Hortikultura, Povrćarstvo, Vijest, Zaštita bilja

Biološka zaštita temelji se na stvaranju brojčane ravnoteže između štetnih i korisnih kukaca. Pod terminom korisni kukci smatraju se prirodni neprijatelji štetnih kukaca, koji se hrane njima samima, te njihovim jajima i ličinkama. Budući da ih u prirodi ne možemo naći u dovoljnim broju da bi u poljoprivredi držali broj štetnika u ravnoteži, oni se uzgajaju i dostupni su na tržištu. U zaštićeni prostor puštaju se te uzgojene predatorske vrste, koje se pod određenim uvjetima i u određenom vremenskom razdoblju razmnože, te hraneći se štetnim organizmima umjetno stvore ravnotežu između njih samih i štetnika. Cilj biološke zaštite je stvoriti takav odnos štetnih i korisnih kukaca, pri kojemu štetni kukci neće zadavati ekonomski značajnije štete.

U konvencionalnim plastenicima kakvi su u dolini Neretve, prinos plodovitog povrća po jedinici površine relativno je nizak uspoređujući ih s prinosima na npr. hidroponskom uzgoju, te nema ekonomske opravdanosti korištenja biološke zaštite na svim kulturama, zbog ipak velike cijene takvog načina zaštite. No u proizvodnji paprike, čak i na ovakvim manjim objektima i površinama i s manjim prinosima (oko 3-5 kg/1 stabljici), ipak čini se da cijena biološke zaštite nije prevelika. Tako se zadnjih godina povećava interes za ovim načinom zaštite paprike, te ove godine u dolini Neretve oko 15-ak proizvođača provodi biološku zaštitu paprike. Kod pojedinih proizvođača znalo se dogoditi da virus pjegavosti rajčice (TSWV) kojega prenose tripsi, pohara cijeli nasad i to već u rano ljeto, što je zaista veliki ekonomski gubitak, pa ako se uračunaju takvi rizici u proizvodnji i cijena kemijske zaštite, ovaj način kontrole tripsa u paprici ipak je cjenovno prihvatljiv.

Za primjenu biološke zaštite u paprici potrebno je zadovoljiti određene uvjete i pripremne radnje. O užem pojasu oko zaštićenog prostora bitno je uništiti korove (herbicidima), jer se trips zadržava i u korovima. Na otvore za prozračivanje i ulaze u zaštićene prostore bilo bi poželjno staviti insekt-mreže, no zbog velike cijene tih mreža većina proizvođača ipak nema takvu zaštitu na svojim objektima. Ovdje je važno napomenuti da klasične (zelene) mreže za zasjenjivanje nisu nikakva zaštita od tripsa, jer su njezini otvori dovoljno veliki da tripsi neometano mogu prolaziti. No najbitnija mjera na koju treba obratiti pozornost su sredstva za zaštitu. Obično se u ovakvoj proizvodnji (sadnja u ožujku i travnju) s biološkom zaštitom krene tek u svibnju, jer su i uvjeti proizvodnje takvi (objekti se najčešće ne griju), a i razvoj tripsa još je usporen.

Predatori su korisni kukci roda Amblyseius i Orius, i najčešće se oslobađaju kad uvjeti za njihovo razmnožavanje to i dopuštaju, a to su obično kad temperature u većem dijelu dana ne padaju ispod 18°C-20°C, jer su to temperature potrebne za njihov razvoj. Oslobađanje predatora se obavi tako da se sadržaj pakiranja nježno prosipa po listovima paprike, nakon čega se predatori sami rasporede svuda po površini objekta. Do puštanja predatora u zaštićeni prostor bitno je ne tretirati papriku insekticidima čije djelovanje može štetiti razvoju korisnih kukaca koje oslobađamo kasnije. Ipak za pojavu štetnika u ranijim terminima nego što oslobađamo predatore, preporučuje se kemijska zaštita, ali pri odabiru tih sredstava obavezno je konzultirati se s tvrtkom i stručnjacima kod kojih je kupljena biološka zaštita.