Putovanje u pokrajinu Emilia Romagna

To je jedna od najrazvijenijih talijanskih pokrajina; poljoprivreda je najveća privredna grana, s naglaskom na žitarice, krumpir, kukuruz, rajčicu, crveni luk, grožđe za vino i različite voćne vrste. Glavni je grad Bologna, a drugi su veći gradovi Rimini, Ferarra i Ravenna.

Putujući prema našem odredištu, mogli smo se uvjeriti da nema neobrađenog zemljišta, nasadi breskve i vinove loze protežu se cijelim putem, a ima tu kivija, kakija, marelica i krušaka.

Tijekom šestodnevnog boravka imali smo zaista zanimljive izlete koje je bilo vrijedno poduzeti. Jedan od takvih obuhvaćao je posjet jednom od rasadnika, gdje smo vidjeli proces dobivanja sadnice klonskim razmnožavanjem biljaka metodom kuture in vitro u strogo kontroliranim i sterilnim uvjetima laboratorija. Kultura in vitro postupak je koji podrazumijeva rast vrlo sitnih organa, komadića tkiva ili organa u sterilnim uvjetima na hranjivoj podlozi, u prozirnim posudama. Mikropropagacija je postupak u kojem se za kultiviranje koriste isključivo vršni i pazušni pupoljci, a karakteristika je te metode da se kulture održavaju kao kulture izbojaka koje nemaju korjenov sustav sve dok se za tim ne ukaže potreba. Faze mikropropagacije biljnog materijala jesu priprema, sakupljanje i transport biljnog materijala, površinska sterilizacija, postavljanje eksplantanata in vitro, provjera na zarazu, multiplikacija izbojaka, izduživanje izbojaka, ožiljavanje izbojaka, aklimatizacija sadnica, a imali smo uvid u sve osim prve. Svojstvena je velika brzina razmnožavanja u laboratorijskim uvjetima, kontrola zdravstvenog stanja, zadržavanje klonskih svojstava i proizvodnja podloga oslobođenih od virusa (virus-free). Sve su podloge vrlo ujednačenog rasta i odličnog zdravstvenog stanja – kupina, jagoda, malina, borovnica, breskva, aronija, trešnja…

Obilazak voćnjaka marelica vrlo je dojmljiv, osobito meni jer nikad još nisam vidjela tako velike nasade. Svi su uredno održavani, u tijeku je ljetna rezidba, berba je izvršena, a preostalo je samo poneko stablo s plodovima koji nisu bili za prodaju. Jedno od takvih stabala, neobrano radi nas, bila je nova selekcija marelice carmingo – crveni plodovi, s rokom dozrijevanja u drugoj polovici mjeseca srpnja (u Italiji, a kod nas 10 dana kasnije). Uzgojni oblici marelice su retardirana vaza i vitko vreteno, čega kod nas, koliko nam je napomenuto, nema. Problema s iznenadnim sušenjem marelice, apopleksijom, nema upravo zbog mediteranske klime i pravilnog rasporeda oborina tijekom godine, tla pogodna za uzgoj marelice jesu pH 7, a njihova su blago alkalna s pH 7,2. Jedan dan proveli smo po voćnjacima breskve i nektarine. Tu nam je domaćin bio prof. Minguzzi koji nam je, između ostalog, predstavio i vlastitu novopatentiranu sortu breskve selekcije dolza 2 3 4, koju smo i degustirali, a karakteristika je sorte da je izrazito slatka: 15 OE s vrlo malo kiselina, odlično! Zahvaljujući domaćinu, omogućeno nam je da vidimo uzgojni oblik breskve, troosovinsko vreteno ili „živi zid“, visine stabla 5 m, na što zaista ne možemo naići kod nas. Strojevi za berbu i zaštitu morali su se prilagoditi tom uzgojnom obliku. Grad Ferarra, voćnjaci kruške, pokusni nasad, različita gustoća sadnje, različite sorte na različitim podlogama i različita gnojidba ovisno o sorti, bile su dio našeg šestodnevnog posjeta u Italiji. Na tom se voćnjaku završavala berba ljetne sorte kruške carmen, predivnog okusa, vitkog vretenastog uzgojnog oblika. Problem je nasada borba s bakterijskom paleži zbog koje prijeti i krčenje nasada.

Zajednička je karakteristika svih voćnjaka površina od najmanje 3 ha nasada oko kuće, uređivani i održavani nasadi, navodnjavanje isključivo sa sabranom kišnicom u vlastitu bazenu, što je vrlo važno kod proizvodnje. Svi plodovi na voćnjaku bit će otkupljeni od strane korporacije, a cijena proizvoda poznata je već početkom godine za cijelu tekuću godinu. U najvećem kooperativu koji smo obišli, imali smo priliku vidjeti cijeli proces, od otkupa voća, preko klasiranja i pakiranja, do distribucije. Ova korporacija najveći dio svojih proizvoda plasira na tržište EU, a jedan manji dio u Italiju. Saznali smo da su svi u sustavu integrirane proizvodnje, a zaštita protiv štetočina obavlja se najvećim dijelom u razdoblju nakon berbe pa sve do cvatnje jer se provode kontrole plodova na ostatke sredstava za zaštitu bilja. Ova je regija poznata po najviše proizvedenih marelica i bresaka u Italiji prilikom čega se održava i sajam vezan na to voće, najveći u Italiji, Valfrutta, a posjetili smo ga i mi jer se održavao u vrijeme našeg boravka

Bologna, Rimini i San Marino bili su naše turističke destinacije.

Bologna – glavni grad regije, u starom dijelu grada nalazi se velik broj srednjovjekovnih palača, fontana i crkvi, tu je i najstarije sveučilište u svijetu, UNESCO ju je proglasio svjetskim gradom glazbe, a industrija ima oslonac u preradi poljodjelskih proizvoda koji se proizvode u široj okolici grada.

Rimini – središte podregije Romagna, grad i luka u sjevernoj Italiji, smatra se najpoznatijim mondenim talijanskim kupalištem.

San Marino – treća najmanja država u Europi koja se nalazi u ovoj regiji, a utemeljio ju je u 4. st nakon Krista sv. Marin s Raba. Površina San Marina iznosi 60,57 kvadratnih metara, poljoprivreda je važna grana gospodarstva, a izvozi se lan i vino, turizam je drugi velik izvor prihoda nakon poljoprivrede.

Područni odjel HPK Virovitičko-podravske županije
Ana-Marija Čajkulić, dipl. ing. agr.

stručna suradnica za zaštitu bilja

Pripremi za ispis