Uoči sjetve ozimih žitarica podsjećamo na važnost sjetve deklariranog sjemena u borbi protiv pojave smrdljive snijeti (Tilletia spp.)
Kao osnovna mjera u borbi protiv smrdljive snijeti preporučuje se sijati isključivo certificirano, kvalitetno tretirano sjeme.
Sukladno Pravilniku o doradi sjemena s poljoprivrednog gospodarstva (NN 41/2023) poljoprivredni proizvođač može koristiti sjeme s poljoprivrednog gospodarstva biljaka domaćina štetnog organizma Tilletia spp. uz uvjet da je provedena laboratorijska analiza sjemena na prisutnost spora Tilletia spp. i da je rezultat analize negativan.
Uzorke sjemena s poljoprivrednog gospodarstva za analizu uzima uzorkivač sjemena upisan u Upisnik uzorkivača poljoprivrednog sjemena. Popis uzorkivača objavljuje se na mrežnim stranicama Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu. Potvrdu o obavljenim laboratorijskim analizama na prisutnost spora Tilletia spp. poljoprivredni proizvođač ima obvezu čuvati najmanje dvije godine od dana njenog izdavanja.
Smrdljiva snijet je gljivična bolest žitarica. Napada pšenicu, ječam, raž, tritikale, ali i mnoge uzgajane trave i travnate korove (ljulj, ovsik, oštrica, pirika, vlasulja vlasnjača i druge). Uzrokuju je dvije gljivice Tilletia caries (DC.) Tul. & C. Tul. i Tilletia laevis (J.G. Küh).
Prisutna u mnogim područjima gdje se uzgoja pšenica, a smatra se da je bolest bila poznata od samog početka uzgajanja pšenice. Krajem 19. stoljeća je započela primjena fungicida u poljoprivredi i to baš za tretiranje sjemena pšenice protiv smrdljive snijeti bakrovim sulfatom. Poduzimanjem mjera redovite primjene fungicida za tretiranje sjemena kroz 20. stoljeće smrdljiva snijet pšenice postala gotovo zaboravljena bolest. No bolest se pojavila na području Republike Hrvatske u većoj mjeri 1998. i 2012. godine u nekoliko županija. U svjetskim je razmjerima smrdljiva snijet žitarica opisana kao bolest nerazvijenih naroda, koji u sjetvi zbog neimaštine ili neznanja koriste staro sjeme iz vlastite reprodukcije tzv. “tavanušu” ili “sjeme s tavana”.
Uoči jesenske sjetve podsjećamo na ovu gljivičnu bolest koja se još uvijek javlja na našim oranicama. Uzročnici bolesti (Tilletia spp.) se iz jedne u drugu proizvodnu sezonu prenose zaraženim sjemenom, odnosno sjetvom netretiranog (nedeklariranog) sjemena.
Bolest se može održati u snetljivom zrnu čak 15-tak godina, odnosno proklijati u površinskom sjetvenom sloju nakon 2-3 godine. Smrdljiva snijet je jedna od rijetkih bolesti protiv kojih se ne možemo boriti prskanjem usjeva fungicidima u vegetaciji, a jedine mjere kemijske zaštite protiv ove opake bolesti se poduzimaju tretiranjem sjemena fungicidom. Tipični znakovi smrdljive snijeti mogu se uočiti tek pred žetvu. Zdravi klasovi su povinuti od težine zrna. Zaraženi klasovi su nakostrušeni i strše uvis, jer su pljevice razmaknute radi snetljivih zrna. Snetljiva zrna su lakša, okruglasta, tamna, te kraća i deblja u usporedbi sa zdravim zrnom. Vanjski dio zrna je očuvan, a unutrašnjost je ispunjena crnom, prašnom masom neugodna mirisa. U pravilu su sva zrna u klasu zaražena. Crna prašna masa je zapravo masa spora kojima se smrdljiva snijet širi. Jedno snetljivo zrno sadrži čak 4 – 9 milijuna spora. Snetljiva zrna pucaju u kombajnu tijekom žetve i spore zaraze zdrava zrna na način da se zadrže na površini zrna. Ako se posije zaraženo sjeme, dobiva se usjev zaražen smrdljivom snijeti, koji se mora propisno zbrinuti.
Posjednici biljaka domaćina obvezni su u razdoblju koje prethodi žetvi vizualno pregledati usjeve biljaka domaćina na eventualnu zarazu štetnim organizmom. Ako se posumnja na zarazu štetnim organizmom, posjednik bilja obvezan je o tome odmah obavijestiti nadležnog fitosanitarnog inspektora. Sukladno Naredbi o poduzimanju mjera za sprječavanje širenja i iskorjenjivanje smrdljive snijeti – Tilletia spp. (NN 80/2013), zaraženo ili kontaminirano bilje mora se zbrinuti na jedan od sljedećih načina: zaoravanjem ili zakapanjem u tlo, i to tako da se spriječi širenje zaraze; korištenjem za proizvodnju biogoriva ili na druge stručno opravdane načine. Kombajne, prijevozna sredstva, elevatore i druga sredstva za rad koja su došla u doticaj sa zaraženim ili kontaminiranim biljem potrebno je dekontaminirati. Zaraženu pšenicu ne koristiti za ishranu ljudi i životinja, jer može doći do trovanja.
Literatura: Bogdan Cvjetković, smrdljiva snijet pšenice (Tilletia spp.) Tilletia caries (DC.) Tul. & C. Tul; Tilletia laevis J.G. Kühn]
Milorad Šubić, Sjetvom deklariranog i zaštićenog sjemena protiv smrdljive snijeti!
Ivanka Čižmić, Lada Bičak, Marija Prnjak, Smrdljiva snijet opasnost koja i dalje prijeti
Marija Prnjak, dipl.ing.agr.
e-mail: marija.prnjak@mps.hr