Savjet, Stočarstvo

Najprije se koristila kao ljekovita biljka, a prapostojbina je u Maloj Aziji i jugoistočnoj Europi. U osamnaestom stoljeću se proširuje po Europi iz Španjolske gdje se uzgajala kao krmna kultura.

Crvena djetelina se koristi kao stočna hrana u različitim oblicima: kao zelena krma, kao paša sama ili u smjesi sa travama, kao sijeno, silaža ili dehidrirana u obliku brašna. Ona je višegodišnja biljka koja u narednim godinama ostavlja tlo očišćeno od korova, veliku masu korjenova sustava i oko 100 kg dušika po hektaru, pa se koristi i za popravljanje strukture tla. Pogodna je i za zaštitu tla od erozije. Crvena djetelina je i medonosna biljka.

Korijen crvene djeteline je vretenast, glavni korijen raste u dubinu 1,5-2 m, a debljina ispod krunice u presjeku je oko 1 cm. U oraničnom sloju se razvija brojno postrano korijenje do dubine 40 cm i u dužinu i do 1 m. Korijen se najviše razvija u prvoj godini. Pred zimu se čvor busanja (vrat) uvuče nešto dublje u tlo da se zaštiti od zime. Ima dobro razvijenu simbiozu sa sojem bakterija Rhizobium trifoli. Kvržice su najčešće okrugle, često grupirane i međusobno srasle na rastresitim tlima, dok su na zbijenim tlima raspoređene posvuda po korijenu.

List se sastoji od tri listića na glavnoj peteljci koji su jajolikog oblika i obrasli dlačicama. Naličje lista je plavkasto zelene boje, a lice svijetlozelene boje sa polumjesečnom bijelom pjegom koja je karakteristika vrste. Crvena djetelina je dikotiledona biljka, a pri nicanju iznosi kotiledone na površinu.

Stabljika je uspravna, razgranata, prekrivena gustim dlakama, raste iz pupova na glavi korijena i naraste do 50 cm.

Cvjetovi su grupirani u cvjetne glavice crvene boje. Na jednoj stabljici se razvije nekoliko cvjetnih glavica. Cvjetanje u cvatu se odvija od osnove prema vrhu i traje od 5-6 dana dok cvjetanje cijele biljke traje duže, 15-20 dana. Poslije oplodnje i sazrijevanja cvjetne glavice poprimaju tamno smeđu boju od sasušenih kruničnih listića. Svaki cvijet može oblikovati 1-2 sjemena zametka. Crvena djetelina je strano oplodna biljka i dobra je medonosna paša.

Plod crvene djeteline je jedno sjemena  mahuna sive boje. Mahune zajedno sa čašicom u zrelom stanju vrlo lako opadaju što treba znati prilikom žetve. Sjeme je žuto-ljubičaste do tamno-zelene boje okruglasto-bubrežastog oblika. Staro sjeme je smeđe i gubi sjaj. Masa 1000 sjemenki je 1,7-2 grama.

Crvena djetelina za svoj rast traži dosta vode i umjerenu toplinu, a sušu i visoke podzemne vode te duže plavljenje vodom ne podnosi. Optimalne količine padalina za uspješan uzgoj su oko 800 mm godišnje. Prema tlu nema velike zahtjeve, ali joj najbolje odgovaraju srednje teška i rastresita, a manje pjeskovita i vodonepropusna tla. Na siromašnim tlima gnojidbom treba osigurati pravilnu i dobru hranidbu. S obzirom na reakciji pH tla, crvena djetelina raste na tlima koja su slabo kisela i slabo alkalna uz raspon pH od 4,5-7.5. Prema Peaslaee i Taylor (1989.) prinos crvene djeteline ovisi o pH reakciji tla te ovisno o reakciji navode se različiti relevantni prinosi. (Tablica 1)

Tablica 1. Utjecaj pH vrijednosti tla na relevantan prinos (%) crvene djeteline (Peaslaee i Taylor, 1989.)

Prema temperaturi ima umjerene zahtjeve. Rasprostranjena je uglavnom u brdskom području od 600 do 1400 m nadmorske visine. Prema ispitivanjima morfoloških svojstava (nicanje, cvatnja, visina biljaka, udio lista) Leto i suradnici 1998., na dva lokaliteta, Maksimir 123 m (nizinsko područje), i Medvednica 650 m (brdsko-planinsko područje) te na šest različitih kultivara (Croatia, Reichersberger, K-17, Marino, Viola i Nada). Ustanovili su da su morfološka svojstva varirala ovisno o genotipu i o ekološkim prilikama područja kao npr. nicanje sorata, posijanih u isto vrijeme, u Maksimiru je bilo od 14. do 15. svibnja, a na Medvednici od 3. do 8. lipnja, što je gotovo mjesec dana ranije. Kod prezimljavanja podnosi niske temperature i do -15˚C, dok ispod snježnog pokrivača može preživjeti i do -25˚C. Odgovaraju joj polu sjenovita staništa, vrlo rijetko na staništima pune svjetlosti. Biljci je potrebno 10 % od pune svjetlosti (Knežević, 2006.). Za nicanje joj je potrebna temperatura od 5-6˚C.

U plodoredu je najbolje da dolazi iza okopavina (krumpir i šećerna repa) gnojenih stajskima gnojem. Za jesensku sjetvu dobre pred kulture su joj i strne žitarice. U čistoj kulturi crvena djetelina se smije sijati na isto zemljište nakon 4-6 godina. Ako se sije u smjesi sa travama takva smjesa može se sijati i ranije 2-3 godine na isto tlo, ako se obrada tla i gnojidba obave na pravilan način. Dobar je pred usjev za većinu drugih biljaka: okopavine, strna žita, povrće, ali ne i za leguminoze, jer ostavlja veliku količinu organskih ostataka čijom razgradnjom nastaju kemijski produkti koji su štetni za većinu leguminoza.

Obrada tla kod sjetve crvene djeteline nakon strnih žitarica započinje plitkim zaoravanjem strništa, radi očuvanja vlage u tlu i provociranja korovskih biljaka. U jesen se obavlja duboko zimsko oranje na 30-35 cm. Pred sjetvena priprema tla se obavlja u jesen ili proljeće ovisno o sjetvi djeteline. Cilj je usitniti tlo do mrvičaste strukture i ravnanje površinskog sloja kako bi se omogućila što kvalitetnija sjetva i nicanje.

Gnojidbu crvene djeteline obavljamo u osnovnoj i pred sjetvenoj obradi tla te tijekom vegetacije prihranjivanjem. Osnovnom gnojidbom trebamo osigurati dovoljno hranjiva za cijelo razdoblje njezina korištenja. Gnojenje stajskim gnojivom obavlja se uglavnom kod osnovne obrade tla i to u količini od 20-30 t/ha. Količina mineralnog gnojiva ovisi o plodnosti tla. Za rast crvene djeteline potrebno je unijeti dušika od 40-60 kg/ha, fosfora od 80-120 kg/ha i kalija od 80-100 kg/ha. Polovica do dvije trećine fosfornih i kalijevih gnojiva se daje kod osnovne obrade tla, a ostatak kod pred sjetvene pripreme tla. Gnojenje dušikom obavlja se u samoj pripremi tla za sjetvu kako bi se omogućio potreban početni rast i razvoj biljaka dok se ne uspostavi simbioza sa bakterijama, a tada se biljka sama opskrbljuje potrebnim dušikom. Kod proizvodnje crvene djeteline u smjesi sa travama treba nakon prvog otkosa prihraniti sa 40-50 kg/ha čistog dušika da bi se omogućio bolji razvoj trava.

Sjetva crvene djeteline može se obaviti u dva roka u proljeće i kasno ljeto. U proljeće se sije krajem ožujka i početkom travnja, sa ciljem da se biljke bolje razviju i ojačaju do nastupa suše i pojave korova. Sjetva u ljetnom roku je najpovoljnija od polovine kolovoza do polovine rujna mjeseca. Vrlo važno je odrediti povoljno vrijeme s obzirom na vlažnost zemljišta. Sjetva se može obaviti pneumatskim sijačicama ili omaške. Kod sjetve pneumatskom sijačicom utroši se 12 do 15 kg/ha sjemena, a kod sjetve omaške 20 do 25 kg/ha. Dubina sjetve iznosi od 1 do 2 centimetra, a razmak između redova oko 12 – 14 cm. Za sjetvu treba koristiti dorađeno sjeme, dobre klijavosti i čistoće, jer je takvo sjeme očišćeno od viline kosice. Crvena djetelina se može sijati i u smjesi sa travama.  Najbolje ju je sijati u smjesi sa talijanskim ljuljem i to 16 kg/ha crvene djeteline i 5 kg/ha talijanskog ljulja. Na sušnijim tlima može se sijati 16 kg/ha crvene djeteline i 6 kg/ha klupčaste oštrice, a na vlažnijim tlima 16 kg/ha crvene djeteline i 4 kg/ha mačjeg repka. Nakon sjetve tlo treba povaljati lakšim valjcima da bi se uspostavio što bolji kontakt sjemena i vlage iz tla i tako ubrzalo klijanje i nicanje. Kada se sije u strne žitarice, kao nad usjev mogu poslužiti sve strne žitarice , ali su bolje one koje se ranije žanju, koje imaju kraću slamu i koje imaju manju gustoću sklopa. U jesen je najbolje posijati zaštitni usjev a nakon toga se sije crvena djetelina. Ako se sjetva crvene djeteline obavlja u proljeće, najprije se obavlja drljanje strnih žita, a nakon toga sjetva poprijeko na pravac redova strnih žita.

Njegu crvena djetelina traži od samog nicanja. U početku djetelina sporo razvija nadzemne organe, pa je osjetljiva na korove, osobito na širokolisne, koje treba uništavati mehanički ili kemijskim sredstvima. Razbijanje pokorice i uništavanje poniklih korova vrši se 4-5 tjedana poslije nicanja. Posebnu pozornost treba obratiti na vilinu kosicu. To je parazit koji ne napada samo biljku već zarazi i tlo, brzo se širi unutar nasada, a prenosi se i sjemenom. Na crvenoj djetelini se mogu javiti simptomi napada pepelnice, lucerkine buhe i lisne pipe koje treba suzbijati dozvoljenim sredstvima zaštite bilja. Navodnjavanje crvene djeteline se obavlja prema potrebi. Košnja posljednjeg otkosa se mora obaviti bliže početku zime i nisko iznad tla.

Crvenu djetelinu koristimo kao zelenu stočnu hranu košnjom ili ispašom kao čist usjev ili u smjesi sa različitim travama. Za ispašu je najbolje koristiti crvenu djetelinu u smjesi sa različitim travama radi dugovječnosti samog nasada i zbog manje pojave nadimanja stoke naročito preživača. Ispašu je najbolje provesti u sistemu pregona od faze pupanja do cvatnje crvene djeteline. U pregonu se stoka ne smije dugo zadržavati jer gaženjem uništava krunicu biljke, a i pase vrlo nisko što utječe na proizvodnost djeteline. Za pripremu sijena crvena djetelina se kosi u fazi punog cvjetanja primarnih cvati. Kasnijom košnjom može se uzrokovati slabija regeneracija novog otkosa. U prvoj i drugoj godini crvena djetelina se može kositi 3-4 puta, a u trećoj 2-3 puta jer se prorijedi i daje manje prinosa. Prinosi sijena crvene djeteline kreću se od 7-8 t/ha dok se u boljim uvjetima može dobiti i do 15 t/ha. Za pripremu silaže djetelinu treba kositi u fazi pune cvatnje jer tada ima puno više suhe tvari, a manje vode. Agrotehnika proizvodnje smjese je ista kao i za sjetvu čiste crvene djeteline, jedino je smjesu sa travama treba nakon prvog otkosa prihraniti sa 40-50 kg/ha čistog dušika da bi se omogućio bolji razvoj trava.

Literatura:

Prof. dr. sc. Mirko Gagro: Industrijsko i krmno bilje, Zagreb 1998.
Midhat Glavić: Proizvodnja voluminozne stočne hrane

Slike uz tekst, autorica T. Međimurec

Zita Ciler, dipl.ing.agr.
Stručna savjetnica za stočarstvo