Navodnjavanje u proizvodnji kupusa predstavlja jednu od najvažnijih agrotehničkih mjera te je danas gotovo nemoguće zamisliti proizvodnju bez navodnjavanja. Moguće je koristiti više sustava navodnjavanja, pri čemu prednost treba dati sustavima s racionalnom potrošnjom vode, kao što je navodnjavanje sustavom „kap po kap“. Kod navodnjavanja sustavom „kap po kap“ moguća je i primjena gnojiva, odnosno fertirigacija, istodobno s navodnjavanjem.
Kupus ima visoke zahtjeve za vodom jer formira nadzemnu masu s velikom transpiracijskom površinom. Ako se navodnjavanje tijekom vegetacije provodi po turnusima, njihovo trajanje određuje se za svaki slučaj pojedinačno, ovisno o sorti ili hibridu, klimatskim prilikama, tipu tla te sadržaju vlage u tlu.
Ako se navodnjavanje provodi prema stanju vlažnosti tla, tehnički minimum iznosi 80 % vrijednosti PVK-a (poljskog vodnog kapaciteta), odnosno gornje granice optimalne vlažnosti tla. Za lakša, pjeskovita tla potreban je manji obrok navodnjavanja nego za teža, glinovita tla. Međutim, pjeskovita tla treba češće navodnjavati jer biljke trebaju jednake količine vode bez obzira na tip tla.
Sukladno potrebama biljaka za vodom i uvjetima proizvodnje razlikuju se norma i broj navodnjavanja. Točno određivanje obroka navodnjavanja jedan je od osnovnih uvjeta uspješnog i racionalnog navodnjavanja. Početak navodnjavanja najčešće se određuje mjerenjem vlažnosti tla, pri čemu se za neposredno mjerenje često koriste tenziometri.
Najvažnije je navodnjavanje neposredno nakon sadnje. Navodnjavanje mora pratiti sadnju, uz obrok od 15 do 30 mm, ovisno o vlažnosti tla prije navodnjavanja. Ono je obavezno jer omogućuje bolji kontakt korijena s tlom, čime se osigurava bolje primanje presadnica.
Nakon presađivanja kupus zahtijeva od 380 do 500 mm vode, ovisno o klimatskim prilikama. Za ostvarivanje visokih prinosa potrebno je osigurati optimalnu vlažnost tla. Smanjena vlažnost tla usporava rast kupusa i formiranje glavica, koje ostaju sitne i meke.
Kupus je posebno osjetljiv na promjenjive uvjete vlažnosti tla, osobito u fazi formiranja glavica i tehnološke zriobe. Ako je tlo dulje vrijeme suho, a zatim se naglo i obilno navlaži, dolazi do pucanja glavica. Takva pojava može biti posljedica obilnih oborina nakon sušnog razdoblja ili pretjeranog navodnjavanja. Pucanjem glavica narušava se njihova kvaliteta i smanjuje tržišna vrijednost. Važno je naglasiti da kupus ne podnosi dugotrajno zadržavanje vode u tlu.
Norma i broj navodnjavanja ovise o vremenskim uvjetima tijekom godine, posebno o količini i rasporedu oborina. Tijekom ljetnog razdoblja, kada su dnevne temperature visoke, najbolje rezultate daje navodnjavanje tijekom noći jer su temperature niže, a gubici vode isparavanjem manji.
Lošiji rezultati postižu se navodnjavanjem tijekom najtoplijeg dijela dana. Također, navodnjavanje vrlo hladnom vodom za vrijeme visokih temperatura može izazvati stres kod biljaka.
Ljubomir Peričić, dipl.ing.agr.
Izvor: Navodnjavanje poljoprivrednih kultura, Sveučilište „J. J. Strossmayera“ u Osijeku, Poljoprivredni fakultet Osijek; Glasnik zaštite bilja, br. 3/2012.