Ovčarstvo, Stočarstvo, Vijest

Po riječima Dragana Tutića, otkupljivača iz Končanice po vunu se dolazi po pozivu. No za male količinu vune ili loše skladištenu pitanje je rentabilnosti . U kontinentalnim županijama većina uzgajivača posjeduju mala stada, kao dopuna drugim poljoprivrednim djelatnostima. Sa velikim uzgajivačima, koji posjeduju stotine i stotine ovaca i kojima je to glavna poljoprivredna djelatnost, nema problema. Oni svoje velike količine prodaju iako je vuna lošije kvalitete, i bez subvencija. U Bjelovarsko-bilogorskoj županiji neki gradovi su odlučili sufinancirati otkup, kao što je npr. grad Bjelovar. Ali većina poljoprivrednika se nalazi na području siromašnih općina i njih takve subvencije zaobilaze. Boljom organizacijom i povezivanjem svih subjekata vuna bi mogla biti dobar izvozni proizvod, a ne ekološka katastrofa.

Zbog vune, kao sirovine za tekstilnu industriju, prije nekoliko stotina godina u svijetu se povećao broj ovaca, u Velikoj Britaniji na prijelazu iz 15. u 16. stoljeće zbog povećavanja pašnjaka za ovce takozvanog ograđivanja ovaca 3.000.000 seljaka se preselio u gradove i postao proletarijat, donedavno bio je bitan znak Woolmark kvalitete na odjeći. Moram naglasiti da danas taj znak ja tražim već neko vrijeme po trgovinama, no nisam ga vidjela ni u Hrvatskoj ali ni u drugim zemljama. Danas nosimo plastiku i sintetiku a vuna „ ide u nebo“. Najbolje bi bilo kad mi mogli izvoziti vunene proizvode, a ne vunu kao sirovinu, ali barem moramo pokušati organizirano zbrinuti nekad glavni ovčji proizvod.

Darija Marković, dipl. ing. agr.
viša stručna savjetnica za stočarstvo