Ratarstvo, Savjet

Žetva ozimih kultura je na pragu, iako treba naglasiti da vegetacija kasni a istovjetno s njom, ove godine, i žetva će početi nešto kasnije. Vrlo često poljoprivrednici nastoje nakon žetve ranih ozimina, prije svega ječma i uljane repice, površinu ponovo iskoristiti i zasijati novu kulturu. Vrlo često to niti nije moguće, ovisno od lokacije do lokacije, jer  najvažniji čimbenik je vlaga i temperatura. Manjak vlage i visoke temperature utječu na vrlo brzo isušivanje površinskog sjetvenog sloja i u samom startu otežavaju klijanje i nicanje novo posijanih kultura. Svakako da prednost imaju tla s visokom podzemnim vodama, te niža tla uz rijeke, bare potoke i sl.

Pitanje je i što posijati? U ovo doba godine postoji značajan broj kulturnih vrsta (ratarskih i povrtlarskih) koje bi se mogle posijati ili posaditi, pitanje je samo njihove komercijalne vrijednosti, odnosno sigurnog plasmana na tržište. Isto tako, proizvodni afiniteti i proizvodni program gospodarstva s pripadajućom opremom i mehanizacijom, uvjetovati će i izbor kulture. Kako se radi o ječmu i uljanoj repici, znači i o profiliranom ratarskom gospodarstvu, najčešći izbor za naknadnu sjetvu je baš kukuruz.

No osvrnimo se još jednom na bitne čimbenike. Rekli smo da su vlaga i temperatura, te kvalitativna svojstva tla prioritetni čimbenici za donošenje odluke naknadne sjetve. Međutim ove godine to i neće biti toliko važno. Prije svega vlage ne bi trebalo nedostajati, isto tako mala je vjerojatnost naglog visokog skoka temperature. Radi toga ograničenja vezana za kvalitativna svojstva tla  puno su  manja, stoga je izbor potencijalnih površina puno veći. Sve zvuči idealno, ali ipak tako nije. Na samom početku naglasili smo da vegetacijski ciklus kasni, po nekim procjenama  desetak možda i više dana. Vjerojatnost  teškoća u berbi radi vremenskih prilika isto tako nije mala, što dodatno može produžiti operaciju žetve za određen broj dana. U najboljem slučaju s naknadnom sjetvom moglo bi se početi tek na samom kraju mjeseca Lipnja, a realnije je to reći početkom Srpnja. Sjetva kukuruza u Srpnju svakako je upitna, a ako nije osobito nužna možda ju ipak bolje zaboraviti. Da ili ne osobni je rizik.

Ako se ipak odlučimo tada je uz agrotehničke operacije vrlo bitan izbor hibrida. Taj izbor ovisi prije svega o namjeni i načinu korištenja. Ako izuzmemo silažu čitave biljke preostaju 2 glavana – klasična načina:

1. proizvodnja suhog zrna, kada nakon kombajniranja kukuruz sušimo na umjetan način  ili prirodan u čardacima, a vlaga u berbi bi trebala biti između 28 – 30 %.
2. proizvodnja vlažnog zrna ili vlažnog klipa, a za ovu namjenu vlaga u berbi bi trebala iznositi 35 – 40 %.

Ova zadnja spomenuta vlaga je vlaga koja osigurava fiziološku zriobu, i bilo o kojoj vegetacijskoj skupini da se radi iznad ove vlage kukuruz ne bi smio zahvatiti mraz.

 Za proizvodnju suhog zrna u ovom sjetvenom roku sasvim sigurno još mogu proći hibridi vegetacijske skupine 100, a u najistočnijim krajevima, gdje se očekuje i nešto ranija žetva, i hibridi vegetacijske skupine 200. Za proizvodnju vlažnog zrna ili eventualnu silažu čitave biljke mogli bi se izabrati hibridi za jednu grupu kasniji u odnosu na prethodne (200 ili 300).

Isto tako kod izbora hibrida svakako bi trebalo izabrati one koji se odlikuju bržim otpuštanjem vlage iz zrna.

Ono što nosi ovakva kasna sjetva prije svega je velika vjerojatnost i vrlo kasnih rokova berbe. Na račun toga, pogotovo ako se radi o naknadnoj sjetvi iza uljane repice iza koje se obično sije pšenica, ne realno je očekivati mogućnost te sjetve u najoptimalnijim rokovima, mada nije nemoguće.(?)

Ono što karakterizira spomenute skupine hibrida, uz to i ovakav kasni rok sjetve, je znatno niži biološki potencijal prinosa nego u normalnim uvjetima i u odnosu na hibride viših vegetacijskih skupina. Sukladno tome nepotrebno je i neekonomično intenzivno gnojenje kukuruza, već jednostavno doze treba prepoloviti. Obavezno je dodati i količine UREE za razgradnju organskih ostataka.

Za žetvu uljane repice ili ječma trebalo bi izabrati kombajne koji mogu žetvene ostatke dobro usitniti, znači kombajne s sječkom-tarupom, te biljke podsjeći što niže. Dubina oranja ne mora biti velika, dovoljno je 20-ak cm, ali svakako s oranjem unesti i planirana mineralna gnojiva. Kako se ne bi isušila, brazdu treba što prije zatvoriti i pripremiti za sjetvu, a za dobro nicanje bitno je i da zemljište bude dobro slegnuto. Za tu namjenu vrlo dobro služi tanjurača. Sjetvena priprema se vrši do dubine sjetve, a sjetva u ovim uvjetima  mora biti nešto dublja, oko 6 cm, a ako je potrebno i do 8 cm, no sve to opet ovisi o vlazi. Isto tako i sjetveni sklopovi, prije svega iz preventive, trebali bi biti nešto veći (gušći).

Što se tiče zaštite od korova, ona svakako zavisi o zaraženosti i prisutnim populacijama samih korova uopće. Iza skidanja ječma a pogotovo uljane repice,  ako je agrotehnika zaštite provedena kako valja, oranice ostaju čiste i ne zakorovljene. U ovakvim uvjetima i ovim rokovima sjetve možda je najsigurnije sačekati nicanje i usjeva i korova pa tek onda provesti ciljanu zaštitu. Ujedno prilikom izbora treba voditi računa i o perzistentnosti herbicida te eventualnim ograničenjima za narednu kulturu.

Vrijeme odluke je pred nama. Ako je cilj prodaja kukuruza na tržište pitanje je njegove ekonomske isplativosti jer ovisi o cijeni, a cijenu trenutno nitko ne može točno prognozirati. Ako je cilj proizvodnja za vlastite potrebe tada sjetva ima smisla, ali isto tako rizik nije odsutan i odnosi se na vremenske prilike koje će pratiti vegetaciju. Što će one biti ekstremnije, u bilo kojem smjeru, to će i rizik biti veći i obrnuto.

Odsjek HZPSS-a Virovitičko-podravske županije
Siniša Hrgović, dipl. ing., stručni savjetnik