Kupus ostvaruje visoke prinose te iz tla iznosi značajne količine hranjiva, ponajprije dušika (N), fosfora (P) i kalija (K). Količina usvojenih hranjiva ovisi o visini prinosa, kultivaru, duljini vegetacije, plodnosti tla i raspoloživosti hranjiva. Potrebe za hranjivima povećavaju se s razvojem biljke, a najveće su tijekom razdoblja intenzivnog vegetativnog rasta i formiranja glavica.
Pri ostvarenom prinosu od 30 do 90 t/ha kupus iznosi približno 120 do 280 kg/ha dušika (N), 65 do 135 kg/ha fosfora (P₂O₅) te 210 do 450 kg/ha kalija (K₂O). Zbog toga je pravilna i uravnotežena gnojidba jedan od ključnih čimbenika uspješne proizvodnje.
Prilikom uzgoja potrebno je voditi računa i o reakciji tla. Optimalna pH vrijednost tla za uzgoj kupusa kreće se od 6,0 do 6,5. U takvim uvjetima hranjiva su biljci najpristupačnija, a korijenov sustav najbolje razvijen.
Gnojidba dušikom iznimno povoljno utječe na rast i prinos kupusa. Međutim, prekomjerna primjena dušika, osobito uz nedovoljnu opskrbljenost ostalim hranjivima, može uzrokovati formiranje rahlih glavica slabije kvalitete. Također, pretjerana gnojidba dušikom dovodi do razvoja mekih, rastresitih i šupljih glavica manje tržišne vrijednosti te smanjuje otpornost biljaka na bolesti, sušu i niske temperature.
Dinamika prihrane ovisi o brzini ukorjenjivanja, intenzitetu vegetacijskog porasta, raspoloživosti vode, tipu tla te očekivanoj dinamici mineralizacije organske tvari. Potrebe za dušikom najveće su od faze intenzivnog porasta lisne mase do početka zatvaranja glavica.
Količina i način prihrane mogu se razlikovati ovisno o tipu tla, pH vrijednosti, rezultatima analize tla, odabranoj sorti ili hibridu te tehnologiji uzgoja. Stoga je prije planiranja gnojidbe preporučljivo provesti kemijsku analizu tla kako bi se utvrdila stvarna opskrbljenost hranjivima i izradila optimalna preporuka gnojidbe.
Tamo gdje to uvjeti proizvodnje omogućuju, preporučuje se međuredna kultivacija uz unošenje dušičnih gnojiva u tlo. Međuredna obrada tla provodi se radi suzbijanja korova, održavanja povoljnog vodo-zračnog režima tla te razbijanja pokorice. Takav način primjene povećava učinkovitost iskorištavanja hranjiva i smanjuje gubitke dušika.
Tijekom vegetacije potrebno je obaviti jednu do tri prihrane dušičnim gnojivima, ovisno o opskrbljenosti tla hranjivima i očekivanom prinosu. Prva se prihrana najčešće provodi nakon uspješnog ukorjenjivanja biljaka, a sljedeće prije početka intenzivnog formiranja glavica.
Za prihranu se mogu koristiti različita dušična gnojiva:
KAN (kalcijev amonijev nitrat) u količini 150 do 200 kg/ha, posebno pogodan za kisela i neutralna tla;
ASN (amonijev sulfat nitrat) u količini 150 do 200 kg/ha, preporučljiv za karbonatna tla;
NITRABOR ili TROPICOTE u količini 150 do 250 kg/ha;
druga dušična gnojiva dostupna na tržištu, uz prilagodbu količine prema sadržaju dušika i rezultatima analize tla.
Kod sustava navodnjavanja „kap po kap“ prihrana se može provoditi zajedno s navodnjavanjem, odnosno fertirigacijom. Takav način primjene omogućuje ravnomjernu opskrbu biljaka hranjivima tijekom vegetacije te povećava učinkovitost iskorištavanja gnojiva.
Uz gnojidbu putem tla, tijekom vegetacije preporučuje se i folijarna prihrana makro- i mikroelementima. Folijarna gnojiva omogućuju bržu dostupnost hranjiva putem lista te pomažu u ublažavanju i otklanjanju određenih fizioloških poremećaja uzrokovanih nedostatkom hranjiva. Njihova primjena može doprinijeti i ublažavanju posljedica abiotskog stresa, poput suše, visokih temperatura ili naglih promjena vremenskih uvjeta.
Folijarnu prihranu potrebno je provoditi u ranim jutarnjim ili kasnim poslijepodnevnim satima, kada su temperature niže, relativna vlažnost zraka viša, a mogućnost nastanka ožegotina na listovima minimalna.
Ljubomir Peričić, dipl.ing.agr.
Izvor:
Gnojidba povrća, organska gnojiva i kompostiranje; Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku
Z. Matotan: Suvremena proizvodnja povrća
Proizvodnja kupusa i zaštita od štetnih organizama ; Ministarstvo poljoprivrede