Savjet, Stočarstvo

Potaknuti krizom proizvodnje mlijeka, ulaskom u poznije godine i nedostatkom zemljišnih resursa, prije svega oranica, jedan dio držatelja goveda ipak ne želi u potpunosti prekinuti s držanjem goveda. Na područjima gdje postoje pašnjačke površine i marginalna, uglavnom zapuštena poljoprivredna zemljišta, pojedinci pronalaze svoj interes u mesnom govedarstvu, odnosno u nas sve popularnijem ekstenzivnom sustavu krava-tele.  Iako neki ovaj sustav vežu uz nizinske i brdske pašnjake, isti nalazi svoju opravdanost i u brdsko planinskim prostorima krša, na krškim pašnjacima gdje u određenim periodima godine vladaju prilično surovi uvjeti poput visokih ljetnih temperatura, manjka vode i paše i stalne prijetnje predatora kao što su vukovi, čagljevi i medvjedi.

U ljetnom periodu kad temperature u hladu sežu preko 40⁰C, spaljena paša i nedovoljne količine vode za napajanje goveda  najveći su problemi i ograničavajući faktori za širenje stada.

Uloga vode u sustavu krava-tele vrlo je važna a često joj pridajemo minimalnu pažnju. Kod žednih životinja usporava se probava konzumirane paše. Osjećaj sitosti stoga traje duže a goveda manje pasu i manje konzumiraju hranu. Za slabe priraste i mliječnost skloni smo uglavnom okriviti slabu pašu i visoke temperature a o ograničenju vode rjeđe razmišljamo.

Nije dovoljno imati vodu na pašnjaku. Vode treba biti dosta i ona mora biti kvalitetna.. Okvirno za svaku proizvedenu litru mlijeka trebalo bi osigurati oko 5 l pitke vode ili zbog lakšeg pamćenja, na 100 kg žive vage orijentacijski bi trebalo osigurati oko 10 l vode. Kod visokih temperatura to je i znatno više. Ako imaju priliku, goveda popiju više vode nego što im je potrebno a dio vode  proliju. Imaju li goveda dovoljno vode na raspolaganju, konzumirat će je 10-15 puta dnevno. Ako su pojilišta previše daleko goveda će ih nerado i stoga rjeđe posjećivati. Poslije napajanja stado vrlo rado planduje uz pojilište pa mu je poželjno u blizini osigurati hladovinu, ako je to izvedivo. Kod plana izgradnje novih pojilišta i o ovom faktoru treba voditi računa. Napušta li stado odmah po napajanju pojilište u potrazi za hladovinom, mlada i u hijerarhijskoj ljestvici niža grla, neće imati dosta vremena da se dovoljno napiju.

Postojanje i uređenje pojilišta u krškim brdsko-planinskim područjima od iznimne je važnosti. Pojilišta treba smjestiti i urediti na način da životinje ne troše previše vremena za podmirenje potreba za vodom i da tako ne skraćuju vrijeme napasivanja.

Napajanje goveda iz vodovodne mreže teško je izvedivo i neprihvatljivo. Težiti treba alternativnim rješenjima kao što su potoci , bunari, prirodna skupljališta i umjetna sabirališta.

U kraškim područjima najčešća su pojilišta prirodne ili umjetne lokve. Lokve nastaju tamo gdje postoji nepropusni sloj gline i udolina koja usmjerava oborinsku vodu u lokvu. Nekad se uređenju i korištenju lokvi pridavala velika pozornost. Danas je većina lokvi prilično zapuštena, prepuštena samovolji pojedinaca   i u njima se nalazi voda vrlo upitne kvalitete. Dosta lokvi tijekom ljeta presuši a bioraznolikost ovakvih lokaliteta nestaje.

U uređenju postojećih pojilišta i izgradnji novih, uz stočare, svoj bi interes mogli imati i lovci i vatrogasci. Ista bi osim za pojenje stoke služila kao pojilišta divljači i dragocjeni rezervoari vode za gašenje početnih požara. Na lokaciji sabirališta za vodu zaštitari prirode svoj bi interes našli u očuvanju i povećanju bioraznolikosti. Bunari i lokve predstavljaju i vrijednu kulturnu graditeljsku baštinu koju treba zaštititi od propadanja. Mišljenja sam da bi programi vezani za pojilišta u kraškim područjima vrlo lako mogli naći mjesto financiranja iz fonda za ruralni razvoj. Lokalne akcijske grupe bi u ovakvim programima mogle odigrati konkretnu ulogu. U nastavku donosimo skicu uređenog sabirališta za vodu i neke primjere iz prakse Dalmatinske zagore na kojima su moguća poboljšanja.

Umjetno uređeno sabiralište za vodu s izdvojenim pojilicama (Skica: Ivan Jukić)

Betonirano sabiralište oborinske vode na planini Svilaji. Iako devastirano u domovinskom ratu, još uvijek je jedino takve vrste na ovom području. Nekad je bilo ograđeno a voda se crpila pumpama u korita za napajanje. Osim za napajanje stoke, iznimna mu je važnost i kao pojilišta za divljač.

U blizini naselja Bogatići uzgajivač goveda je voljan prirodnu depresiju pretvoriti u akumulaciju za vodu s pojilištem. U ostvarenju nauma, dragocjenu mu pomoć informiranjem i savjetima pruža lokalni viši stručni savjetnik za govedarstvo Poljoprivredne savjetodavne službe. Depresiju je potrebno obložiti glinom i nepropusnom folijom te zagladiti betonom. S vremenom bi beton mogao ispucati pa je uloga gline i nepropusne folije da sprijeći procijeđivanje vode u krš.

Prirodna lokva na Miljevačkom platou. Lokalni govedar s poljoprivrednim savjetnikom razmatra mogućnosti njenog uređenja.

Lokva na području Kistanja. Voda je upitne kvalitete jer stoka direktno ulazi u vodu zagađujući je izmetom, mokraćom i zemljom. Direktnim napajanjem stoka izaziva eroziju obala. Uz relativno nisko ulaganje u revitalizaciju lokve, stanje bi se moglo znatno poboljšati.

Podzemni rezervoar pitke vode u krškom području planine Svilaje puni se procjeđivanje vode iz okolnog terena. Vlasnici goveda koriste ga za napajanje stoke u vrijeme nemogućnosti korištenja drugih izvora. Moguće je poboljšati izvlačenje vode uz pomoć solarne ili benzinske crpke ili odvodnjom vode slobodnim padom na nižu kotu.

Ivan Jukić, dipl. ing. agr.
načelnik Odjela za stočarstvo