Uređaji za navodnjavanje (natapanje)
Sustavi i načini natapanja:
1. Površinsko natapanje:
- Natapanje kapanjem
- Natapanje kišenjem
2. Podzemno natapanje
Kod metode površinskog natapanja voda preplavljuje (potapa) proizvodnu površinu ili se nalazi u brazdama i vlaži tlo, tj. voda u tankom sloju otječe po površini ili stagnira upijajući se u tlo.
1. Natapanje kapanjem
Poznato i pod imenom "drip system", a potječe iz Izraela. Ovim sustavom štedi se voda koja iz sustava gusto postavljenih plastičnih cijevi izlazi kroz posebno napravljene kapaljke i kap po kap vlaži tlo uz svaku uzgojnu biljku.
Voda se dovodi do svake biljke i vlaži manji dio površine, pa su gubici vode minimalni.
Dodavanje vode može biti kontinuirano (24 sata) ili povremeno (u određenim vremenskim intervalima).
Uređaji se sastoje od crpke s motorom, regulatora i mjerača protoka vode, regulatora i mjerača tlaka vode, pročistača za vodu i fertilizatora (služi za miješanje vodotopivih mineralnih gnojiva s filtriranom vodom).
Radni tlak vode pri kapanju je 0.8 – 1.5 bara.
Kapaljke se izrađuju iz plastičnih materijala i raznih su konstrukcija, a sve imaju rupice u kojima voda pri prolasku gubi tlak i uslijed sile gravitacije kapa na tlo pored biljke.
Prednosti su što se štedi voda, a uz dodavanje vode mogu se dodavati i otopljene hranjive tvari. Vlaži se samo dio površine uz biljke, dok međuredni prostor ostaje suh i pogodan za kretanje ljudi i strojeva. Moguće je ostvariti visoke prinose u voćarskim, povrtnim i cvjetnim kulturama.
Nedostaci se javljaju usljed začepljenja otvora na kapaljkama i što je potreban veliki trud kod postavljanja cijevi (uključujući i skupljanje nakon vegetacije). Česta su oštećenja sustava od strane nepažljivog radnog osoblja.
2. Natapanje kišenjem
To je metoda natapanja kojom se voda raspoređuje po površini tla u obliku prirodne kiše. Koristi se u mnogim zemljama – u Italiji 24 % površine, Danska 15 %, Finska 2,5 %, a u Hrvatskoj se koristi samo na 0,5 % površina.
Prednosti su u tome što je moguća fertilizacija (prihrana gnojivom) zajedno sa kišenjem; može se istovremeno vršiti zaštita od mraza i primjena fungicida i insekticida.
Nedostaci su usljed velikog gubitka vode isparavanjem kapljica u zraku i mogućnosti ubrzavanja razvoja nekih bolesti.
Uzimajući u obzir površine kulture koja se želi natapati, udaljenost od vode i vrstu kulture uređaji za kišenje mogu biti izvedeni kao:
-
Pokretni
-
Polupokretni
-
Stabilni
Svi navedeni uređaji se sastoje od slijedećih dijelova: usisna cijev, crpni agregat, glavni cjevovod, kišna krila, manometar, ventil i rasprskivač.
Crpka – na uređajima za navodnjavanje kišenjem najviše se upotrebljavaju centrifugalne pumpe pogonjene elektromotorom, stacionarnim diesel motorom ili preko priključnog vratila traktora.
Cjevovodi i kišne cijevi – voda se odvodi od izvora do rasprskivača. Sastoje se od usisne cijevi, glavnog cjevovoda i kišnih krila.
Rasprskivači – služe za dezintegraciju mlaza vode u kapljice umjetne kiše kao i za njihovu ravnomjernu raspodjelu po površini. Moraju jednolično rasprskivati mlaz uz što veći domet, da se jednolično hidrodinamički okreću, da po mogućnosti mogu kišiti i kružno i selektorski, te da su jednostavne konstrukcije i eksplatacijski pouzdani.
Rasprskivače razlikujemo prema:
-
Radnom tlaku
-
Dometu kišenja
-
Količini izbacivanja vode
-
Intenzitetu kišenja.
2.1. Ravnomjernost kišenja i raspored rasprskivača
Ravnomjernost predstavlja što jednoličniju raspodjelu vode po cijelom krugu dometa rasprskivača. To znači da rasprskivači moraju imati uređaj koji vrši razbijanje mlaza, kako bi i unutarnji i vanjski dio kruga kišenja dobio podjednaku količinu vode.
U pravilu pri kišenju najviše vode padne oko rasprskivača, a prema rubu dometa sve manje, pa je potrebno rasprskivače prikladno razmjestiti po površini koja se navodnjava.
Postava i razmještaj rasprskivača najčešće se izvodi u kvadrat ili u trokut. Kod razmještaja u kvadrat rasprskivači se, zavisno od dometa, postavljaju na određenim udaljenostima po kvadratnom rasporedu, tako da na kutove kvadrata dolaze rasprskivači. Kod razmještaja u trokut rasprskivači su postavljeni na vrhove istostraničnog trokuta.
3. Natapanje samokretnim uređajima
U posljednjih nekoliko godina razvijeni su samokretni strojevi koji imaju veći utjecaj u navodnjavanju. S obzirom na tehničku konstrukciju postoji veći broj samokretnih sustava za navodnjavanje. U praksi su najbolji i najviše se primjenjuju samokretno bočno kišno krilo, samokretna kružna prskalica i samokretna sektorska prskalica.
Literatura:
-
Bašić F., Mihalić V.: Temelji bilinogojstva, udžbenik za srednje poljoprivredne škole, Zagreb, 2007.
-
Brčić, J.: Mehanizacija u biljnoj proizvodnji, Školska knjiga, Zagreb, 1987.
-
Brčić, J. i sur.: Mehanizacija u voćarstvu i vinogradarstvu, Agronomski fakultet Zagreb, Zagreb, 1995.
-
Filipović, D., Jagar, N.: Traktor na obiteljskom gospodarstvu, Hrvatski poljoprivredni zadružni savez
-
Filipović, D.: Predavanja, Agronomski fakultet Zagreb
-
Piria, I.: Traktor – poznavanje, održavanje, kvarovi i njihovo otklanjanje, NOLIT, Beograd, 1983.
-
Zimmer, R., Košutić, S.; Zimmer, D.: Poljoprivredna tehnika u ratarstvu, Osijek, 2009.
-
Uputa za siguran rad traktorom; ZIRS, 2001.
-
Agroklub.com, Internet
Dario Padro, mag. ing. poljoprivredne tehnike
rukovoditelj Podružnice
0 comments
Write a comment