Ratarstvo, Savjet, Zaštita bilja

Visoke temperature tijekom travnja i početkom svibnja, kao i svibanjske kiše, vjerojatno su pogodovale jačoj pojavi lisnih uši na mnogim kulturama i korovima. Neiskorištena hranjiva od prošle vegetacije zbog suše, ove su godine žitarice iskoristile pa su većinom vrlo bujne. Primijećena je pojava velikog broja lisnih uši na klasovima pšenice na nekim lokacijama.

Lisne uši čine direktne štete; sišući biljne sokove bilo na listu ili na klasu i tako dovode do sniženja prinosa. Na jače napadnutim klasovima može doći do pojave šturih zrna. Indirektno lisne uši čine štetu prenoseći viruse.

U literaturi se spominje više vrsta lisnih uši koje se mogu naći na žitima. Prema istraživanjima stručnjaka Zavoda za zoologiju, Agronomskog fakulteta u Zagrebu, radi se o 10-tak vrsta. Neke od njih su: Sitobion avenae, Schizaphis graminum, Rhopalosiphum padi, Rh. maidis, Metopolophium dirhodum i dr.

Boja i izgled svake od navedenih vrsta je drugačija te njihovu determinaciju obavljaju stručnjaci. Što se tiče razvojnog ciklusa lisne uši mogu imati potpuni razvojni ciklus (holociklički), što znači da vrsta prezimi u obliku zimskog jaja na zimskom domaćinu. U proljeće iz jaja izlazi uš osnivačica i stvara prve kolonije uši. Kod nepotpunog životnog ciklusa (anholočikličkog), prezime ženke koje se tijekom života razmnažaju nespolno. Jedna vrsta može imati potpuni ili nepotpuni životni ciklus, a to ovisi o klimatskim uvjetima. Lisne uši tijekom vegetacije imaju velik broj generacija.

Lisne uši se mogu hraniti i razmnožavati na jednoj biljnoj vrsti tj. jednom domaćinu tada ih nazivamo monoecijske. U prirodi prevladavaju vrste koje imaju više domaćina (zimskog i ljetnog), a njih nazivamo heterecijske.

U jesen lisne uši obično prelaze sa kukuruza ili korovskih vrsta na lišće pšenice ili ječma (mogu biti vektori BYDV virusa), dok ih u proljeće obično nalazimo koncem travnja ili u svibnju na klasu žitarica (slika 1.), odakle pak ponovo odlaze na korovske vrste najčešće iz porodica Poacea.

Potreba za suzbijanjem ovih štetnika ovisi o vremenu pojave, fenofazi razvoja biljke domaćina, jačini napada štetnika, sortnoj osjetljivosti, očekivanom prinosu (6 t/ha), prisutnosti prirodnih neprijatelja (slika 2.).

Slika 2. Buba mara koja se hrani lisnim ušima na klasu pšenice

Praćenje populacije lisnih uši trebao bi se obavljati od jeseni i početkom proljeća i to žutim posudama, pločama, vizualnim pregledom, što za sada kod nas nije uobičajeno. Štetnik se obično primijeti tek kod jače pojave. U literaturi se navode podaci da bi tretiranje bilo opravdano u slučaju da na početku cvatnje bude zaraženo 60 % klasova, u punoj cvatnji 70 % te na početku mliječne zriobe preko 80 % klasova. Nakon te faze primjena insekticida se ne preporučuje.

U tablici 1. prikazani su insekticidi (za primjenu putem lista) registrirani u RH za suzbijanje lisnih uši na žitaricama, a uz te insekticide za suzbijanje lisnih uši na pšenici mogu se primijeniti i insekticidi prikazani u tablici 2.

Tablica 1.: Insekticidi registrirani u RH za zaštitu žitarica od lisnih uši

Tablica 2.: Insekticidi registrirani u RH za zaštitu pšenice od lisnih uši