Početkom mjeseca kolovoza 2024. godine, voćari u Osječko-baranjskoj županiji počeli su postavljati upite Upravi za stručnu podršku razvoju poljoprivrede, vezano za pojavu masovnog kvarenja i prijevremenog otpadanja plodova oraha mjesec dana prije berbe. Pojava je primijećena kako u komercijalnim nasadima tako i na solitarnim stablima na okućnicama a manifestirala se u obliku progresivnog tamnjenja zelene lupine ploda koja se širila od vrha ploda sve do peteljke. Postotak ovako zaraženih plodova varirao je u ovisnosti od nasada i primijenjene zaštite u rasponu od 40% do čak 80%. Kako bi se utvrdio uzročnik vrlo velikih šteta na plodovima oraha, tijekom mjeseca kolovoza 2024. godine, uzeti su uzorci zaraženih plodova u četiri komercijalna nasada oraha u Osječko-baranjskoj županiji. Laboratorijskom analizom, u zaraženim plodovima oraha utvrđen je vrlo složen kompleks od šest fitopatogenih gljivica i bakterija. Ovo oboljenje se u inozemnoj stručnoj literaturi naziva „Smeđa (vršna) nekroza“ ploda oraha. Kako za sada nisu poznati svi epidemiološki aspekti ove bolesti, trenutno se mogu dati samo neke smjernice vezano za provođenje preventivnih agrotehničkih mjera te mogućih mjera kemijske zaštite.
Iako je obični (engleski, perzijski) orah (Juglans regia L.), kao voćna vrsta u stručnoj i popularnoj literaturi do kraja 20. stoljeća sa stanovišta agrotehnike i pomotehnike, slovio kao nezahtjevna voćna vrsta, navedeni narativ se posljednjih 30-ak godina potpuno mijenja te je orah postao vrlo zahtjevna i osjetljiva voćna kultura. Poljoprivredni proizvođači jednako kao i struka, gotovo su zatečeni širenjem (novih) bolesti i štetnika u nasadima oraha. Posebno zabrinjava činjenica kako se do sada poznati i sveprisutni gljivični i bakterijski patogeni naglo aktiviraju te uzrokuju vrlo opasna oboljenja oraha, naročito ako uzrokuju odumiranje drvnog tkiva u obliku tzv. raka ili paleži listova. Za sada je poznato kako su pojedini gljivični i bakterijski patogeni „oportuni“ tj. šire se i uzrokuju različita oboljenja u nasadima oraha koji su oslabljeni pod utjecajem klimatskih ekstrema i stresnih čimbenika u obliku ranih mrazova, sušnih ljetnih perioda povezanih s izrazito jakom sunčevom insolacijom, naglih temperaturnih promjena na dnevnoj bazi, poremećaja izmjene godišnjih doba (tople zime) i dr. Pod utjecajem navedenih stresnih čimbenika, obrambeni mehanizmi stabala oraha su oslabljeni što pogoduje agresivnom razvoju gljivičnih i bakterijskih oboljenja.
Najčešći čimbenici rizika u suvremenim nasadima oraha su stanje fiziološkog stresa, stupanj zaraženosti nasada iz protekle vegetacijske sezone, prisutnost štetnika koji bodu i sišu te česte oborine u fenofazama oplodnje i dozrijevanja plodova (otvaranje lupine). Najčešći štetni kukci u nasadima oraha su orahova muha, lisne uši, štitaste uši, stjenice, jabukov savijač i granotoč, koji svojom ishranom oštećuju plodove ili rodne grančice te otvaraju put za prodor fitopatogenih gljivica i bakterija. Tijekom vegetacijske sezone 2024. u nasadima oraha u istočnoj Hrvatskoj, zabilježena je iznadprosječna nazočnost Smeđe mramorirane stjenice (Halyomorpha halys) te jabukovog savijača (Cydia pomonella) u vegetacijskoj sezoni 2025.
Simptomi oboljenja
Početkom mjeseca kolovoza 2024. godine, voćari u Osječko-baranjskoj županiji počeli su postavljati upite Upravi za stručnu podršku razvoju poljoprivrede, vezano za pojavu masovnog kvarenja i prijevremenog opadanja plodova oraha, mjesec dana prije berbe. Pojava je zamijećena kako u komercijalnim nasadima tako i na solitarnim stablima na okućnicama a manifestirala se u obliku progresivne nekroze i tamnjenja zelene lupine ploda koja se širila od vrha ploda sve do peteljke. Peteljka ploda je poradi progresije zaraze nekrotirala, što je rezultiralo prijevremenim otpadanjem plodova (Slika 1. i 2.).
Napadnuti plodovi imali su smežuranu zelenu lupinu tamne boje koja je čvrsto obuhvaćala cijeli plod ali bez vidljivih vanjskih oštećenja. Jezgre ranije zaraženih plodova (svibanj-lipanj) bile šture, boja pokožice bila je crna ili smeđa uz nazočnost micelija hiperparazitnih gljivica Aspergillus spp. i Penicillium spp. (Slika 3.). Oko polovine zaraženih plodova ostao je na stablima sve do berbe. Kasnije zaraženi plodovi (srpanj-kolovoz), pokazivali su simptome zaraze u obliku djelomično ili potpune nekroze zelene lupine dok su jezgre bile slabije nalivene uz tamno-smeđu ili crnu boju pokožice (Slika 4. i 5.). Postotak ovako zaraženih plodova varirao je u ovisnosti od nasada i primijenjene zaštite u rasponu od 40% do čak 80%. Posebno zabrinjava činjenica kako je u nasadima gdje je obavljeno 7-8 tretmana sredstvima za zaštitu bilja, postotak zaraženih plodova bio veći od 40%. Sve navedeno upućuje kako će se u narednim sezonama morati više pažnje posvetiti samim terminima zaštite, počevši već od fenofaze oplodnje i zametanja plodova.
Vidljivi simptomi zaraze na zelenoj lupini mogli su se vrlo lagano zamijeniti sa simptomima napada orahove muhe (Rhagoletis completa). Kao posljedica ishrane ličinki orahove muhe, u zelenoj lupini dolazi do oslobađanja agresivnih naftokinona, ponajviše juglona, koji lupini daje tamnu (crnu) boju. Kako bi se točno utvrdio uzročnik tamnjenja i nekroze, potrebno je otvoriti lupinu i izvršiti pregled na nazočnost ličinki orahove muhe (Video-zapis 1.). Još jedan vrlo karakterističan razlikovni simptom je i činjenica da u slučaju zaraze sa smeđom nekrozom ne dolazi do oštećenja pokožice zelene lupine (Slika 4.), dok se kod napada orahove muhe na pokožici mogu vrlo jasno uočiti veća oštećenja (površine 1 cm2 ili veći), koja predstavljaju izlazni otvor ličinki orahove muhe zadnjeg stadija razvoja. Međutim, ovi izlazni otvori mogu se uočiti na zelenoj lupini tek od druge polovine mjeseca kolovoza (Slika 6.).
Video-zapis 1. Simptomi na zelenoj lupini ploda oraha kao posljedica napada orahove muhe (snimio T.Validžić, 2024.)
Uzročnici smeđe nekroze plodova oraha
Kako bi se utvrdio uzročnik vrlo velikih šteta na plodovima oraha, tijekom mjeseca kolovoza 2024. godine, uzeti su uzorci zaraženih plodova u četiri komercijalna nasada oraha u Osječko-baranjskoj županiji. Morfološkom i molekularnom analizom koja je obavljena u Centru za zaštitu bilja, Zagreb, u zaraženim plodovima oraha, utvrđen je kompleks fitopatogenih gljivica iz rodova Fusarium spp., Alternaria spp., Phomopsis spp., Botryosphaeria spp., Aspergillus spp. i Colletotrichum spp., te fitopatogena bakterija (Xanthomonas arboricola pv. juglandis) koja je uzročnik bakterijske (crne) pjegavosti oraha. U svim uzorcima dominirale su vrste iz roda Fusarium spp. i Alternaria spp., a stupanj zaraze analiziranih plodova kretao se od 20-50% (Slika 7.). Ono što posebno zabrinjava je činjenica da je u svim analiziranim uzorcima pronađen i uzročnik gljivičnog raka oraha (Botryosphaeria spp.), čiji se simptomi odumiranja tkiva osim na deblu i granama, očituju i na plodovima oraha.
Za prethodno navedeni kompleks gljivičnih i bakterijskih patogena koji uzrokuje ovo oboljenje ploda oraha, trenutno nemamo hrvatski naziv, ali bi naziv Smeđa nekroza ploda oraha bio odgovarajući. U inozemnoj stručnoj literaturi ova bolest se naziva „Brown apical necrosis“ ili u slobodnom prijevodu „Smeđa vršna nekroza“. Bolest je prvi puta pronađena i opisana u nasadima oraha u Španjolskoj 1997. i Italiji 1998. godine, gdje su se štete kretale u rasponu od 5%-60%. U nadolazećim godinama, bolest je zabilježena u svim proizvodnim područjima oraha u svijetu a praktična iskustva u Italiji govore kako ni 7 tretmana bakarnim pripravcima ne daje potpunu zaštitu.
Prema literaturnim podacima, uzročnici smeđe nekroze su patogene gljivice iz rodova Fusarium spp., Alternaria spp., Phomopsis spp., Aspergillus spp. a povremeno i Botryosphaeria spp. i Colletotrichum spp. Također, vrlo često je zabilježena i asocijacija s bakterijskom pjegavošću koju uzrokuje patogena bakterija Xanthomonas arboricola pv. juglandis za koju je poznato kako se primarne zaraze ostvaruju kroz njušku tučka (stigma) u proljeće (Slika 8.). Istraživanja u svijetu su pokazala kako su od svih navedenih patogena, u oboljelim plodovima dominirale vrste Fusarium semitectum i Fusarium graminearum. Ove dvije vrste smatraju se trenutno ključnim uzročnicima smeđe nekroze. Navedene gljivice proizvode spore (konidije) koje se mogu širiti i vjetrom. Zračna turbulencija koju proizvode traktorski visokotlačni raspršivači ili strojevi sa ventilatorima koji se koriste za berbu i skupljanje oraha, mogu biti čimbenik rizika kod širenja konidija ovih gljivica u nasadima.
Kako se u slučaju zaraze sa smeđom nekrozom, radi o kompleksu gljivičnih patogena, znanost za sada nema odgovora koja je gljivica primarni a koja sekundarni patogen ili se radi o sinergijskom učinku više patogena. U novije vrijeme, znanost je potvrdila kako je primarno mjesto prodora patogena iz rodova Xanthomonas spp. i Fusarium spp., njuška i vrat tučka od kojih se oboljenje progresivno širi na unutarnja tkiva ploda. U svijetu se trenutno provode intenzivna istraživanja kako bi se točno utvrdili mehanizmi ovoga patosustava. Sa stanovišta prakse, ove spoznaje bi ukazivale na činjenicu kako je plod oraha potrebno štititi već od fenofaze cvatnje i oplodnje.
Neki aspekti etiologije smeđe nekroze, potvrđeni su sa umjetnim inokulacijama u poljskim uvjetima (testovi patogenosti). Kako bi se utvrdile učinkovite mjere zaštite oraha, potrebno je dodatno istražiti međuovisnost agroekoloških uvjeta i agrotehničkih praksi kako bi se bolje razumjela epidemiologija ovoga oboljenja. Za sada je poznato kako starost stabala i volumen krošnje u sinergiji s meteorološkim čimbenicima, snažno utječu na intenzitet pojave i širenja smeđe nekroze.
Što se trenutno može preporučiti voćarima?
Kako za sada nisu poznati svi epidemiološki aspekti smeđe nekroze ploda (Slika 9.), trenutno nije moguće dati pouzdane preporuke za zaštitu nasada oraha ali se mogu dati neke smjernice vezano za provođenje preventivnih agrotehničkih mjera kako bi se smanjio infektivni potencijal patogena u slijedećoj vegetacijskoj sezoni.
- Skupljanje zaraženih plodova oraha i njihovo iznošenje iz nasada i spaljivanje
- Smanjenje klimatskog stresa (suša) u nasadima korištenjem navodnjavanja
- Kako bi se u stablima oraha ojačali obrambeni mehanizmi, u stresnom periodu koristiti preparate koji su registrirani kao biostimulatori ili ojačivači bilja
- Višekratno skupljanje plodova u zriobi oraha kao bi se zreli plodovi što kraće zadržavali na tlu
- Suzbijanje štetnih kukaca koji bodu i sišu – stjenice i lisne uši, koji svojim načinom ishrane prenose i šire gljivične i bakterijske patogene.
Mogućnosti kemijske zaštite
Kako bi se smanjio infektivni potencijal patogena koji uzrokuju smeđu nekrozu, voćarima se može preporučiti obavljanje kemijske zaštite prema programu zaštite oraha, posebno u kritičnom periodu (svibanj-lipanj), bez preskakanja pojedinih tretmana. U Kaliforniji i Italiji, struka preporučuje obavljanje čak 4 tretmana bakarnim pripravcima, počevši od fenofaze pred otvaranje pupova do fenofaze zametanja plodova. Ova četiri tretmana zaštite primjenjuju se za suzbijanje bakterijske pjegavosti (X. arboricola pv. Juglandis), za koju je poznato da inficira plod kroz njušku tučka. Napomena: tretmane bakarnim pripravcima NE OBAVLJATI za vrijeme cvatnje i oplodnje oraha. Nadalje, poljski pokusi u Kaliforniji i Italiji, pokazali su kako su pripravci na bazi tebukonazola i mankozeba, imali vrlo dobru učinkovitost u suzbijanju smeđe nekroze ako se koriste od fenofaze cvatnje i oplodnje. U Italiji su još 2010. godine pokrenuti postupci za proširenje ovih aktivnih tvari za primjenu u orahu. Učinkovitost tretmana tebukonazolom i/ili mankozebom u suzbijanju smeđe nekroze, koji su u SAD-u registrirani za suzbijanje sive pjegavosti (G. leptostyla), još su jedna potvrda kako je smeđa nekroza primarno uzrokovana patogenim gljivicama.
Međutim, Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2020/2087 o ne produljenju odobrenja aktivne tvari mankozeb, koja je stupila na snagu 05. siječnja 2021. god., ukinuta je registracija SZB koja sadržavaju navedenu aktivnu tvar te se pripravci na bazi mankozeba više ne smiju koristiti u EU. Prema Fitosanitarnom informacijskom sustavu (FIS) na dan 23.11.2025., u RH imamo 25 pripravaka na bazi tebukonazola ali na žalost niti jedan pripravak nije registriran za primjenu u orahu.
LITERATURA
Aletà, N., Ninot, A. (2002). La bactériose et la nécrose apicale du noyer en Espagne. Info NOIX 19: 8.
Arquero, O., Lovera, M., Rodriguez, R., Salguero, A., Trapero, A. (2005). Characterization and development of necrotic lesions of walnut tree fruits in southern spain. Acta Horticulturae 705: 457-461.
Belisario, A., Forti, E., Santori, A., Balmas, V., Valier, A., Corazza, L. (2001). Fusarium necrosis on Persian (English) walnut fruit. Acta Horticulturae 544: 389-393.
Belisario, A., Maccaroni, M., Corazza, L., Balmas, V., Valier, A. (2002). Occurrence and etiology of brown apical necrosis on Persian (English) walnut fruit. Plant Disease 86: 599-602.
Belisario, A., Maccaroni, M., Coramusi, A., Corazza, L., Figuli, P., Pryor, B.M. (2004). First report of Alternaria species groups involved in disease complexes of hazelnut and walnut fruit. Plant Disease 88: 404.
Bouvet, G. (2005). Walnut blight-apical necrosis: test of agronomic control. Acta Horticulturae 705: 447-449.
Garcin, A., Duchesne, D. (2001). Walnut blight and apical necrosis. Acta Horticulturae 544: 379-387.
Hong, S.G., Maccaroni, M., Figuli, P., Belisario, A., Pryor ,B.M. (2006). Polyphasic classification of Alternaria isolated from hazelnut and walnut fruit in Europe. Mycological Research 104: 1312-1321.
Moragrega, C., Aletà, N., Rovira, M., Matias, J. (2008). Disease progress and microorganisms associated to brown apical necrosis of walnut. Files of the COST 873 WG1-4 Meeting: Active research to combat bacterial diseases of stone fruits and nuts. Athens 2008.
Özaktan, H., Akat, S., Akköprü, A., Yavas, M. (2009). Etiological approach to brown apical necrosis on walnut fruits in Turkey. Files of the COST 873 WG1-4 Meeting: Active researchto combat bacterial diseases of stone fruits and nuts resistance and Control strategies against bacterial diseases of stone fruits and nuts. Cetara 2009.
dr. sc. Tihomir Validžić
e-mail: tihomir.validzic@mps.hr