupljati će razbacano gnojivo i vršiti će se analiza.
Poslije obilaska hala naš domaćin odveo nas je na poligon za ispitivanje strojeva i demonstrirali su nam rad prskalice u ekstremnim uvjetima (neravno tlo). Na red je došla i druga tvornica koja je u susjedstvu. Tu se sastavljaju prskalice različitih tipova i veličina. Tu se sastavi preko 1.000 kom. godišnje. Sve se radi po narudžbi, sve je unaprijed prodano i nema zaliha. Sastavljanje ide po liniji za sastavljanje prskalica. Gotove (sastavljene prskalice) kontroliraju se mehaničko-hidrauličkim uređajima.
Kraj dana bio je rezerviran za posjet jednom OPG-u. To je bilo OPG – Helmich. Vlasnik ima 60 godina, supruga je učiteljica, a imaju dva sina koji nisu zainteresirani za bavljenjem poljoprivredom. On sam radi 60 ha oranica, ali zaštitu i vršenje prepušta drugima. Ima još i 20 ha travnjaka i 15 ha šuma. Obrada zemlje je reducirana, radi sa gruberima, već 15 godina nije poorao svoju zemlju. Na njegovoj njivi „Amazone“ radi pokuse za reduciranu obradu, i on je zadovoljan prinosima. Dio uroda pšenice daje u mlin, a oni njemu svoje proizvode. Radi silažu sa 12-14 ha. Tovi bikove u štali staroj 250 godina, i trenutno ima 90 bikova. Nabavlja ih u Bavarskoj sa 170 kg. težine i tovi ih do 750 kg. Tele plača 670 Eura po komadu. Tov traje 15-16 mjeseci. Za utovljenog bika dobije 3,40 Eura po kg.. Na kraju ima čistu zaradu po biku od 150 Eura. Od države dobije godišnju potporu za čitavo gospodarstvo od 40.000 Eura. Savjetodavnu službu plaća godišnje 350 Eura, i ona mu šalje literaturu i materijale. Po pozivu ga obilaze u trajanju od jedan sat, a sve preko toga plaća dodatno. Nakon te iscrpne analize gospodarstva krenuli smo u hotel, jer je dan bio iznimno iscrpljujući, ali vrlo poučan, a sutra nas je čekao isto tako sadržajan dan.
Utorak , 3. veljače 2009.godine je bio predviđen za obilazak tvornice „Amazone“ udaljene oko 150 km. od Osnabrücka. Po dolasku u tvornicu ponovno smo ljubazno primljeni i počašćeni. Domaćin je za nas organizirao prezentaciju o reduciranoj obradi tla. Oni u „Amazone“ mukotrpno rade na rješenju za jeftinom proizvodnjom, a uz uvjet da nivo prinosa ostane isti, ako ne i veći. Detaljno smo upoznati sa njihovim načinom rada za reduciranu obradu tla (tanjurača + valjci + sijačica). Ona se može koristiti u 60-70 % slučajeva. Voda je ključni element, ali i tip tla. Na taj način oni su na sjeveru Njemačke dobili prinose pšenice i preko 10.000 kg/ha. Nakon pitanja i iscrpnih odgovora krenuli smo u razgledanje tvornice koja nije tako velika kao ona prva, ali je svejedno impresivna. Tu se sklapaju sijačice i roto-drljače (roto-gruberi). Za jednu smjenu izađe gotovih oko 30-40 sijačica i oko 10-15 drljača. Tu smo također vidjeli velike preše, lasere za rezanje, varionicu, bojanje. Nakon kontrole strojevi se tovare u kamione i dostavljaju kupcima. Od narudžbe do isporuke prođe 1-2 tjedna.
Sve je to na nas ostavilo vrlo upečatljiv dojam, koji se nastavio obilaskom privatne tvrtke „Urban“ koja postoji 25 godina. U sklopu tvrtke nalaze se tri tvrtke. Prva je farma muznih krava u sklopu koje je i sajamski prostor. Druga je pogon za proizvodnju bio-plina, a treća je tvornica za proizvodnju opreme za farme za goveda. Sve su povezane i čine jednu cjelinu. Štala za muzne krave je kapaciteta 260 krava, a trenutno su popunjeni sa 160 grla, jer im se ne isplati, radi niske cijene mlijeka od 19 centi po litri. Imaju četiri robota za mužnju i muze se tri puta na dan. Na cijeloj farmi u prosijeku radi 1,5 čovjek. Ishrana je kompjutorizirana i vezana je za mliječnost. Po kravi se muze oko 10 litara po jednoj mužnji. Teličnjaci su također automatizirani. Druga tvrtka je za proizvodnju bio-plina i to od silaže, ali i od ostataka sa farme. Na pisti se nalazi velika gomila silaže (6x20x100m). Imaju ogromne kružne spremnike koji služe za proizvodnju toplinske i električne energije. Oko 65% je stupanj iskorištenja. Pogon je koštao oko 1.000.000 Eura. Treća tvrtka je ona koja se bavi proizvodnjom opreme za farme za goveda. Obišli smo pogon i uvjerili se da je sve vrlo dobro ustrojeno i da su proizvodi vrlo kvalitetni i ekonomični. Puni dojmova krenuli smo u hotel i na odmor, jer nas je sutra čekao naporan dan, oko 20 sati vožnje autobusom do Vinkovaca.
Može se zaključiti da je ovaj posjet tvornici „Amazone“ i posjet na ova dva gospodarstva, bio vrlo poučan i interesantan, a za neke poljoprivredne proizvođače i prijeloman u donošenju odluke koji i kakav stroj kupiti, a da zadovolji sve njihove potrebe glede kvalitete, preciznosti, produktivnosti, funkcionalnosti, pa i dizajna i izgleda.
Područna služba HZPSS-a Vukovarsko-srijemske županije,
Đuro Cerovčec, dipl. ing. agr., stručni savjetnik za mehanizaciju
0 comments
Write a comment