Vijest, Zanimljivosti

Prilikom jednog obilaska plasteničke proizvodnje na imanju obitelji Kuća Srećka u razgovoru smo se slučajno dotakli teme:“Gdje završavaju ruže iz plastenika koje je Srećko postavljao?“. Oduševila sam se odgovorom:“ Ukrašavaju Bijelu kuću u Washingtonu“. I krenula je priča o montaži plastenika za najveće svjetske proizvođače cvijeća.

Rad gospodina Srećka na izgradnji plastenika na Visu 1989.godine zapazio je poznati proizvođač plastenika tvrtke Sita i pozvao ga na posao montera u Italiju. Nakon godina rada po Italiji 1997.godine kreće u Ekvador kao vođa montaže plastenika površine 8 ha za proizvodnju ruža za ruskog naručitelja.

Naime krajem 20.stoljeća svjetska proizvodnja cvijeća doživljava promjene i zemlje Južne Amerike i istočne Afrike postaju privlačne investitorima iz Europe i Azije. I svjetski poznata tvrtka u kojoj gospodin Srećko radi dobiva poslove u ovim, danas vodećim izvoznicama rezanog cvijeća.

Iskustva iz Etiopije

Zemlje u blizini ekvatora imaju idealnu klimu za uzgoj ruža – vruće dane,hladne noći, sunce sija više od 11 sati, vode ima. Proizvode se prvoklasne ruže dugih, čvrstih stapki sa velikim pupoljcima.Tako je u Etiopiji, uz podršku vlade podignuto 600 ha plasteničke proizvodnje cvijeća.

Gospodin Kuća je sudjelovao u izgradnji 6 ha za proizvodnju ruža čiji vlasnici su Indijci, Talijani i država Etiopija u jednakom udjelu. Zanimljivo opisuje Srećko rad sa Etiopljanima. Mjesečna plaća im je bila oko 90€, a radili su nekad i više od 10 sati dnevno ovisno o rokovima. U usporedbi sa dnevnicom radnica u etiopijskim plastenicima od 1$, ovo je puno bolje plaćen posao. Uspoređujući pak vrijednost rada sa najmanje propisanim iznosom dnevnice naše sezonske radne snage od 70,40 kn, to je 4 puta manje novca.

Koliko je Srećko strpljiv i uporan čovjek govori i njegova duhovita priča: “Ljudi ima puno zainteresiranih,ali moraš ih pomicati kao šahovske figure jer nisu vični takvom poslu,ne znaju ili ne razumiju.“

Fotografije iz privatnog albuma gospodina Kuće prikazuju egzotične pejzaže i prostranstva Etiopije „gdje prostim okom možeš vidjeti 20 km uokolo“, detalje radova i druženje sa radnicima.Anegdota ima puno. Upoznati nepoznat i neobičan svijet nikad se nije bojao mada je na poslove išao sam. Osim u Ekvador i Etiopiju iz Italije je putovao na izgradnju plastenika u Tenerife i Portugal. Ponosan je kad sazna što se i za koga u tim plastenicima uzgaja. 

Slika 1. Montiranje konstrukcije budućih plastenika

Slika 2. Izgrađeni kompleksi plastenika na visoravni Etiopije na nadmorskoj visini 2000 m u blizini vulkana

Slika 3. Lijepljenje folije u iskopanom bazenu za sakupljanje kišnice za navodnjavanje plastenika. Vidi se da je veličina bazena takva da su ljudi u dnu neprimjetni.

Slika 4. Odmor ekipe iz Etiopije sa šefom

Natrag u Hrvatsku

Nakon umirovljenja „gazde“ i prodaje tvrtke drugom poznatom proizvođaču gospodin Kuća i supruga Snježana odlaze iz Italije. Danas žive i rade doma u Škrinjarima.U vlastitom dvorištu Srećko je postavio plastenik svojeg bivšeg poslodavca površine 1600 m². Zaštićeni prostor je prvenstveno izgrađen za promociju tvrtke u kojoj je sada zaposlen. U proizvodnji povrća u nekoliko godina su se dokazali kao vrijedni,uspješni i inovativni povrćari. Za poslodavca su počeli proizvoditi krastavce salatare i egzotični kiwano, a sada se u plasteniku na suvremeni hidroponski način sistemom plutajućih plitica proizvodi rikola i matovilac.Upravo se bazeni čiste i usijava sjeme povrća za novi ciklus proizvodnje.

Opremu je gospodin Kuća uz novčanu podršku poslodavca napravio sistemom „snađi se sam“osim dozatora za hranjiva. Ona je jeftinija i efikasnija od ostalih na tržištu, a što je najvažnije svaki put kad dođem je savršenija na zadovoljstvo majstora.

Slike ispod: U Škrinjarima od podizanja plastenika 2009.do hidroponske proizvodnje povrća

Sunčica Dombaj, dipl. ing. agr.
stručna savjetnica