Osvrt, Vijest

Divljač je u potrazi za hranom, u potpunosti uništila sloj travnatog pokrivača, na pojedinim parcelama u gotovo 100%-oj površini. Stanje poharanih parcela je takvo da bez značajne intervencije poljoprivredne mehanizacije, slijedeće godine neće biti realno očekivati prinos koji će osigurati prehranu stoke na gospodarstvima Gorskog kotara. I dok je suša najvjerojatnije pridonijela ovakvom ponašanju divljih životinja u potrazi za hranom, ostaje nejasno na koji način se lokalni poljoprivrednici mogu zaštititi od ove pošasti. Upitom za nadoknadu štete u lokalnim lovačkim društvima, oštećeni dobivaju odgovor da društva nemaju sredstava za nadoknadu štete, dok u onim društvima koja imaju policu osiguranja za ovakve slučajeve, osiguravajuće kuće predstavljaju nepremostivu barijeru. Za relativno mali broj poljoprivrednika koji koriste vlastito zemljište problem je relativno lako rješiv, i u pravilu nakon popunjavanja zahtjeva za odštetu i izlaska ovlaštenog vještaka na teren slijedi isplata štete. Kod većeg broja gospodarstava, koji se ozbiljnije bave stočarskom proizvodnjom i koji u pravilu koriste tuđe zemljište temeljem usmenog dogovora sa vlasnicima, situacija nije tako lako rješiva. Na zahtjev osiguravajuće kuće da vlasnici zemljišta potpišu izjavu o odricanju naknade za štetu u korist poljoprivrednika koji je koriste i koji snose trošak njenog održavanja, problem se komplicira, jer se vlasnicima ili ne može ući u trag ili oni ne žele potpisati takvu izjavu. U korijenu svega leži neriješeno zemljišno pitanje, koje goranskim poljoprivrednicima onemogućava ozbiljniji razvoj svojih gospodarstava, a u ovom konkretnom slučaju i nadoknadu štete nastale od divljači.

Iako su osiguravanjem svojih lovišta za slučaj šteta nastalih od divljači lovačka društva naizgled omogućila da vuk bude sit a ovce budu na broju, iz navedenih primjera vidimo da ipak nisu sve stranke u potpunosti zadovoljne. Upitati se možemo i da li su učestale i velike štete od divljači rezultat prevelikog brojnog stanja divljači, čiji broj bi se lovno-gospodarskim osnovama trebao propisati na razinu pri kojoj će činiti minimalne štete na poljoprivrednim površinama. Jasno je međutim tko je najslabija karika o kojoj gotovo nitko ne vodi dovoljnu brigu. To su naime poljoprivredni proizvođači, stanovnici ruralnih područja Gorskog kotara, ljudi koji se trude proizvesti hranu i na taj način prehraniti svoje obitelji. I tako svake godine suša ili neka druga vremenska nepogoda, a u godinama kao što je ova i divlje životinje, tjeraju poljoprivredu i ljude koji se njome bave na sve veći očaj i odustajanje od posla, jer njih za razliku od divljih životinja nema nažalost tko zaštititi.

Petar Mamula dipl.ing.agr.
poljoprivredni suradnik